Marin Gril, profesor likovne kulture u osnovnoj školi, u slobodno vrijeme restaurira stari namještaj i izrađuje škrinje, komode, satove, police... razne uporabne predmete s patinom starine koji osvajaju originalnošću, kao i predmete s apliciranim crtežima iz starih botaničkih knjiga, koji su apsolutni hit
“Drvo kao materijal me oduvijek privlačilo i još kao dječak sam od njega izrađivao različite predmete. Poslije sam se okušao i u izradi pojedinih komada namještaja. Kada bi mi trebala polica za knjige ili nešto slično, nije mi se dalo kupovati jer bi rijetko odgovarala mojim željama ili onome što sam zamislio da imam u stanu, nego bih je sam izradio. Ponekad ta izvedba ne bi bila zanatski baš vrhunska, ali bi mi uvijek ostajalo zadovoljstvo da sam to sam izradio i da je to jedini baš takav komad namještaja. To se nekim prijateljima jako svidjelo pa su me zamolili da i njima izradim slično, a onda su kod njih te stvari vidjeli i drugi i tako je sve počelo. S vremenom sam skupljao znanja i iskustva s različitih strana pa mogu reći da danas puno više znam, ali i dalje učim”, otkriva nam Marin Gril, Dubrovčanin sa zagrebačkom adresom.
Neprocjenjive uspomene
I dok danju radi kao nastavnik likovne kulture u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi, u slobodno vrijeme, osim s obitelji, najradije se ‘druži’ s drvom, posebno onim starim, pronađenim na otpadu, i nastoji mu
udahnuti – novi život! “Uglavnom radim male škrinje i komode, ali ponekad i veće komade namještaja kao što su radni stolovi ili police za knjige. Volim kada stvari imaju istrošen i starinski izgled pa ih na različite načine patiniram i kroz njih pokušavam ispričati nekakvu priču. Često ih i nekoliko puta prebojim i izbrusim dok nisam zadovoljan. Trenutačno me jako zanimaju crteži i ilustracije iz starih botaničkih knjiga pa ih kopiram i apliciram na namještaj”, dodaje.
Marinu mnogi s puno povjerenje povjere i dragocjene umjetnine, naslijeđeni namještaj i predmete od neprocjeljive emotivne vrijednosti, koje je okrznuo zub vremena. “Restauriranje namještaja nije jednostavno kao što većina misli. Potrebno je puno znanja, vremena, ali i izdataka za materijal. Ponekad cijena obnove i restauriranja bude višestruko veća od stvarne vrijednosti pojedinog komada namještaja. A meni su neki komadi ponekad puno ljepši takvi kakvi jesu – na njima se vidi trag vremena i priče ljudi koji su se njima koristili, a to se često njihovom obnovom izgubi, pa ljudi i požale”, iskreno priznaje.
San o vlastitom malom dućanu
Kada se radi o jako vrijednom namještaju, Marin sugerira da se posao restauriranja povjeri stručnjacima. On se više voli igrati oblicima, slikama i bojama spajajući staro i novo, bez strogih ograničenja koje postavlja obnova, tako da se time sve manje bavi, a više se okreće izradi vlastitih stvari. Trenutačno priprema seriju različitih ogledala većih i manjih dimenzija na koja stavlja slike sa starinske ambalaže. “Jednog dana imat ću vlastiti mali dućan s namještajem koji izrađujem, gdje će ljudi doći popiti kavu, ako im se nešto svidi, to će i kupiti ili samo malo razgledavati i razgovarati bez obaveze. Ono što stvaram može se vidjeti na www.oldwoodcafe.com i Facebook stranici Stare daske, no najviše volim neposredni kontakt, kada s čovjekom možete razgovarati uživo i kada on osjeti drvo pod rukom”, kaže naš sugovornik.
Komentari