Zajedno u dobru i zlu, zdravlju i bolesti?

Kad se suočimo s ozbiljnom bolešću, jedina osoba od koje bismo očekivali punu podršku jest naš partner. No istraživanja su pokazala da žene koje se teško razbole češće ostaju same nego muškarci. Kako proći traumatično iskustvo i ostati zajedno u zdravlju i bolesti?

Kada se Marina s obitelji odlučila preseliti na more kako bi otvorila obiteljski hotel, zamišljala je kako je njezina budućnost idilična. Ona i njezin suprug Darko pronašli su savršenu kuću s velikim vrtom i bazenom te počeli novi život sa svojom kćeri tinejdžericom. No samo dva mjeseca poslije, kada je rutinska mamografija pokazala kako je u pedesetoj godini oboljela od raka dojke, njezini su se snovi raspršili kao pjena od sapunice.

Gubitak podrške

Marina u tom trenutku nije znala što je sve očekuje i da će dijagnoza ugroziti i njezin brak. ‘Kada su mi prvi put rekli da možda bolujem od raka dojke, odmah sam nazvala supruga, koji je odmah dojurio k meni. Bio je vrlo brižan i pružao mi je podršku tijekom svih tih pregleda. Kada smo došli po nalaze biopsije, tješio me, držao me za ruku i govorio mi da se ne brinem jer ćemo, što god da se dogodi, sve proći zajedno. No u sljedećih nekoliko tjedana i mjeseci njegovo se ponašanje promijenilo. Postao je nervozan i nestrpljiv kad bih pitala da mi pomogne oko kućanskih poslova, a onoga dana kad sam došla iz bolnice inzistirao je da se brinem o gostima’, kaže Marina i dodaje kako se nije stigla ni oporaviti te da se jedino kći brinula o njoj. Marinin suprug postajao je sve agresivniji, što je ona sve teže podnosila. Osjećala se loše i bila je nesretna i od tog je trenutka znala da, iako je preživjela bolest, njezin brak neće biti takve sreće. ‘Shvatila sam da ne želim biti s njim te sam se sa kćeri vratila u Zagreb obitelji. Oni su jedini bili uz mene i nikada me nisu iznevjerili. Darko i ja smo se razveli i tek sam nedavno shvatila da nas je razdvojio moj karcinom. Moja je bolest otkrila pravo lice moga supruga koje je postojalo i prije, a za koje ja nisam znala. Sada sam sretnija, pobijedila sam rak i živim sa kćeri’, kaže Marina.

Brak na kušnji

Marinino iskustvo daleko je od uobičajenog. Često mislimo da, ako nam se i dogodi nešto strašno, barem imamo partnera koji će biti uz nas, kao što bismo i mi bili uz njega. U zdravlju i bolesti? Zar to nisu zavjeti koje razmjenjujemo prilikom vjenčanja? No, nažalost, to nije uvijek tako. Prema nekim europskim istraživanjima, trećina pacijenata izjavila je da im je brak na kušnji, a žene koje boluju od raka vjerojatno će izgubiti partnera za razliku od muškaraca.

‘Kada je u pitanju naša smrtnost, nije neobično da jedan od partnera ponovno počinje vrednovati vezu. No puno je parova koje bolest još više zbliži i učvrsti njihovu vezu’, kaže psihologinja Darija Klarić.

Žena želi sviti obiteljsko gnijezdo, imati djecu, ostvariti intimnost i zajedništvo; želi imati nekoga o kome bi se brinula, a muškarac želi dominaciju. On je tako modeliran od najranije dobi. Također, žene su brižnije i tolerantnije, pa mogu i više trpjeti nečije poroke, bolesti… Više podnose nego muškarci. S druge pak strane, one češće zatraže razvod nego muškarci. Djevojčice su od najranijih dana usmjerene na to da razmišljaju o udaji, svojoj kućici, djeci, obitelj… Muškarci ne razmišljaju na taj način – oni su više usmjereni na rad, karijeru i stjecanje imetka pa su im stvari poput intime i onoga što je ženi bitno manje važni. U svakom slučaju djevojčice, a poslije i žene, modelirane su tako da budu voljene i zaštićene, a muškarci od toga zaziru tražeći samostalnost.

Prevladavanje prepreka

Ivana i Janko živjeli su skupa devet mjeseci kada je njoj u dobi od samo trideset i jednu godinu dijagnosticiran rak jednjaka. Odlučila je Janku dati priliku da prekine njihovu vezu.

“Nisam htjela da misli kako mora ostati uz mene, pa kad smo došli kući, rekla sam mu da ću razumjeti ako ode i nastavi živjeti bez mene. Kada mi je rekao da ne budem smiješna, shvatila sam da ga neću izgubiti i da smo skupa u ovoj situaciji”, kaže Ivana. Janko ni u jednom trenutku nije pomislio na odlazak. Cijelo je vrijeme bio uz nju i brinuo se o njoj nakon operacije, iako je bilo i teških trenutaka. “Kada je liječnik rekao Ivani da je riječ o raku, osjećao sam se kao da me pregazio vlak. Trudili smo se ostati pozitivni, ali bilo je trenutaka kada je bilo jako teško. Novac je bio veliki problem jer je Ivana bila na bolovanju i dobivala je manju plaću. U nekim sam se trenucima osjećao potpuno bespomoćno i očajno, jer sam joj želio pomoći, a nisam znao kako”, kaže Janko.

Bezuvjetna ljubav

Dvije godine nakon što joj je dijagnosticiran karcinom, Ivana se u potpunosti oporavila i prebrodila tešku situaciju te je rodila zdravog sinčića. “Uvijek su mi govorili kako su jedino roditelji ti koji vam mogu dati bezuvjetnu ljubav, ali izgleda da je moj Janko ipak iznimka. Nakon svega što smo prošli zajedno, znam da me moj suprug bezuvjetno voli”, završava Ivana svoju priču.

Prema riječima psihologinje Klarić, teška bolest mijenja i cjelokupan životni stil koji je odraz individualnosti svake žene. Mijenja se način odijevanja, prehrane, mišljenja; mijenjaju se interesi i odnosi s okolinom. “Žene su izjavile da im tijekom prvog mjeseca nakon suočavanja s bolešću najviše znače podrška partnera, razumijevanje i uzajamna briga. Na početku liječenja gubi se razmišljanje o seksualnosti, a poslije, kada neke žene kada dođu u savjetovalište tvrde da se želja za seksom potpuno izgubila. Tada se mijenja odnos između partnera i događa se da muškarac napušta takvu zajednicu. Njegovo je uobičajeno opravdanje da nije dovoljno jak da bi se mogao nositi sa supruginom teškom bolešću. Najzanimljiviji mi je slučaj žene koja se razvela tijekom primanja kemoterapije nakon više od dvadeset godina braka te je u najtežoj fazi bolesti pronašla čovjeka svog života, koji je s njom ostao do samoga kraja. Mislim da je zahvaljujući toj podršci poživjela još devet godina. Sigurno postoji mnogo požrtvovnih muškaraca koji su spremni pružiti podršku supruzi, ali statistika jednostavno nije na njihovoj strani”, kaže Klarić. Naravno, svaka je priča individualna i moramo biti svjesni toga da ćemo, ako se obvežemo brakom, prolaziti i lijepe i teške trenutke. Problem nastaje onda kada jedni drugima obećavamo puno toga, a razočaranje slijedi ako se jedan od partnera razboli pa te želje ne može ispuniti.

PORAZNE STATISTIKE

Novo američko istraživanje provedeno na 500 bračnih parova pokazalo je da muškarci sedam puta češće ostave suprugu kada se razboli, za razliku od žena, koje puno rjeđe napuštaju bolesnog partnera. Jedan od partnera uključenih u istraživanje imao je dijagnozu ozbiljne bolesti poput raka ili multiple skleroze. Statistički podaci o razvodima među njima bili su prosječni, ali dublje istraživanje pokazalo je da brak puno češće završi razvodom kada je bolesni partner žena. To znači da nježniji spol puno bolje podnosi teške situacije nego jači spol. Primjerice, od 23 razvoda među oboljelima od multiple skleroze u 22 slučaja oboljeli su bile žene, a samo u jednom slučaju muškarac. Otkrića o takvoj pojavi potvrđena su i kod drugih bolesti. Od 23 pacijenta s tumorom mozga čiji su se brakovi raspali 18 je bilo žena, a od 14 oboljelih od raka žena je bilo 13. Oko 20 posto posto brakova u kojima su bile bolesne žene završilo je razvodom, za razliku od tri posto brakova u kojima je oboljeli bio muškarac. Znanstvenici su potvrdili kako je očito da su žene te koje će lakše prihvatiti ostanak uz bolesnoga partnera

Tekst: Livia Čveljo/Lisa
Fotografije: Profimedia

Preporučujemo

Komentari