Jedna zimska (gastro) priča

Točno se sjećam onog dana kada je sestra izvijestila roditelje da želi upisati ruski jezik. Bio je to pravi šok jer – ‘koga briga 90-tih godina za ruski’, zašto ne engleski, francuski, talijanski. No moja mala sister kao da je imala ‘nos’ za ono što slijedi – ruski se probio u Hrvatsku brzo i efikasno. Istraživanja koja su rađena nedavno pokazuju i kako je na tržištu rada, između ostalog, najtraženije i znanje ruskog.
Rusija se tako uvukla u naše male živote preko Ane, koju smo od milja počeli zvati Anuška. Pa bi Anuška sa svakog svojeg putovanja donijela babuške, ali i neke specijalitete ruske kuhinje. I dan danas joj zavidim što je u Moskvu otišla već nekoliko puta, a ja je gledam samo na fotkama.

Igrom slučaja ovih sam dana ponovno počela čitati Dostojevskog i ‘Braću Karamazove’ – to je njegova posljednja knjiga koju je pisao gotovo dvije godine. Jedna rečenica me zapravo i podsjetila na sve ovo gore napisano, a glasi: “Danas se skoro svi daroviti ljudi strašno boje da ne budu smiješni i usljed toga su nesretni.”

I dok se moja Anuška kao klinka od 18 nije bojala, pitam se danas bojim li se ja sa 39 godina učiniti ‘d korak’ u mom životu i okrenuti ga naglavačke?! Je li normalno da se u život krene po osjećaju, a da se tijekom života sve analizira, stavlja na vagu, promišlja?! Zar ne bismo trebali biti pametniji i neke stvari jednostavno prerezati?!

Filozofski raspoložena pod utjecajem Dostojevskog odlučila sam promišljati o svemu tome do kraja prosinca. Za ženu u godinama mjesec dana je sasvim ok rok.

Torta ruska šubara

dsc_0063
Negdje sam pročitala da Europi prijeti najhladnija zima u posljednjih 100 godina. Opet. Do tada, na izmaku je studeni koji nas je povremeno grijao i na 15-20 stupnjeva. Kako bilo, da vas zima ne iznenadi naoružajte se dobrom knjigom, kao Rusi (sad je jasnije zašto su pisali tako debele knjige – da te ostave doma što dulje), zagrijte se vodkom i šubaru na glavu. Ili je jednostavno – pojedite:

Sastojci za tijesto:

4 jaja
10 žlica šećera
8 žlica vode
10 žlica brašna
4 žlice kakaa (ja sam uzela onaj od 70% ali možete i s manjim postotkom)
Prašak za pecivo

Priprema:

Jaja umutiti sa šećerom dok se smjesa ne udvostruči i ne bude pjenasta. Dodati vodu – žlicu po žlicu. Promiješati brašno, kakao, prašak za pecivo i pomalo dodavati u jaja i šećer. Umućeno pretresti u namašćeni kalup za manje torte. Peći na 190 stupnjeva 20-ak min.

Krema:

5 dcl mlijeka
2 žlice glatkog brašna
3 žlice gustina
5 žlica šećera
20 dag margarina
2 žlice kokosa u prahu

Priprema:

Brašno, gustin, kokos, šećer umutiti s malo mlijeka, ostalo staviti da se kuha. Kad zakuha dodati umućenu smjesu. Kuhati 10-ak min dok se sve ne ugusti. Ohladiti. Nakon toga dodati izrađeni margarin.

Glazura:

15 dag čokolade, 12 dag margarina i 2 žlice marmelade od marelice otopiti na pari.

Slaganje torte:

Tortu razrezati na tri dijela i svaki dio pokapati s malo mlakog mlijeka. Mazati prvo glazuru (stavite je prilično), zatim kremu, poklopiti. Glazura, krema, poklopiti. Kremu potom namazati skroz okolo torte te po njoj posuti kokos u prahu. Na vrh torte razmazati ostatak glazure. Staviti da se hladi.