Zimnica kao terapija

Neki dan me prodavačica u kvartovskom dućanu pitala: ‘Susjeda, a zakaj stalno negdje žurite?’. Inače, kao što to moji prijatelji dobro znaju, ako nešto ne volim to su onda ti ‘mali razgovori’ po dućanima, bankama, poštama, u redu kod doktora. Uz moje “ma to vam se samo čini”, izjurila sam iz dućana i skoro se zabila u automobil koji je prikočio.

Dan ili dva kasnije zbog prometnog kaosa u centru Zagreba, pokušala sam brže stići na posao te se uputila na obilaznicu i promašila skretanje te otišla skroz do naplatnih kućica u Lučkom. Kolegica s posla ustvrdila je kako je to “očiti znak da sam htjela na more”. Ili znak da sam nakon samo četiri dana od povratka s godišnjeg potpuno izluđena od posla, kuće, pripreme za škole.
Prije nekoliko godina dogodila se slična stvar, srećom bez većih posljedica: u toj ludoj žurbi sletjela sam s ceste vozeći automobil. Osim straha i malo ulupljenog lima, ništa se drugo nije dogodilo no natjeralo me da stanem na loptu. Ovoga puta, srećom, nije mi trebalo slijetanje s ceste nego draga kvartovska prodavačica.
Počinje škola, posao je tu, ludila će biti i previše. No trenuci s obitelji neprocjenjivi su i daju vam onaj potreban mir. Pogotovo kad ih zaokupite – zimnicom koja je poslužila kao svojevrsna terapija. Krenuli smo s rajčicama, uskoro će i ajvar. Slobodne vikende koje dolaze iskoristit ćemo za planinarenje. Tu su uskoro i kesteni. I već je Božić. A onda ponovno razmišljanje – gdje ćemo na ljetovanje. Sve je dakle lakše, samo je stvar perspektive.

Sušene rajčice

Meni je to prava delikatesa. Ja ih stavljam svugdje – i na tjestenine, bruschette ili ih nasjeckam i ‘bacim’ preko fete. Za sušenje su vam potrebne one ‘mesnate’ rajčice. Ja ih izrežem, ako su veće, na osam dijelova i poredam ih po plehu. Obično idu ravno na pleh, no ja ih volim staviti na papir za pečenje zbog začina. Naime tako posložene posolite te pospete origanom i bosiljkom, odnosno začinima po želji. Sušite 4 dana na suncu, a navečer prebacite pleh u kuću zbog vlage. Kada se osuše stavite ih u teglicu i unutra ulijete maslinovo ulje. Čuvajte na hladnom.

DSC_0335DSC_0312

‘Paradajz sos’

Prvi put sam ga radila, ali vrlo malu količini – za probu. Tri kilograma rajčica sam kuhala dva sata i u to sam još ulila decilitar i pol vode, potom ispasirala i procijedila. No, kao što se može vidjeti na slici, moje je sito bilo malo prekrupno pa su ušle i koštice koje sam odlučila ne vaditi. Ipak, kao što sam čula od starih poznavatelja, koštice izazivaju kvarenje pa ih je dobro maknuti. Nakon što ste procijedili rajčicu, vratite je nazad na kuhanje i na kilogram rajčice stavite dvije žlice šećera i žličicu soli. No, ja sam ipak probavala pa mi se činilo da je na ovu količinu dosta 5 žlica šećera i 2 i pol žličice soli.

DSC_0094

Kada se to još kuhalo oko 40-ak minuta, u teglice koje ste prije ‘ispekli’ na 100 stupnjeva ulijete ‘sos’. I stavite 10 min u pećnicu koju ste isključili nakon zagrijavanja teglica. Čuvati na hladnom.

Preporučujemo