‘Djevojke sa slika’: visoka beletristika za iskusne čitatelje

Ovih je dana Lumen izdavaštvo objavilo roman 'Djevojke sa slika' Cathy Marie Buchanan​, koji razotkriva stvarni život Degasovih plesačica

Ovaj uzbudljivi roman smješten je u Belle Époque, pariško zlatno doba ljepote i bonvivana, apsinta, razuzdanih zabava i ljubavnih avantura, umjetnika i njihovih modela. No iza pozlaćenih kulisa pariške Opere krije se svijet siromaštva i gladi, zavisti, ljubomore i ambicija…

Pariz 1878. Nakon što im je umro otac, malodobne sestre Antoinette, Marie i Charlotte ostale su prepuštene same sebi jer je oskudna plaća njihove majke jedva dostajala za dnevnu dozu apsinta u kojem je utapala sve svoje neuspjehe i strahove.

Znajući da najviše izgleda za bijeg iz siromaštva imaju u baletu, Antoinette, statistica u pariškoj Operi, odvede svoje mlađe sestre na audiciju. Obje su primljene u početničku grupu nazvanu petits rats. Taj su nadimak, mali štakori, dobile jer su svakodnevno gladne i prljave trčkarale hodnicima Opere sanjajući o strelovitoj baletnoj karijeri koja će ih od druge postave kvadrile dovesti do baletnih prvakinja i zvijezda kojima se klanja cijeli Pariz.

Na opće iznenađenje, Marie pokaže iznimnu nadarenost te počne zarađivati i pozirajući tajanstvenom slikaru Edgaru Degasu za njegovo remek-djelo Mala četrnaestogodišnja plesačica, a Antoinette, odgojiteljica svojih sestara, dobije malu ulogu u uprizorenju Zoline Jazbine i bezglavo se zaljubi u Émilea Abadieja. Na trenutak se učini da su tragični ponori života na donjim padinama Montmartrea za sestre van Goethem stvar prošlosti…

O knjizi:

Roman pripada kategoriji visoke beletristike namijenjene iskusnim čitateljima. Radnja romana smještena je u drugu polovicu 19. stoljeća, u umjetnički pariški kvart i Balet pariške Opere. U umjetnosti cvijeta romantizam, razdoblje u kojemu je balet bio na vrhuncu popularnosti. Sudjelovati u stvaranju baletnih djela, u čemu su se okušali mnogi romantičarski umjetnici, ili pohoditi baletne predstave, bilo je u to doba stvar prestiža. Najveća imena romantičarskog baleta plešu u ovome romanu zajedno s našim junakinjama, sestrama van Goethem – Marie Taglioni, Eugénie Fiocre, Rosita Mauri i Marie Sanlaville.

Dakako, ova priča, baletna i ljubavna, ima svoj antipod: priču o suđenju trojici mladih zločinaca, utemeljenoj na teoriji Cesarea Lombrosa, talijanskoga psihijatra, antropologa i kriminologa te utemeljitelja antropološke teorije kaznenog prava, koji je proučavao je tjelesne osobine (osobito glave) osuđenih kriminalaca te je na temelju tih rezultata stvorio teoriju o rođenom zločincu.
Roman se može preporučiti svima starijima od 16 godina koje zanima prava umjetnička književnost. Komplicirane rečenične konstrukcije izvornika te ritam rečenice koji često prati ritam baletnih pokreta i figura, izvrsno je u hrvatski prenio Mate Maras. Baletni koraci i figure se ne prevode na hrvatski, ostale su na francuskome, no svaka je objašnjena u fusnotama.

Komentari