Sve aktivnosti maloga djeteta trebale bi biti ‘ogrnute’ oksitocinom, hormonom ljubavi, a on se stvara kad slušate dijete, spavate s njime u istom krevetu, dok zajedno jedete...
Kada dobijem upit za liječenje djece od, kako mi to roditelji kažu, hormonskih problema, prvo se želim susresti s roditeljima uživo. Zašto? U ranoj fazi razvoja djeca i roditelji usko su povezani, dijete često ‘zrcali’ roditelje pa je najbolji način da se pomogne djetetu ‘uspostaviti’ zdravog, uravnoteženog i normalnog roditelja. Nedavno sam dobila pismo jedne majke koja mi se požalila da ima
4-godišnjeg sina kojem je dijagnosticiran autizam. Iako nisam kompetentna baviti se njegovim problemom, ali ponukana iskustvom i znanjem o dubokoj povezanosti roditelja i djeteta u ranom razvoju, pozvala sam kod sebe roditelje umjesto ‘pacijenta’. Prvo sam pričala s majkom. Kaže mi kako su na sinu primijetili promjenu kada ga je počela čuvati baka, majčina majka. Prestao je komunicirati, nije se odazivao na svoje ime, slabo je jeo, odbijao se družiti. Saznala sam i da kao mali nije htio vući mlijeko iz majčinih prsa. Nije spavao, budio se noću, nikako nisu mogli uspostaviti normalan dnevni i noćni ritam. Roditelji su na svoju ruku iz njegove prehrane izbacili gluten. Išli su i korak dalje pa su ga stavljali na svakakve dijete. Dijete je u početku čuvala baka, a kada ona više nije mogla, odlazio je na čuvanje u ustanovu za djecu s poteškoćama u razvoju. No očito, svi su brzo shvatili da on tamo ne pripada. Oponašao je djecu koja su bila jako ispod njegova mentalnog statusa i zapravo je nazadovao. Onda je majka konačno dobila status njegovatelja i ostala kod kuće s dječakom. No paralelno je išao u vrtić, da bi se socijalizirao.
Kada je u ordinaciju ušao suprug, on je – kako sam i očekivala – ispričao pravu priču. Problem u njihovoj obitelji leži u roditeljima njegove žene. Otac, koji je bio agresivan i po njegovim riječima psihopat, umro je, dok joj je majka živa. Stanuje pet minuta od njihove kuće i viđaju se svakodnevno. Ona je nesposobna uspostaviti emocionalnu vezu, ne prepoznaje potrebe drugih, rekli bismo ‘fura svoj film’. Kći je žali, svaki dan je posjećuje, zadaje joj zadatke da bi se majka osjećala dobro. Ne morate biti obrazovani psiholog da vidite da se tu duboki poremećaj prenosi transgeneracijski i da bi sada svi htjeli riješiti taj slučaj liječenjem malog dječaka.
Za autizam se zna da je to manjak funkcije hormona oksiticina ili hormona ljubavi. On se stvara već u fetusu i potiče kontrakcije u maternici. Kada nema dovoljno oksitocina, porođaj se mora završiti carskim rezom ili davanjem oksitocina (što je uobičajena praksa danas da se porod ubrza). Oksitocin je zadužen da majka odmah zavoli svoje dijete, da se s njim poveže i da ga prisloni na svoja prsa. I otac luči oksitocin u tom razdoblju i on je jako bitan za zdravo funkcioniranje obitelji. Činjenica da mali dječak već kao beba nije htio sisati prsa je zabrinjavajući podatak. Možda ukazuje na to da majka nije imala dovoljno oksitocina, no o tome možemo samo nagađati. Njegov razvoj bio je drukčiji nego što bi se očekivalo, ali dolaskom bake stvari su postale gore. Iako je majka doma, oni u svojoj kući nisu uspostavili dom. Rijetko kada jedu zajedno; dječaku sve pripremaju bez glutena i mliječnih proizvoda dok oni sami nisu izbacili te namirnice. Kada ga stave spavati, majka jede junk hranu da ublaži tugu. Kuha im njezina majka pa svi jedu kod nje, jer kći želi da majka bude nečim okupirana. Otac mi je pokazao video kako mali dječak uživa u kuhinji pripremati hranu i pri tome djeluje sasvim zdravo i zainteresirano. Zašto vam ovo pišem? Jer ima jako mnogo mladih roditelja koji se boje odgajati svoje dijete intuitivno. Pristaju na različite kompromise (uvažavanje roditelja, susjeda, kolega s posla), a ne uvažavaju svoje potrebe i potrebe svoje djece. Oksitocin nije samo hormon ljubavnika, to je hormon roditelja i djece. Ako želimo ostvariti uspješan ljubavnički i roditeljski pothvat, oksitocin je naš saveznik. Zajedništvo je jezik oksitocina. Zajedništvo kroz hranu, spavanje, igranje, ljenčarenje, rad – sve ljudske aktivnosti. Aktivnosti maloga djeteta posebno trebaju biti ogrnute oksitocinom. Dijete je samo na svijetu i nitko ga ne čuva ako ne osjeća ljubav. Napeti roditelji opterećeni ranama iz prošlosti svoje obitelji te strahom za svakodnevicu prestanu lučiti oksitocin i prema djetetu se ponašaju kao prema robotu. U tom trenutku zalede srce malog bića i ono se počne ponašati ‘čudno’. Koga tu stvarno treba liječiti?
Majke i očevi ne bi se trebali bojati svoga djeteta, već samo prepustiti energiji srca da zavlada njihovim domom. Slušajte svoje dijete, ono zna sve odgovore na vaša pitanja, slijedite njegove upute i stavite se u njegove cipelice. Vaše dijete želi isto što ste i vi željeli kad ste bili mali: spavati s mamom i tatom u krevetu, jesti s mamom i tatom za stolom, češljati maminu kosu… Kada se malo biće razvija i sretno je, oksitocin raste. Roditelji koji nisu sposobni za takvu vrstu davanja možda i ne bi trebali imati potomke. Pročitajte kako povećati proizvodnju svog vlastitog oksitocina, kako osjetiti ljubav i kako je dati. O tome nešto više u idućem tekstu…
Komentari