Što otkriva rizik za infarkt bolje od kolesterola?

Jedan od najznačajnijih pokazatelja rizika od kardiovaskularnih bolesti jest razina homocisteina u krvi. Što je koncentracija u krvi veća, veći je i rizik! No to saznanje nažalost još nije ušlo u medicinsku praksu

Ako spadate među one ljude koji se ponašaju preventivno, tj. ne čekaju da se bolest pojavi kako bi je liječili, vjerujem da ćete sa zanimanjem pročitati ovu kolumnu. Jedan od markera kardiovaskularne bolesti, i to značajan pokazatelj, razina je homocisteina u krvi. Što je koncentracija u krvi veća, veći je i rizik. Brojne znanstvene studije pokazale su tu povezanost, no to saznanje još uvijek nije ušlo u standardnu medicinsku praksu. Cijena testiranja homocisteina, dakako, jedan je od razloga.
No pada mi napamet još jedan. Za liječenje povišenog homocisteina ne treba uzimati lijekove, pa se odmah jedna interesna skupina – relativno značajna u liječenju ljudi, a zove se farmacija – isključuje iz procesa.

Faktori povezani s homocisteinom

Ako nema farmacije, nema velikih i skupih studija, a onda koga briga za taj homocistein. Na vašu i moju žalost, manje-više tako funkcionira današnji zdravstveni sustav, koji iako orijentiran na liječenje ljudi, ima svoju ekonomsku komponentu i isplativost. Jasno vam je da tako sve funkcionira. Ali u svemu tome, dobro je znati istinu. Istina je da je povišenje homocisteina pokazatelj bolesnog metabolizma, koji se povezuje s povećanom incidencijom oštećenja zida arterije i nastankom kardiovaskularnih bolesti. Taj podatak iznio mi je i iskusni vaskularni kirurg koji je cijeli život operirao ljudske arterije, širio ih ili mijenjao umjetnim protezama. On je vlastitim okom mogao vidjeti mjesta nakupljanja homocisteina i kao praktičar svjedočio je takvom patološkom supstratu.

Kao kirurg, bolest je jasno liječio kirurški, a njezino sistemsko liječenje prepustio je nekom drugom. Osim vaskularnih oštećenja, povišeni homocisten povezan je s kongestivnim zatajenjem srca, migrenama, degeneracijom žute pjege na mrežnici i oslabljenjem vida te slabljenjem sluha, atrofijom mozga, demencijom i rakom. Napredne medicinske asocijacije predlažu da vrijednost homocisteina u krvi ne bi smjela prelaziti 7-8 mikromola po litri, dok je referentna vrijednost u većini laboratorija do 15. Homocistein povećava prehrana bogata proteinima, dakle ona u kojoj prevladavaju meso i mliječni proizvodi. Mnogi lijekovi, pušenje, previše kofeina i alkohola, starenje, genetika i prekomjerna tjelesna težina doprinose povišenim vrijednostima homocisteina. Neki od nas nositelji su gena koji im onemogućava da folnu kiselinu pretvore u aktivnu formu, potrebnu za metabolizam homocisteina, te im se tako on gomila u tijelu i najčešće već u mladoj dobi uzrokuje kardiovaskularne bolesti.

Zašto ne razmišljamo o preventivi?

Imala sam pacijenta koji je k meni dolazio zbog kroničnog umora. Svi njegovi nalazi ukazivali su na zamor nadbubrežne žlijezde. Razine hormona u krvi bile su niske. Zadnju godinu dana bolovao je od čestih viroza, boljeli su ga zglobovi, križa, osjećao se iscrpljeno. Unatoč tomu, cijeli dan je bio zaposlen, izbivao od kuće, obroci su mu bili neredoviti, i naravno, što ide uz to, pušio je kutiju ili više cigareta dnevno. Nalaz krvi pokazao je neznatno povišene vrijednosti kolesterola, ali homocistein mu je bio debelo iznad gornje granice. Upozorila sam ga na tu činjenicu. Dobio je terapiju za rušenje homocisteina, koju sam mu osobno nabavila, jer se nije niti želio potruditi naručiti je sam. Jedino u što sam bila sigurna da je uzimao bile su povremene injekcije testosterona, koje je dobivao kod mene u ordinaciji. Sve u svemu, moglo bi se reći, prosječan čovjek koji o svojoj preventivi baš ne razmišlja.
I onda, ovo ljeto, dogodio se srčani udar. Srećom, sve se uspjelo razriješiti, dobio je nekoliko stentova u začepljene krvne žile i nakon tog događaja kao da se resetirao. Odbacio je cigarete, potražio sve one suplemente koje sam mu naručila (a prije toga ih je zametnuo) i počeo ih sve redovito uzimati. Uveo je dva zdrava obroka i došao na kontrolu po testosteronsku injekciju. Zašto sam navela ovu priču? Jer je tako tipična. Dok se nešto strašno ne dogodi, većina ljudi nema snage za promjene. Negiraju svoje stanje kao da ne postoji i tek kada nastupi bolest, koja može biti i fatalna, a ne samo blaga, krenu u promjene.

Istina o vitaminu B

Poremećeni metabolizam, čija je manifestacija povišenje homocistena, liječi se uzimanjem vitamina B kompleksa. Vrlo jednostavno i prirodno. B vitamini nalaze se u mnogim namirnicama koje konzumiramo, a stvaraju ih i dobre bakterije u našim crijevima. Pod pretpostavkom da jedemo zdravo i imamo zdrava crijeva i želudac, ne moramo se skrbiti za dobru razinu vitamina B. Ako ste odahnuli i mislite da pripadate toj skupini zdravih, razuvjerit ću vas kad vam kažem da standardna prehrana modernog čovjeka oštećuje crijeva, razvija disbiozu pogrešne bakterije) i pogoduje nastanku upale u organizmu. Sve to dovodi do slabe apsorpcije vitamina, smanjenog stvaranja ili brze potrošnje. Mnogo je razloga zašto nemamo vitamina B u krvi. Kada bi testovi vitamina bili lako dostupni i jeftini, svatko od nas bi ih mogao testirati, a ovako preostaje da čitate simptome njihovih nedostataka i u tome se pronalazite. Homocistein će se lijepo dovesti u red ako u svoju svakodnevnu prehranu uvedete vitamine B kompleksa, N – acetilcistein, S- adenozil metionin, cink.

B kompleks treba uzimati u daleko većim dozama od preporučenih, a ako postoji genetska predispozicija, treba umjesto obične folne kiseline uzimati aktivni folat. Vrlo često preporučujem B kompleks svim svojim pacijentima, i onima koji imaju rizik za kardiovaskularne bolesti i onima koji su naoko zdravi. Važnost tih vitamina u tijelu ogromna je, a nikada ne možemo biti sigurni da ih imamo dovoljno. Pogotovo ljudi koji imaju problema sa želucem, za njih sa sigurnošću možemo reći da im razina B 12 nije adekvatna. Činjenice su to oko kojih se kao preventivno orijentirani liječnik zabrinjavam. Jednostavnom nadoknadom jedne ili dvije kaspule dobro osmišljenog B kompleksa, mnogo toga možemo staviti pod kontrolu. Brojne su studije napisane o tome, vitamini nisu samo ‘nepotrebne tvari koje ćete izbaciti mokraćom’ kako tumače neki, nego bitni koenzimi u mnogim metaboličkim ciklusima. Njihovim nadomještanjem na lak, jeftin i siguran način preveniramo, a iz primjera homocisteina, i liječimo mnoge bolesti.

Još je jedan problem povezan s uzimanjem vitamina B – strah od debljanja. Primijetila sam da posebno ženska populacija strahuje da će se od njega udebljati. A ako za nešto misli da deblja, nema šanse da će ga netko tko se boji debljanja i uzimati. Sljedeću svoju kolumnu zato ću posvetiti mitu o B vitaminu i povezanosti s debljanjem. Žao mi je kad iz neznanja povećavamo rizični faktor za obolijevanje, danas kada imamo sve informacije na dlanu.

Komentari