Cyberbullying – najrašireniji oblik nasilja

Zbog anonimnosti koju internet nudi, smanjen je osjećaj odgovornosti za posljedice nasilja pa su u virtualnom svijetu djeca svakodnevno izložena govoru mržnje, neugodnim komentarima, pokušajima izoliranja od grupe... Kako internet učiniti djetetu sigurnim?

Čak 84% djece ima pristup internetu putem pametnih telefona. I kad nemaju svoj mobilni internet, lako se besplatno mogu spojiti na brojne bežične mreže (Wi-Fi) u kafićima, restoranima, knjižnicama… Dakle, nemoguće je u potpunosti kontrolirati njegovo korištenje, ali je zato važno učiniti djetetu internet sigurnim, jer prema istraživanju koje je Hrabri telefon proveo u suradnji s Poliklinikom za zaštitu djece grada Zagreba pokazalo se da je svako peto dijete nekoliko puta ili često primilo uvredljive poruke putem Facebooka. Osim uvredljivih poruka, komentara ili poticanja drugih da ružno o njima govore, djeca su doživjela i provale u njihove profile na društvenim mrežama (16,1%), primila neželjene poruke seksualnog sadržaja (15,5%) i prijetnje (14,8%). Njih 10,5% doživjelo je namjerno blokiranje ili izbacivanje iz neke grupe s ciljem izolacije, a 3,8% doživjelo je otvaranje grupe s ciljem ismijavanja ili vrijeđanja. Zbog osjećaja anonimnosti koju internet nudi, smanjen je osjećaj odgovornosti za posljedice nasilja. Zato je potrebno djecu što aktivnije informirati o sigurnosti na internetu i osvijestiti im posljedice njihova ponašanja.

Opasnost i od odraslih
Elektroničko nasilje ili cyberbullying najčešća je opasnost s kojom se djeca susreću na internetu. Ono se odnosi na situacije kada je dijete izloženo napadu od strane drugog djeteta ili grupe putem interneta. Najčešće se odvija upravo putem društvenih mreža, kroz objavljivanje neugodnih fotografija i komentara ili otvaranja grupa mržnje u kojima djeca pišu različite neugode i uvrede o vršnjacima. Sve su češći i slučajevi kada vršnjaci mobitelom snimaju fizičko nasilje nad drugom osobom, a potom snimku objavljuju na internetu. Na sve to upozorava prof. Hana Hrpka s Hrabrog telefona, napominjući kako su osim vršnjačkom virtualnom nasilju djeca izložena i nasilju odraslih, prvenstveno kroz izlaganje pornografskom sadržaju ili tzv. groomingu, zavođenju djece od strane odraslih osoba. To su, pojašnjava prof. Hrpka, situacije u kojima se odrasle osobe često predstavljaju kao djeca, ulaze u komunikaciju s njima, pokušavaju stvoriti osjećaj povjerenja kako bi razmijenili fotografije ili informacije seksualne prirode.
Mogu tražiti da im dijete pošalje svoju sliku, da im opiše svoje tijelo, da im otkrije svoje ljubavne tajne, ali i da se nađu u stvarnome životu. Prof Hrpka smatra kako je pod kategorijom ‘opasnosti’ važno spomenuti i ovisnost o internetu te društvenu izoligarnost djeteta, što također proizlazi iz prečestog i dugotrajnog korištenja interneta i računala. Kako djecu zaštititi i je li rješenje u zabranama?

Pravila, a ne zabrane
‘Zabrana korištenja interneta nije poželjna. Važno je da roditelj s djetetom dogovori određena pravila korištenja računala, mobitela i interneta te da ga pouči o njegovom sigurnom i odgovornom korištenju. Roditelji često uopće ne prate što djeca rade i koliko vremena provode na internetu. Neki nemaju vremena, neki misle kako tako poštuju privatnost svog djeteta, a mnogi nemaju ni dovoljno znanja o modernim tehnologijama’, pojašnjava Sara Milavec, mag. psih. iz Hrabrog telefona te napominje kako se posljednjih godina u europskim zemljama bilježi porast broja djece ispod devet godina koja koriste različite sadržaje na internetu. Bez obzira na dobne granice koje su postavljene od nekih društvenih mreža, djeca ih lako zaobilaze.
‘Djeca i mladi nemaju dovoljno znanja o potencijalnim opasnostima i pravilima oko korištenja interneta, pa su u većem riziku da postanu ne samo žrtve, već i počinitelji elektroničkog nasilja. Prema podacima istraživanja koje je proveo Hrabri telefon zajedno s Poliklinikom za zaštitu djece grada Zagreba 2013. godine, većina djece koja su bila izložena nasilju na društvenim mrežama bila su u dobi od 15-16 godina’, kaže mag. Milavac.

Iz Hrabrog telefona upozoravaju kako roditelji trebaju poučiti dijete o odgovornom i sigurnom korištenju interneta. Najprije je važno da se oni sami informiraju o mogućnostima interneta, a mogu tražiti od djeteta da ih poduči onome što zna. Osim što će oni tako nešto naučiti, razumjet će kolika je razina znanja djeteta, ali će se i dijete osjetiti važno jer podučava roditelja. Nadalje, roditelji trebaju s djetetom dogovoriti pravila o vremenu korištenja računala odnosno interneta. Primjerice, nema računala prije spavanja ili za vrijeme obroka. Ako dijete koristi društvene mreže, s njim je potrebno proći kroz sigurnosne postavke i prilagoditi ih na način da dijete bude sigurno.

Jedna od važnijih tema o kojoj roditelji trebaju razgovarati s djetetom je pitanje prijatelja ili pratitelja na društvenim mrežama. Istraživanja govore kako većina djece ima 300-500 prijatelja na Facebooku za koje tvrde da ih znaju i u realnom životu. Budući da je to malo vjerojatno, to nam govori kako nisu svjesni što znači stranac, a što prijatelj. Dijete treba upozoriti i na opasnosti objavljivanja i slanja fotografija i osobnih informacija putem interneta, naučiti ga kako zaštititi podatke od nepoznatih osoba i općenito upozoriti zašto je opasan razgovor s nepoznatim osobama, naročito o seksualnim temama. Posebice je važno naglasiti opasnosti nalaženja s nepoznatima, objasniti im da je stranac na internetu jednak kao stranac u stvarnom životu. Djecu trebaju upozoriti i da budu pažljiva kada šalju poruke ili pišu komentare o vršnjacima, potaknuti ih da prije slanja poruke, komentara ili objavljivanja fotografija razmisle mogu li time naštetiti drugoj osobi. U slučaju da su već izloženi nasilju, treba ih poticati da ne odgovaraju na nasilne, neugodne ili prijeteće poruke, već da razgovaraju s roditeljem ili drugom odraslom osobom od povjerenja.

Preporučujemo

Komentari