Djevojčica koja može sve

Devetogodišnja djevojčica, koja s protezom na nozi uspješno trenira gimnastiku, može nam poslužiti kao svakodnevna inspiracija

Društvenim se mrežama počeo širiti video djevojčice, male gimnastičarke koja svojim nastupima redovito uveseljava publiku, a svoje roditelje čini iznimno ponosnima. I to ne bi bila nimalo neobična priča da devetogodišnja Averie Mitchell nema protezu na desnoj nozi, kao zamjenu za njezinu amputiranu potkoljenicu. Naime, curica iz Oklahome, rođena je s rijetkom deformacijom kosti noge (pseudarthrosis of the tibia). I umjesto da kao dvogodišnjakinja već počne hrabro i sigurno koračati i trčkarati na svojim nogicama te da dane provodi igrajući se, nju je već u toj dobi zadesila amputacija. Bila je to odluka njezinih roditelja, Johna i Kimberly, kako bi njihova curica imala priliku odrastati poput ostale djece, jer bi ju u protivnom tijekom odrastanja čekale brojne operacije. A to što ima protezu, nije ju spriječilo da se bavi gimnastikom te da poput svojih vršnjakinja u tome bude i uspješna. Kako joj ide i zašto zaslužuje gromoglasan pljesak, pogledajte u snimkama u nastavku!

Njezine gimastičke pothvate njezina majka Kimberly redovito objavljuje na društvenim mrežama, no ne ide uvijek sve tako glatko kako izgleda. I malena se Averie morala suočiti s diskriminacijom. U početku su to bili samo znatiželjni pogledi prolaznika te su joj roditelji, kako bi joj podigli samopuzdanje prvo nabavili psića koji ima isti problem. Kako ni Hattie, kako ga je nazvala, nema jednu nogu i za njega je napravljena proteza pa se malena mogla lako s njime poistovjetiti.

No ono s čime se suočila prije otprilike dvije godine, u jednom vodenom parku, bilo je teže prevladati od pogleda. Iako su njezini roditelji za Averie kupili ulaznicu za uživanje u vodenom parku, jedan joj se zaposlenik zabranio spuštanje niz tobogan kako ga ne bi ogrebla protezom. Zbog silne tuge i suza neutješne curice zbog nepravde koja ih je zadesila, njezini su roditelji cijelu priču iznijeli u javnost kako bi ukazali na problem diskriminacije i kako bi pokrenuli sustav da se takve stvari više ne bi događale.

Komentari