Čuvanje trudnoće – iskustvo jedne mame

Trudnoća, blaženo stanje u kojem buduća majka iščekuje i kreira novi život. No istovremeno je to period u kojem dolazi do velikih promjena zbog kojih se javljaju brojni strahovi i nesigurnosti koje buduća majka skriva zbog općeg vjerovanja da svaka trudnica mora biti sretna i vesela. Kada uz sve to, trebate mirovati i najviše vremena imate za razmišljanje dolazi do raznih snažnih emocija. Pročitajte iskustvo mame Marije koja je odlučila je podijeliti svoje iskustvo trudnoće i s vama pa smo kroz razgovor 'napravile osvrt'

Trudna sam! Mislim, znala sam već prije testa, tijelo mi je bilo nekako drugačije zadnjih mjesec dana. Nismo planirali, pa se vjerojatno zato tako super složilo. Sad je i crtica na testu.. Sretni smo! Odmah drugi dan sam na pregledu kod ginekologice. Srce je tu! Ovaj put sam dobila i trudničku knjižicu. Jurim javiti mami i natrag na posao. Ne želim se bojati, no znam da hoću, anamneza je takva kakva je. Na poslu veselje, sa šeficom slažem kombinacije za zamjenu za porodiljni.

Par tjedana nakon lagani bolovi, sitne točkice, mirovanje odmah. Smijem se lagano kretati, ali izbjegavati stres i nema fizičkog napora. Uživam doma (nisam mislila da ću se uspjeti opustiti, no ide mi). Lagano šećem, ne pazim što jedem (dijete sve voli :-)), gledam hrpu filmova. Nedostaje mi posao, ali nalazim nove zanimacije. Odem na dva trudnička tečaja (previše informacija ne može štetiti) upoznajem fenomenalnu ženu koja me uči kako disati, kako minimalizirati bolove u kralježnici, kako držati bebu. Čitam, surfam, slažem popise što mi treba. Znam da je dečko, ime je odabrano, s veseljem idem na preglede…

A onda šok! I danas znam točno što smo gledali na TV-u, urezano mi je u sjećanje zauvijek. Gledali smo prilog o ženi koja je imala konje i umrla, konji su ostali sami. Obožavam konje i bez njih ne mogu zamisliti svoj život pa me taj prilog dodatno potresao. Baš smo bili tužni. Moram na wc – krv. Hitno u bolnicu! Pregledi, UZV, razna mjerenja i pretrage. Bolovi! Doktorica kaže da je cerviks skraćen i da su krenuli trudovi. Samo sam 25 tjedana trudna, moj dječak vjerojatno ne bi preživio. Tokoliza! Ne znam što je to, objašnjavaju da će spriječiti trudove, prikopčaju me na infuziju i odjednom sam na odjelu. Tresem se k’o šiba na vodi od tokolize, al’ znam da to moj dječak i ja možemo. I od tada, strogo mirovanje je radnja br. 1 i jedina dozvoljena. Cimerica u bolnici, u 25. tjednu trudnoće, isto na ‘čuvanju’ trudnoće. I njena se djevojčica bori. Držimo se zajedno, jedino jedna drugu imamo. Dva tjedna bolnice i tokolize. No nije bitno vrijeme niti mirovanje, samo da bude sve u redu. Nakon dva tjedna stanje se stabiliziralo i dobili smo dozvolu za doma. Ali i dalje mirovanje.

Doma sam. Situacija je ista, cerviks se nije smanjivao, trudovi stali, mirovanje se nastavlja. Strogo mirovanje. Ležanje. I opet ležanje. Lijevi bok, desni bok, pa opet na leđa. Ležanje na lijevom boku se preporuča i idem u sretnije trudnice jer je moje dijete voljelo ležanje na boku (jeeej). Ne mičem se s kauča, jedem propisano, pazim na svaki udah. Krevetić koji smo već ranije pripremili, dragi je morao maknuti jer ga nisam mogla gledati. (U meni razni osjećaji i emocije). Sljedeća dva i pol mjeseca sam mirovala. Kako je ležanje bilo jedino moguće i dozvoljeno i ono je nosilo svoje čari, počela su me leđa i stopala ludo boljeti i puna su onih kvrga i kvržica. U glavi sto misli – vjerojatno do poroda neću moći raditi nikakve vježbe, tek su mi na prošloj kontroli dopustili Kegelove vježbe.

Što sve možete raditi za vrijeme mirovanja? Svašta! Vremena barem ima dovoljno, znatiželje još i više i sve mogu i želim imati pod kontrolom. I iz kreveta. Surfanje i sve teme vezane za trudnoću i porod – prošla i znala napamet. Koja kolica? Koje dude i bočice su dobre i kvalitetne? Klokanica, da ili ne? Autosjedalice? – Google zna sve i mame s iskustvom s foruma. A da, naučila sam i štrikati i heklati. Bila sam i najčitač svoje knjižnice s pročitanih više od 300 knjiga. Jedini izlasci koje sam imala su bile kontrole kod ginekologice (jeeej). U 36. tjednu sam nestrpljivo čekala kontrolu. Sitno smo već brojali i bez obzira na ležanje, dobro sam se osjećala. A i sa svakim tjednom moj dječak je bio sve jači. Doktorica je zadovoljna, daje mi uputnicu za bolnicu, nismo više njezini. Sada smo u finišu. CTG pokazuje da nema trudova, miče mi zabranu kretanja i malo se brine kako će proći porod zbog mirovanja (Ili sam možda više brinula ja). Uz Kegelove vježbe, vježbe za cirkulaciju i dozvoljeno kretanje krenula sam malo do susjedstva. Iskreno, jedva sam se kretala, do prvog susjeda mi je trebalo deset minuta, a inače sam tamo za pola minute. Odlasci u dućan su mi bili malo naporni, previše buke i boja, naviknula sam se na svoj mir. Bolovi u leđima su i dalje bili prisutni i tražila sam način kako olakšati zadnje dane trudnoće. Nazvala sam fizioterapeutkinju da mi kaže savjete i načine kako da si pomognem i usput sam dogovorila pregled odmah nakon poroda, da mi složi program za vježbanje (Dobro ne baš odmah nakon poroda). Ne da budem u fit formi drugi dan poslije poroda, nego da lakše prebrodim taj prvi period i da znam što i koje su mi aktivnosti dozvoljene, a koje ne (da osvježim informacije s početka trudnoće i tečaja). Dakle, i to je bilo dogovoreno! Dva tjedna kasnije, osjetila sam prvi trud. Za dva sata sljedeći (ok, jesu trudovi, al’ još nema žurbe u rodilište). U kratkom vremenu su trudovi bili na razmaku svakih pet minuta. E sad je vrijeme da krenemo. I ponovno u bolnici, ali sad je drugačije. Ovaj put nema straha, ovo smo čekali. Dragi i ja smo skupa. Bio mi je velika podrška i uz držanje za ruku sve je bilo lakše. A i brzo (Idem među one sretnije)!

Za tri sata naš dečko je bio s nama. Savršen i zdrav! Izdržala smo! Uspjeli smo!

Da, trudnoća je drugo stanje i sve se mijenja. Sve se prilagođava maloj točkici koja raste u vama iz dana u dan, srcu koje kuca ispod vašeg srca. U trudnoći ima dana koji su savršeni i predivni, ima i onih malo težih dana s puno raznih emocija i suza i strahova. I mirovanje je nekad teško – makar je samo trebalo ležati. Ali sve to dođe na svoje. Kada stvorite svoju malu obitelj – u tom trenutku sve sjedne na svoje mjesto.

Preporučujemo