Odgoj tinejdžera

Bezuvjetna ljubav koju roditelj osjeća ne znači i ujedno i bezuvjetno popuštanje. Osim razgovora i dogovora, od presudne je važnosti postavljanje granica

U odnosu s tinejdžerima od preusudnog je značenja razgovor i dogovor uz pružanje slobode, ali i određivanje jasnih granica. Bezuvjetna ljubav koju roditelj osjeća ne znači i ujedno i bezuvjetno popuštanje. Potrebno je prihvatiti činjenicu da odnos koji smo ranije imali sa svojim djetetom mora biti zamijenjen drugačijom vrstom odnosa.

Poštivanje intime: Dosadašnji sasvim bliski i povjerljivi odnosi roditelja i djeca trebaju se redefinirati jer tinejdžer i roditelj moraju obaviti proces separacije koji je temelj uspostavljanja samostalno regulirane ličnosti tinejdžera. Radi se o nužnom i zdravom procesu koji mu omogućava da postane jedinstvena osoba, neovisna o roditeljskoj figuri. Roditelj je i dalje uzor, ali odmicanjem od roditelja mlada osobnost dobiva svoju jedinstvenu konfiguraciju osobina, koja je samo njoj svojstvena, odnosno postaje ličnost za sebe. Treba poštovati činjenicu da tinejdžer ne želi baš svu svoju intimu podijeliti s roditeljem, te će radije neke pojedinosti podijeliti s vršnjacima i svojim dnevnikom.

Osobni prostor: Unatoč tome što treba u određenoj mjeri poštovati slobodu tinejdžera da si uredi sobu kako želi, ipak postoje granice u kojima soba treba biti uređena funkcionalno, prohodno i uredno. Ukoliko se soba dijeli s drugim članovima obitelji, treba odrediti granice osobnog prostora za svakog člana.

Kućni poslovi: Iako se kućni poslovi djeci u toj dobi ne čine važnima, treba im objasniti da je pomoć roditeljima u kući važna, te da je to dio njihovih osnovnih obveza. Navike koje ranije usvoje, kasnije će im biti manje teške pa je to za njihovu dobrobit. Takva odgojna mjera će pomoći manjem rasterećenju roditelja od brojnih kućanskih obaveza, a za djecu ima odgojni značaj.

Izlasci: Izlasci i druženja tinejdžera su razvojna potreba, oni su nužni za pravilan razvoj osobnosti, pri čemu roditelj i tinejdžer trebaju zajednički definirati jasne granice dolazaka i odlazaka, društva i načina provođenja vremena. Pokazivanjem aktivnog interesa i sudjelovanja u planiranju i kontroliranju izlazaka, ponekad i ograničavanjem, roditelj pokazuje ljubav i brigu te štiti dijete od mogućih neugodnosti i nevolja.

Škola: Prva obveza tinejdžera je škola, koja ne smije biti zanemarena zbog drugih interesa. Radi se o vitalnom životnom interesu tinejdžera, koji pod utjecajem bure hormona može pasti u drugi plan te je bitna skrb o uspjehu u školi i pomoć u ostvarivanju istoga ako je potrebno. Ta skrb roditelja ovisi o potrebama djeteta.

Akademski uspješne tinejdžere ne treba osobito kontrolirati, jer su potpuno samostalni i izvrsni u izvršavanju svojih obveza. Treba pratiti njihov uspjeh i izricati pohvale, koje su važan motivator i dokaz da je roditelju stalo do njihova uspjeha. Takvima treba pomoći da se opuste i rasterete od škole kako ne bi, s obzirom na visoke zahtjeve škole, ‘pregorjeli’. Bitno je osigurati ‘stresne ventile’ u vidu razgovora, hobija, dovoljne količine odmora.

Skrb za uspjeh tinejdžera s poteškoćama u učenju i ponašanju; sklonih markiranju ili slabijih obrazovnih rezultata je zahtjevnija obveza za roditelja, no on joj mora moći odgovoriti, jer se problemi neće riješiti sami od sebe. Uz razgovor i pokušaj da tinejdžeru ‘zavirimo pod kožu’, odnosno da ga razumijemo, bitna je i određena mjera kontroliranja, pa i ograničavanja uz sustavno pružanje pomoći, ali takve koja će mu pomoći da što samostalnije riješi svoje probleme, a ne da roditelj to čini umjesto njega. Ukoliko roditelj u bilo kojoj razvojnoj fazi djeteta uvidi da se ne može adekvatno nositi s izazovima roditeljstva, te da nije siguran što je u nekoj situaciji dobro za dijete i kako postupiti, treba si to priznati i obratiti se stručnjacima, umjesto da prikriva vlastitu nesigurnost. To s vremenom može dovesti do još većih problema, koji će tražiti znatno više ulaganja nego što bi to bio slučaj da su na vrijeme rješavani.

Komentari