‘Einstein je rekao kako se rješenje svakog problema pojavljuje onda kada se odmaknemo od njega. A putovanje je odličan odmak!’ Tvrdi to veliki zaljubljenik u putovanja Vlatko Kalapoš, čije su pustolovine toliko uzbudljive da biste ga mogli slušati danima
Za razliku od destinacijskog turizma koji nudi boravak na jednoj lokaciji, a kojega nudi većina turističkih agencija u nas i u svijetu, pustolovni turizam u ponudi ima kružna putovanja koja uključuju posjete nekoliko destinacija i niz uzbudljivih pustolovina koje se pritom mogu doživjeti. Vlatko Kalapoš strastveni je ljubitelj upravo takvih putovanja. Niz godina radio je kao psihoterapeut Hrvatske rukometne reprezentacije, radio je sa Slavenom Bilićem, Ivanom Ljubičićem, Nikom Fleiss, Dujom Draganjom i drugima, pa je bio u prilici često putovati. Proputovao je Himalaju, Nepal, Australiju, Ameriku, Indiju, Butan, Amazonu, Kinu, Saharu…, a neobičnih, uzbudljivih i ponekad potencijalno opasnih situacija uistinu nije manjkalo. U želji da uzbudljiva kružna putovanja na razne atraktivne lokacije u svijetu ponudi i drugima te da pomogne pri izgradnji škole koja je uništena tijekom velikog potresa u Nepalu, na Himalaji, osnovao je agenciju Green planet travel. Naime, našavši se u Nepalu upravo u vrijeme potresa, Vlatko je pomagao u uklanjanju posljedica. Iz zahvalnosti i ljubavi prema ljudima koje je tamo upoznao, odlučio je osnovati putničku agenciju s jedinstvenim putovanjima po Himalaji. Pored toga što puno putuje, dovršava i knjigu ‘Sekunda je dovoljna’, u kojoj opisuje događanja u Nepalu i pogibiju jednog od vodećih direktora Googlea u baznom logoru Mount Everest. Također je i autor romana ‘Devet postaja mudrosti’ koji je preveden na nekoliko jezika i opisuje njegova putovanja diljem svijeta.
Svako putovanje – nešto neobično
‘Smatram da je život puno više od onoga što većina ljudi misli da jest. Naime, čovjek ima puno skrivenih potencijala i sposobnosti u sebi, ali naš odgoj, okolina u kojoj živimo nas često sputavaju i ograničavaju, stoga često mislimo da nešto ne možemo i da nismo dovoljno sposobni. Uvijek su me zanimali neobični ljudi i područja, sve što ne možemo naučiti u knjigama. Ili ako bih nešto pročitao, htio sam to doživjeti iskustveno. Život je putovanje, no putovanje koje nas istinski obogaćuje događa se kada pomaknemo svoje granice i spremni smo doživjeti nešto što do tada nismo, a o čemu sanjamo i maštamo’, započinje svoju priču Vlatko Kalapoš koji je spletom okolnosti doživio doista nesvakidašnja iskustva. Na svakom putovanju mu se dogodilo nešto neobično, a našao se i u opasnim situacijama u kojima mu je nekim čudom u zadnji tren bio spašen život.
Veliki potres izbjegli ‘za dlaku’
‘Igrom slučaja prošle godine sam se našao u Nepalu na području Himalaje, što mi je bila želja cijeli život, i doživio taj veliki potres. Bilo je mnogo ljudskih žrtava. Trojica mojih prijatelja i ja smo imali sreću da nam je avion Dubaija za Kathmandu kasnio tri dana. Da smo stigli kako je bilo planirano, ne bismo preživjeli. Boravili smo na prostoru između Kathmandua i baznog logora Mount Everest. Upoznali smo predivne ljude, sprijateljili se s njima i pomogli im koliko smo mogli. To me iskustvo navelo da takvu vrstu putovanja ponudim u Hrvatskoj. Prva grupa koju sam vodio bili su moji prijatelji i poznanici koji su se također oduševili Nepalom i Himalajom’, priča Vlatko i naglašava kako je njegova osnovna misija prenijeti drugima svoju strast prema putovanjima. ‘Mnogi ljudi, kada se vrate s tih putovanja kažu da su promijenili svoj pogled na život i pomaknuli vlastite granice. A to svjedoči o unutarnjem putovanju koje se zbiva na razini duha i osjećaja’, kaže ovaj pustolov.
Najfascinantije putovanje
Na pitanje kako se čovjek treba pripremiti za jedno pustolovno kružno putovanje, Vlatko savjetuje da je najvažnije naoružati se snažnom željom i voljom. Nije potrebno imati puno novca ni planirati godinama unaprijed jer putovanja na koja on vodi ljude najrazličitijih profila su jednostavna, praktična i dostupna svakom prosječnom čovjeku. Dakako, prije putovanja održi se sastanak sudionika na koji dođu i stručnjaci specijalizirani za određena područja. Kada se poželio baviti turizmom, Vlatko je završio školovanje za voditelja turističke agencije, završio je i tečaj za voditelja pustolovnih organizacija pri Gorskoj službi spašavanja, a ima i suradnike edukatore, stručne pratitelje grupa te specijalizirane planinske i saharske vodiče. Jedno od najfascinantnijih putovanja na kojima je bio svakako je Himalaja. ‘To je zaista vrh svijeta. Kada dođete u podnožje Himalaje na oko 4.000 metara i pogledate vrhove planina koji su na visini od 8.800 metara jednostavno osjetite strahopoštovanje. Nakon toga više niste isti, promijeni vam se DNK. Ljudi koji žive na području Nepala, Tibeta, Butana su vedri i veseli, a njihov bruto nacionalni dohodak mjeri se po tome koliko su ljudi sretni, a ne koliko novca imaju. Vrlo su jednostavni, tradicionalni, imaju visoko razvijene moralne vrijednosti. Kathmandu je veliki grad, no tamo nema krađe ni kriminala. Ako vam padne novčanik na cesti, prvi čovjek koji naiđe će vam ga vratiti. Oni služe ljudima koji tamo dođu i to je nešto što nedostaje našem turizmu. Gradovi su tradicionalno uređeni, a izvan njih je prekrasna priroda, džungle i divlje životinje. Tamo vlada sinergija između ljudi, prirode i životinja. Kada naiđemo na divlju životinju kao što su slon, tigar, ris ili opasna zmija, mi zapadnjaci se uplašimo, a domaći se smiju jer kažu kako se nikada nije dogodilo da je divlja životinja napala čovjeka’, priča Vlatko. Na prošlogodišnjem putovanju koje je djelomično bilo i ekspedicija, spletom okolnosti on i grupa koju je vodio našli su se u šumi kad je pao mrak. S jedne strane je bila duboka provalija, a s druge su bili tigrovi i majmuni. Među ljudima u grupi zavladao je strah, a njihov se vodič stao smijati i rekao im da su baš neobični jer se boje. Pješačili su tri sata i iza ponoći stigli u bazni logor gdje su nakon prijeđenih 30 kilometara trebali spavati u šatoru oko kojeg su bile divlje životinje. Ljudi su bili premoreni i iscrpljeni. A tada se dogodilo nešto divno. Došla su djeca iz susjednog sela i s njima pjevala i plesala do duboko u noć. Do narednog jutra strah i umor su nestali. Ljudi koji su bili u toj grupi, javni bilježnici, odvjetnici, poslovni ljudi, po povratku kući rekli su da su bitno promijenili pogled na život. Ovaj iskusni psihoterapeut i svjetski putnik ističe kako svi mi iz iskustva znamo da je kontakt čovjeka s čovjekom zapravo potencijalno opasniji od kontakta čovjeka sa životinjom. ‘Životinje komuniciraju s našom podsviješću, mi privlačimo ono čega se bojimo. Prvi savjet ljudima kada se nađu u opasnosti na bilo kojem području je da se oslobode straha jer životinja ga osjeća i upravo zato napada’, pojašnjava Vlatko.
U Himalaji i Nepalu nije dopušteno slobodno kretanje, već je potrebno iza sebe imati ovlaštenu agenciju, biti u pratnji licenciranog vodiča i prijaviti se lokalnim nadležnim službama. Za svako hodanje po Nepalu potrebna je posebna dozvola koja se plaća, a što se uspinjete više, cijene su sve veće. Primjerice, da biste se popeli na Mount Everest u pratnji vodiča, to stoji preko 50.000 eura.
Treba biti svjestan i opasnosti
‘Kad se u studenom prošle godine grupa koju sam vodio vratila kući, ja sam htio još ostati s mojim domaćinima kako bih doživio ono što ne može ni jedan turist doživjeti – ići u područja koja su zabranjena, a to su posebni hramovi i samostani gdje se školuju budistički svećenici, te područja srušena u potresu. Htio sam sakupiti iskustva i informacije za roman koji pišem, ‘Sekunda je dovoljna’. Kada smo dvoje ljudi i ja išli od baznog logora prema vrhu Mount Everesta, prebrzo smo se popeli na visinu od preko 5.600 metara pa smo se morali brzo spustiti niže, a u međuvremenu je pao mrak. Našli smo se u po život opasnoj situaciji. Srećom, francuski turisti koje smo tamo zatekli naručili su helikopter da ih vrati natrag i mi smo se uspjeli ukrcati s njima. Kada se naglo uspinjemo na veliku nadmorsku visinu, ako se ne spustimo niže, dolazi do plućnih bolesti i nepovoljnih reakcija tijela, a može se i umrijeti na licu mjesta. Nije nimalo bezazleno penjati se na visine iznad 4.000 metara’, opisuje Vlatko jednu od svojih pustolovina i dodaje kako, kad se čovjek nađe u opasnim situacijama, pomaže samo snalažljivost. Najvažnije je, dakako, zadržati unutarnji mir i imati vjeru da će sve završiti dobro. ‘Čovjek ne treba namjerno riskirati, ali se ne treba ni bojati života jer uvijek postoje sile koje nas čuvaju. Život je avantura, putovanje. Što više stvari doživimo, posebno neobičnih, to smo bogatiji. Kada dođemo u pozne godine, nitko ne žali što nije imao veći stan ili bolji auto, nego što nije imao više druženja s dragim ljudima, više slobodnog vremena ili lijepih putovanja’, kaže Vlatko. Način razmišljanja i življenja ljudi koji žive u himalajskim zemljama prilično se razlikuje od našeg. Tamo nema stresa ni raka, iako ljudi žive vrlo opasno. Kad dođu monsunske kiše, poruše im sva sela. Oni se moraju povući u dolinu, a kada prođu kiše, vraćaju se u svoja sela, krpaju nastambe i nastavljaju živjeti. ‘A mi se stalno nečim opterećujemo! Einstein je rekao kako se rješenje svakog problema pojavljuje onda kada se odmaknemo od njega. A putovanje je odličan odmak’, kaže Vlatko.
Sahara, Metallica, Aboridžini…
Putovanje Saharom nije bilo ništa manje uzbudljivo. ‘Unajmili smo vodiča da nas provede malo dublje po Sahari kako bismo doživjeli pustinjsku oluju i fatamorganu. Doista se dogodila pustinjska oluja koja je ispremiješala brda oko nas i mi smo se izgubili. Vodič nije poznavao teren i bilo je vrlo opasno jer smo išli u pogrešnom smjeru. Lutali smo oko 24 sata. Imali smo dovoljno goriva u vozilima, a pili smo samo koncentrirani čaj od mente. U jednom trenutku naišao je jedan beduin, izronio niotkuda i uputio nas na pravi put’, priča Vlatko i prisjeća se jednog od, kako sam kaže, svjetovnijih putovanja – na Havaje. ‘Moj kum i ja proputovali smo Kaliforniju i zapadni dio Amerike, a zatim odlučili poći na Havaje. U avionu za Honolulu sreli smo članove rock grupe Metallica koji su tamo trebali održati promotivni koncert. Oni su se toliko oduševili činjenicom da smo iz Hrvatske da su nas ugostili na tri dana, njihov je pjevač bio prijatelj Dražena Petrovića’, kaže ovaj svjetski pustolov i dodaje: ‘Kamo god da putujete, ako ste otvoreni, možete lako uspostaviti kontakt s ljudima. Upoznao sam puno slavnih ljudi pa sam tako u Hollywoodu bio na snimanju talk show emisije u kojoj je bio gost Harrison Ford, a ja sam bio među statistima.’
Prije petnaestak godina Vlatko je bio u južnoj Indiji, u Bangaloreu, jednom od najvećih gradova na svijetu. Kada je išao rikšama s grupom prema selu Puttaparthi, u nekom polju vidjeli su baku koja je okopavala svoj vrt, a oko metar iza nje je stajala kobra. Bili su uvjereni kako opasna zmija vreba kako bi je napala, pa su se zaustavili i prišli bliže, a vozač rikše je prasnuo u smijeh. Rekao im je da u Indiji životinje ne napadaju već čuvaju svoje gospodare. Doveo ih je blizu kobre i nagovorio ih da je poglade po glavi, a ona je bila mirna. Kasnije je osjetio i kakav je to osjećaj imati udava oko vrata.
U Australiji je upoznao domorodačko pleme Aboridžina. Prisjeća se tog jedinstvenog događaja. ‘Aboridžini su autohtono pleme koje je zaštitila australska vlada. Rijetko dopuštaju da im priđu ljudi iz zapadnog svijeta, a mi smo imali priliku družiti se s njima 2000-te. Ja sam tada bio na Olimpijadi u Sidneyu kao službena osoba Hrvatskog olimpijskog odbora, a po završetku Olimpijade dobili smo preko našeg konzula dozvolu da ih posjetimo. Mudrost i sposobnosti koje Aboridžini posjeduju nadilaze naše poimanje svijeta i života. Oni komuniciraju telepatski, žive u potpunom skladu s prirodom, a mir je kvaliteta koja je duboko usađena u njih’, priča Vlatko kojega su uvijek zanimale legende, tradicijske priče o starim civilizacijama, koje su ga uvjerile da svi takvi narodi u svijetu imaju nešto zajedničko.
Prihod od knjige ide djeci u Napalu
‘Kada upoznate te stare narode, vidite da oni imaju puno više znanja o životu i svijetu nego mi zapadnjaci. Dopustili su mi da uđem (jer pišem roman) u jedan samostan na Himalaji na 5.000 m visine, gdje se školuju Lame s himalajskih područja i nije dopušten ulaz nikome tko nije pripadnik njihova reda. Tamo se osjećate kao da ste u petoj dimenziji. Pronašao sam tamo simbole vezane uz shambalu. Vjerujem da u tom samostanu i oko njega postoji nešto što je skriveno od očiju javnosti. Svi su veliki vojskovođe bili u potrazi za svetim simbolima, a oni se nalaze na sigurnim mjestima – u Sahari, Amazoni, Himalaji, u središtu Australije’, priča. Još puno ovakvih i sličnih iskustava Vlatko će opisati u svojoj knjizi, a sav prihod od prodaje knjige dat će u humanitarne svrhe za obnovu jednog sela u Nepalu u kojem je nakon velikog potresa puno djece ostalo bez roditelja. Turističke pustolovine Vlatka Kalapoša ne prestaju. Uskoro kreće ponovno u Himalaju s grupom ljudi među kojima će biti i neke osobe iz domaćeg javnog života.
Komentari