Slabi li (ili jača) uloga oca u životu djece?

Dok stasa moderna generacija očeva koji aktivno sudjeluju, krenuvši od prisustovanja porodu, u odgoju djeteta, s druge strane jednako snažno prisutno je gubljenje njegove uloge u životu potomaka. Kako se dogodio taj paradoks?

Između dva bitna datuma koja se odnose na ženski rod – Dana žena u ožujku i Majčin dan u svibnju nalazi se jedan za muškarce, iako se za njegovo postojanje jedva i zna. Dan očeva događa se svakog 19. ožujka, ali teško da će biti obilježen osim u školama. Stoga ni šira javnost nije upoznata da i muškarci – imaju svoj dan. Kako je uloga majki i očeva jednako bitna u životu svakog djeteta (iako se pogrešno misli kako je majka tu u prednosti), bitno je svakako govoriti i promovirati Dan očeva, zar ne?

Tate na rodiljnom

I površno razmišljanje o ulozi oca u odgoju i odrastanju djeteta će nas navesti u malu nedoumicu, naročito ako se upitamo je li ta uloga slabija nego nekoć ili je ona jača? Svjedoci smo naime i jedne i druge pojave. Današnji tate prisutniji su više nego ikada prije u odgoju djeteta o čemu svjedoče brojni argumenti – od prvog trenutka u rađaoni, preko kupanja, uspavljivanja, čuvanja i uzimanja rodiljnog dopusta umjesto mama pa sve do kuhanja omiljenih jela mališanima, rješavanja domaće zadaće s njima i odlaska u shopping. Sve to nekoć su gotovo isključivo radile majke, no emancipacija, želja za jednakošću, svakodnevni odlazak na posao i karijera učinili su da se na neki način redefiniraju uloge u obitelji. Otac jednostavno više nije mogao biti samo onaj koji ima zaštitničku ulogu, zarađuje i brine da obitelj ima sve što joj treba te nakon posla i ručka sjedne u fotelju kako bi čitao novine, nego je morao preuzeti dio obaveza za koje je bila zadužena majka.
Iz današnje perspektive, to se čini posve logičnim – jedino tako obitelj u kojoj oba roditelja rade, može funkcionirati, iako nam se čini da na ovaj muškarac gubi svoj prirodni autoritet dan biološkom i psihološkom određenošću, a jača uloga majke koja preuzima dio autoriteta oca.

Ovom društvu nedostaju očevi?

No, s druge strane bilježi se i masovna pojava u kojoj je otac sve manje bitan i prisutan u odgoju djece. Ne moramo biti konzervativni niti preferirati patrijarhat da bismo zaključili kako ovom društvu nedostaju očevi. Sve je više jednoroditeljskih obitelji u kojima je majka ona koja se isključivo brine o djeci, čak i ako otac postoji ali su roditelji razvedeni ili je dijete izvanbračno, a otac je priznao dijete i plaća alimentaciju. I u takvim slučajevima mnogi očevi kao da uopće ne postoje jer nemaju potrebu sudjelovati koliko god mogu (druženjem, zajedničkim objedima, odlascima u kino ili na utakmicu, ljetovanje, zimovanje…) u životu svoje djece. Model zapadnih zemalja u kojima roditelji imaju zajedničko skrbništvo nastojao je ublažiti taj jaz između djece i njihovih očeva tako da ona žive na dvije adrese – i kod oca i majke, što je djelomično i uspjelo. S druge strane, takva djeca često se osjećaju razapeto između dva doma i to im stvara dodatni napor. Ali, ako je to prilika da dijete više boravi s ocem i on sudjeluje aktivno u njegovu odgoju, treba je iskoristiti.

Majka razvija emocije, a otac samopouzdanje i sigurnost

U svim navedenim situacijama, a ne samo kada dijete ne odrasta s oba roditelja, treba izvući maksimum u smislu da se djetetu omogući da dobije od majke i od oca ono što mu je potrebno da bi se razvio u cjelovitu osobu – ljubav, pažnju, sigurnost, nježnost, brigu i usaditi moralne vrijednosti, disciplinu, upornost, radne navike, odgovornost, plemenitost… To su temeljne vrijednosti koje svako dijete treba i koje mu ne može dati samo škola ili društvo, nego obitelj. Naravno da sve to može dati djetetu i samo jedan roditelj, no, ako postoji i onaj drugi roditelj, onda svakako treba inzistirati da dijete provodi vrijeme i s njim.

Osim toga, ne smijemo zaboraviti da svaki od roditelja, ma koliko jednako učestvovali u odgoju unose u njega nešto specifično svoje i usmjeravati će ga ne svoj način – majke će uvijek više poraditi na emocionalnoj strani djetetove osobnosti (da razvije svoje osjećaje) i svakodnevnim zadacima o obavezama, a očevi na osjećaju sigurnosti, samopouzdanja i kako da se snađu u društvu te budu socijalno prihvaćena. Otac će jednostavno lakše nego majka, jer mu je to svojstveno, potaknuti dijete da povezuje svoje ponašanje s posljedicama, što stvara osjećaj odgovornosti.

Preporučujemo

Komentari