Plantarni fascitis označava bolno stanje koje zahvaća donju stranu stopala. Uobičajeni je uzrok boli u peti, a ponekad se naziva još i petni trn. Akutni plantarni fascitis označava upalu hvatišta plantarne fascije za petu. Obično zahvaća samo jednu nogu.
Plantarni fascitis spada u sindrome prenaprezanja. Najčešće se javlja kod trkača na duge pruge. Nastaje zbog dugotrajnih ponavljajućih opterećenja ili stresa na plantarnu fasciju. Opterećenje i sila koja nastaje prilikom stajanja ili kretanja velikim dijelom opterećuje plantarnu fasciju. Učestalo trčanje ili slične aktivnosti povećavaju opterećenje na fasciju. Ta opterećenja uzrokuju nastajanje malenih oštećenja ili mikrotrauma koje se nadovezuju jedna na drugu uzrokujući pojavu boli i oštećenje fascije. Kada se javi takvo mikrooštećenje fascije naše tijelo to oštećenje nastoji ispraviti. Uslijed učestalih mikrotrauma i nedovoljnog vremena za oporavak i obnovu, u pokušaju da se učvrsti hvatište plantarne fascije za petu, često dolazi do razvoja koštane izrasline na peti (petnog trna). Ako se fascitis ne tretira, može doći do ozbiljnijih oštećenja ili puknuća plantarne fascije u blizini njena hvatišta za petnu kost.
Bol je izraženija ujutro te se obično pojačava prilikom oslanjanja na nogu ili kod kretanja. Kada povučemo prste prema sebi plantarna se fascija zateže, kod plantarnog fascitisa ta će kretnja biti izrazito bolna.
Plantarni fascitis se tretira neoperativno. Prilikom tretmana iznimno je važan individualni pristup i pronalaženja najadekvatnije terapije i kombinacije terapijskih postupaka za svakog pojedinog pacijenta (lijekovi, ortopedska pomagala i vježbe istezanja). Tretman započinje metodama za otklanjanje boli i upale (led, protuupalni lijekovi, masaža). Predlaže se korištenje ortopedskih pomagala i uložaka čija je funkcija rasterećenje i podupiranje pete prilikom kretanja (a time i plantarne fascije). Primjenjuju se vježbe za istezanje mišića potkoljenice (lista), Ahilove tetive i plantarne fascije. Vrijeme povlačenja simptoma je individualno, kreće se od nekoliko tjedana do jedne godine. Operacija je uvijek zadnja opcija, najčešće se radi kod sportaša kod kojih i nakon godine dana neoperativni tretman nije bio učinkovit.