Problem neprihvaćanja tijela često je simptom dubljeg neprihvaćanja samoga sebe
Nisam dovoljno mršava. Debela sam. Da sam malo niža, mogla bih nositi štikle. Nemam ni grudi niti struk, izgledam kao dečko. Imam prevelike dojke i uvijek moram paziti što oblačim. Bedra i trbuh su mi prepuni celulita, ne mogu se skinuti u kupaći kostim. Listovi su
mi prošarani venama, ne mogu nositi suknju. Imam prevelik nos, pretanke usne, krive zube… Ovo su uobičajene rečenice kojima mi same (ili žene koje poznajemo) ocrtavamo svoje fizičko biće.
Da bismo našli žene koje o svojem tijelu govore s ljubavlju, a ne kao o neživom predmetu s brojnim manama, katkad je potrebno posjetiti druge kulture. Primjerice, 74-godišnja Afrikanka ovako je Evi Ensler, američkoj dramaturginji i autorici knjige ‘Vaginini monolozi’ odgovorila na pitanje voli li svoje tijelo: ‘O, dobri Bože, ja volim svoje tijelo! Moji prsti, pogledaj moje prste. Volim svoje nokte, svaki sliči na Mjesec koji se puni. Moje šake, moje šake, način na koji se kreću zrakom, kao lepet krilima, vidiš, idu sve do podlaktica – tako snažnih, koje već dugo prenose stvari. Volim svoje podlaktice. Moje noge, moje noge su tako duge. Ljudi iz plemena Masai visoki su, ja sam brza, moje noge se mogu obujmiti oko tijela nekog muškarca
i zadržati ga u tom položaju. Moje grudi, pogledaj ih, još uvijek okrugle i lijepe.’ Jeste li ikada za svoje tijelo rekli nešto tako lijepo?
Kako shvatiti da je potrebno prestati juriti za nedostižnim ikonama ljepote, zaboraviti na uspoređivanje, kako naučiti živjeti sa svojim
izgledom i uistinu prihvatiti i zavoljeti svaki dio sebe, upitali smo Mirtu Fraisman Čobanov, psihoterapeutkinju i mentalnu trenericu.
“Kada svoje klijentice i polaznice edukacija pitam vole li sebe i svoje tijelo, većina odgovori potvrdno. Međutim, ako proširim definiciju i
upitam ih vole li sebe dovoljno da se brinu za svoje tijelo, hrane li se zdravo, spavajau li kvalitetno, govore li ‘ne’ stvarima i ljudima koji
im ne čine dobro, rade li posao koji vole, slave li svoje uspjehe, opraštaju li sami sebi svoje pogreške, okružuju li se ljudima koji ih potiču da rastu i razvijaju se, često dobijem odgovor – nedovoljno ako tako postavimo stvari”, govori psihoterapeutkinja Fraisman Čobanov.
Kako bismo voljeli svoje tijelo, trebamo prvo prihvatiti sebe onakvima kakvi uistinu jesmo, a kako bismo to učinili, trebamo shvatiti tko smo. “U afričkim plemenima postoji vjerovanje da
se svako dijete rodi s darom koji treba podijeliti i s ranom koju treba izliječiti. Otkriti koji je naš dar nije nimalo lak zadatak, budući da nam se već odmalena nameću poruke što bismo trebali biti, što je dobro i prihvatljivo, a što nije. Ako se ne uklapamo u traženu sliku, od nas se traži da se prilagodimo. Ako nismo sigurni u to što jesmo i koji je naš dar ili pak ako ne vjerujemo da imamo sposobnosti ili pravo živjeti život kakav želimo, bit ćemo iznimno podložni utjecaju okoline. Pritom možemo pomisliti da ako budemo ljepši, mršaviji ili
pametniji, onda ćemo zaslužiti ostvariti svoje snove. No, ako imamo koji kilogram viška ili se ne uklapamo u nametnute trendove, trebali
bismo odbaciti pomisao o vlastitoj sreći, jer nismo dosegli tražene kriterije. Konačno, to je i jedan od zadataka industrije ljepote – uvjeriti nas da nismo dovoljno dobri”, objašnjava zagrebačka psihoterapeutkinja.
Iako ne možemo izbjeći uspoređivanje, to ne bi trebao postati način na koji procjenjujemo svoju vrijednost.
Bez uspoređivanja s drugima
“Umjesto da se uspoređujemo s drugima, pogotovo s nerealnim i retuširanim fotografijama u magazinima, važno je postaviti si
realne i dostižne kriterije i ako se već želimo uspoređivati, činimo to sami sa sobom. Neka postavljeni kriteriji budu naši, a ne nametnuti
od okoline’, savjetuje Mirta i naglašava kako je pritom važno biti strpljiv, a ciljevi ne smiju biti preteški i nedostižni.
Malim koracima naprijed
Primjerice, ako niste vodili zdrav stil života, ne možete očekivati da s lakoćom vježbate pet puta tjedno i istešete tijelo u mjesec dana. Umjesto toga, krenite s 5-10 minuta vježbanja dnevno i polako povećavajte intenzitet. Ako jedan dan ne uspijete ostvariti ono što
ste zacrtali, drugi dan se dignite i krenite iz početka. Malo-pomalo, uvođenje novih navika pomoći će vam u ostvarenju ciljeva. Čak i male promjene mogu ne samo donijeti velike rezultate nego i podići vaše samopouzdanje i samopoštovanje te biti motivator za donošenje i postizanje većih odluka. Isto je i s vašim tijelom, učite ga voljeti dio po dio, sve dok se jednog dana ne probudite zadovoljni vlastitim izgledom. U tome će vam pomoći tehnike oprosta, prihvaćanja i ljubavi koje predlaže Fraisman Čobanov.
U velikom broju slučajeva rekli smo i učinili loše stvari svome tijelu tijekom godina, zato je za početak važno oprostiti sebi svu štetu koju smo mu nanijeli time što ga nismo tretirali onako kako zaslužuje. Istovremeno možete oprostiti svom tijelu što nije ‘savršeno’, jer savršeno ionako ne postoji. Potom je važno prihvatiti svoje tijelo onakvo kakvo trenutačno jest (bez obzira na to što možda nemate idealnu težinu ili ne volite sve dijelove svoga tijela u potpunosti). U tome vam može pomoći vježba gledanja golog
tijela u ogledalu. Svaki dan, ujutro i prije spavanja, gledajući se u zrcalo, fokusirajte se na one dijelove tijela koji vam se sviđaju sve dok to ne postane ono što prvo vidite. S vremenom ćete se ‘sprijateljiti’ i s onim dijelovima tijela koji vam se manje sviđaju.
Pokušajte ih zavoljeti tako da im izrazite zahvalnost. Naime, kako bismo funkcionirali i živjeli, potrebni su nam svi dijelovi tijela, pa iako možda imate trbuh izbrazdan strijama i nije ravan kako biste željeli,
pogledajte ga svaki dan i naglas mu zahvalite što tako dobro probavlja hranu, što je devet mjeseci čuvao vašu bebu i slično.
Ovakav postupak napravite sa svakim dijelom tijela.
Odakle dolazi negativan stav?
Svaki dan tretirajte svoje tijelo kao najboljeg ljubavnika i prema njemu se ponašajte s poštovanjem. Ponudite mu najbolju hranu,
meku postelju, fini hidratantni losion, udobnu odjeću, dovoljno sna… Prestanite ga iscrpljivati, opterećivati nekvalitetnom hranom i drugim postupcima koji mu štete. Osim fizičke brige, ljubav prema tijelu često je potrebno zaokružiti psihičkom i duhovnom komponentom našeg bića, jer problem neprihvaćanja
tijela često je simptom dubljeg neprihvaćanja samoga sebe. “Ponekad se lakše fokusirati na popravljanje tjelesnih nedostataka nego se suočiti s vlastitim nesigurnostima, manama, sjenama i
demonima. Vrijedi i obratno – ako sebe ne volimo dovoljno, onda se često ne brinemo za svoje tijelo”, objašnjava Mirta. U tom slučaju, psihoterapeutkinja savjetuje da pokušate otkriti odakle dolaze negativne misli i neprihvaćanje. Možda se povlače još iz djetinjstva; jesu li to riječi vaših roditelja, braće i sestara ili su se ‘zalijepili’ za vas tijekom života od vama bliskih ljudi? Takva ograničavajuća uvjerenja potrebno je osvijestiti i preoblikovati u afirmacije. Sjetite se svih svojih vrlina i pokušajte sebe gledati kao cjelovitu osobu umjesto da se fokusirate samo na nedostatke. Pokraj svake negativne misli napišite autentično svoju pozitivnu misao koja će vam pomoći da zavolite svoje tijelo i ponavljajte si je tjednima ili mjesecima sve dok je ne usvojite.
Tekst: Magda Meždek
Foto: Profimedia
Komentari