Razotkrivamo vam najčešće zamke u koje upadamo dok žongliramo između mnogobrojnih obaveza. Kako unijeti više ravnoteže u svoj život, dobro posložiti prioritete i preuzeti odgovornost za svoje postupke?
Živimo u svijetu gotovo beskrajnih mogućnosti, dostupne su nam stvari i doživljaji koji su nam se još nedavno mogli činiti nestvarnima ili nedostižnima. Želimo imati, doživjeti, razvijati svoje potencijale, biti sretni. Istovremeno, poslovi koje radimo sve su zahtjevniji i često izgleda da nam i dvostruko dulje radno vrijeme ne bi bilo dovoljno da sve odradimo kako treba. Radite li k tome posao koji nije baš ono što biste željeli ili s ljudima s kojima radije ne biste, osjećaj poslovnog pritiska može biti iznimno velik. No, čak i ako obožavate svoj posao i možete ga doživjeti kao ispunjenje vlastitih težnji i snova, lako se može dogoditi da upadnete u zamku izgaranja. Tu su još i prijatelji i obitelj s kojima želite dijeliti zajedničke radosti i tuge, pomoći im u rješavanju problema i veseliti se postignućima. Ako ste uza sve to i roditelj, onda znate da vaša djeca, posebice ona najmanja, očekuju da budete tu za njih gotovo neprestano. I da, naše tijelo ima svoja ograničenja i potrebni su mu odmor, opuštanje i kretanje. Kako u 24 sata rasporediti sve što želimo i trebamo? Možemo li ispuniti naizgled nemoguću misiju? Radeći niz godina kao životni i poslovni trener, primjećujem da sve više ljudi dolazi upravo s izazovom kako uskladiti poslovno i privatno. Tražeći načine da im pomognem, otkrila sam neke od zamki u koje upadamo. Kad dobro detektiramo problem, lakše je pronaći njegove uzroke i rješenje. Uz pomoć nekoliko sljedećih koraka unesite više ravnoteže u svoj život.
Sve ili ništa
Zanimljivo je da danas živimo u vremenu kad nam je dostupno obilje toga o čemu generacije prije nas nisu mogle ni sanjati, a često imamo osjećaj nedostatnosti, manjka i zakinutosti. Izgleda kao da – ako nemamo sve (što želimo) – nemamo ništa. Takva percepcija izaziva osjećaj frustracije i nezadovoljstva. Nedavno sam naišla na prekrasnu pjesmu Linde Ellis ‘The Dash’. Kad umremo, na nadgrobnom natpisu piše godina našeg rođenja i godina smrti – odvojene crticom. Crtica predstavlja život koji smo živjeli! Razmislite o toj metafori i u kontekstu ništa – sve ono što imamo nalazi se u crtici, tj. na kontinuumu između te dvije krajnosti. Prvi korak do boljeg životnog balansa jest prihvaćanje da ne možemo sve i da je to mnogo više od ništa.
Najprije najvažnije
Sljedeći korak je napraviti inventuru vrijednosti. Uzmite komad papira i napišite što vam je važno, čime se želite baviti i što morate obaviti. Napišite baš sve čega se sjetite, a zatim ih poredajte hijerarhijski – najvažnije na prvo mjesto, zatim drugo po važnosti i tako do najmanje bitnog. Možda vas ljestvica i iznenadi pa se sjetite nečeg što ste potpuno zaboravili. Kad napravite ljestvicu, s desne strane svake točke napišite koliko vremena provodite vezano uz to. Ako niste zadovoljni rezultatom, razmislite kako ste došli do toga i što možete učiniti da bude drukčije. Znam, možete reći da vas vrijeme koje provodite na poslu sprečava da biste više bili s obitelji (ako je to ono što želite) ili možda da vas obiteljske prilike sprečavaju da se posvetite svom poslu i ostvarite svoje poslovne ciljeve – i može se činiti da je to nešto na što ne možete utjecati jer ne ovisi o vama. Ponovno razmislite o ‘crtici’. Točno je da nemate isključivo vi utjecaj na to koliko ćete vremena provesti na poslu ili kad će vas vaša obitelj trebati više. Ali jednako je točno da i vi imate utjecaja na to! Kad znate redoslijed svojih vrijednosti (ne zaboravite, to se može mijenjati!), možete donositi bolje odluke vezane i uz posao i uz privatni život. Primjerice, ako znate da vam je trenutačno obitelj na prvome mjestu jer su djeca mala i želite biti što više s njima, možete razmisliti o tome kako biti učinkovitiji na poslu i dati sve od sebe da sve potrebno odradite u sklopu radnog vremena. To može biti argument za razgovor s nadređenima da vam omoguće da možda dio posla obavljate od kuće, da dođete u drugo vrijeme ili slično. Svaka situacija je specifična, ali ako znate što vam je važno, to vam može dati potrebno samopouzdanje u pregovorima. Većina poslodavaca željet će zadržati predanog i pouzdanog radnika. Kad obraćate pozornost na ono što vam je najvažnije, lakše ćete se nositi s tim da neke stvari s dna ljestvice niste ostvarili ili čekaju neko drugo vrijeme.
Jesu li stvari onakve kakvima se čine?
Osvijestite svoja uvjerenja i pretpostavke i ponovno ih propitajte. Primjerice, vrlo često uvjerenje, posebice kod onih koji često rade prekovremeno, jest da će ostati bez posla ako to ne čine. Otkrijte svoja uvjerenja, što je istina za vas, što mislite da vas sprečava da drukčije organizirate svoje vrijeme. Razmislite o sljedećim pitanjima: kako znate da je to istina, tko vam je to rekao, što će se dogoditi ako nešto činite drukčije, što se neće dogoditi ako nastavite raditi kao i dosad? Zamolite svoje prijatelje da vam kažu što misle i kako se njima čini vaša situacija. Imaju li oni drukčiji pogled na to? Imaju li kakav prijedlog za vas? Poslušajte njihovo mišljenje – ne morate ga prihvatiti, ali nemojte se ni opravdavati i tražiti izgovore – možete čuti koja je vaša ‘slijepa točka’. Razmislite i ima li trenutačna situacija skrivene dobrobiti za vas. Koristite li je kao izgovor da se ne posvetite nečem što odgađate ili se bojite? Napravite ovu inventuru sami za sebe, ne morate je ni s kim dijeliti. Što ste iskreniji, to je veća vjerojatnost da učinite korak prema zadovoljnijem životu.
Zamka posla koji volite
Ljudi koji rade posao koji vole lako upadnu u zamku ‘izgaranja’ na poslu. Upravo zato što je posao izvor zadovoljstva može nam se dogoditi da zaboravimo da se život sastoji i od odmora, druženja, boravka u prirodi i drugih aktivnosti koje su nam iznimno važne za zdrav i sretan život. Nema ništa loše u razdobljima koja zahtijevaju vaš iznimno veliki angažman i u kojima ćete možda vrijeme gotovo isključivo posvetiti poslu, no takva razdoblja moraju biti u balansu i praćena razdobljima odmora, opuštanja… Bez toga ugrozit ćete zdravlje, a tada ni posao koji volite više neće imati smisla.
Biti i roditelj
Roditelje spominjem posebice zato što je roditeljstvo specifična uloga u našim životima. Roditelji se ne mogu pozvati na radno vrijeme, uzeti pauzu i otići na godišnji odmor. Postati roditelj znači preuzeti odgovornost za drugo biće dok ne postane potpuno samostalno. Idealno bi bilo kad bi društvo, uz proklamirane vrijednosti, zaista podržavalo ovu odgovornu ulogu. No, s druge strane, svaki roditelj zna da je zahtjevnost ove uloge bogato nagrađena – jednostavno time što vidite svoju djecu kako rastu. Ta uloga može vam biti dodatni poticaj da razmotrite svoje vrijednosti i pronađete način da živite najprije ono što je najvažnije.
Odgovornost je moć
Preuzimanje odgovornosti za svoj život nije lako i često nam se može činiti da je puno lakše gledati u drugom smjeru i vidjeti što su drugi mogli, a nisu. Zapravo, u kroničnom nedostatku vremena
nevjerojatno je koliko energije trošimo gledajući u druge i tražeći što bi oni trebali činiti. Počnite od sebe. Upitajte se što možete učiniti za sebe, svoj posao, obitelj … Možda to nije mnogo, ali sigurno nešto možete. Preuzeti odgovornost znači upravo to – prihvatiti i učiniti ono što je u našoj moći. I to je najveći razlog zbog kojeg biste to činili. Odgovornost je moć, moć utjecaja na vlastiti život. Prihvatite je!
Komentari