Etiologija tumora je komplicirana stvar, a olako optužiti hormone za bolest (što je dosta česta praksa) u najmanju je ruku opasno, jer može dovesti do krivih koraka u liječenju
Kada sam pisala knjigu o hormonima, neprestano sam razmišljala o ženama i muškarcima koji svakodnevno za svoju bolest, umor ili materijalno siromaštvo krive hormone. Kao svojevrsni ‘advokat’ hormona, pokušala sam napisati mnogo znanstveno dokumentiranih teza u njihovu obranu te nastojala približiti njihovu zaista čudotvornu moć svim ljudima. Radom s pacijentima svakodnevno širim ideju o značaju jakih žlijezda i hormona za naše postojanje i dovodim u vezu njihovu sadašnju situaciju s poremećenim hormonima. Pokazujem put balansa: odakle krenuti i kako postupno odmicati bolest iz naših života. Ono što ne poznajemo, od toga strahujemo i to je nepobitna činjenica. Mnogi ljudi strahuju od hormona, a što jedan takav neosnovani strah može učiniti, pokazat ću vam na sljedećem primjeru, mojoj stvarnoj
pacijentici. Mirjana, žena u ranim 60-ima, došla je k meni vidno nemirna. Osjetila sam njezinu nelagodu čim je ušla u ordinaciju. Ako godinama radite liječnički posao, dobijete znanje i intuiciju da odmah prepoznate energiju pacijenta.
Što znači hormonski uvjetovan rak?
Prije 6 godina dijagnosticiran joj je karcinom lijeve dojke, zbog kojeg joj je odstranjena dojka te je započela s antihormonskom terapijom. U međuvremenu je od liječnika tražila da joj izvade i jajnike, iz straha da bi mogla dobiti i taj tumor te je kod mene došla da joj provjerim razinu estrogena u tijelu, hormona od kojeg je opsesivno strahovala. Mirjana je u glavi povezala da je rak dobila zbog hormona. Istina je da je njezin tumor imao pozitivne receptore za estradiol i progesteron, ali samo zato što je potjecao od tkiva dojke. Uz maternicu, dojka je najbogatija receptorima za ta dva hormona, stoga nije ni čudo da je tumor bio pozitivan. ‘S obzirom da je moj tumor bio hormonski uvjetovan, ja sam se odlučila za uklanjanje janika’, rekla mi je Mirjana, ne znajući koliko ova izjava krije u sebi neistina i zabluda. Da tumor nastaje zbog hormona, onda bi žene u generativnoj dobi (one hormonski snažne) najviše obolijevale, što u praksi nije slučaj. Od karcinoma obolijevaju i žene koje su u menopauzi i čiji janici više ne rade. Etiologija tumora je komplicirana stvar i tako olako optužiti hormone u najmanju ruku je opasno, jer može dovesti do krivih koraka u liječenju. Od karcinoma dojke umrle su i Mirjanina sestra i majka. Tu vidimo snažnu genetsku predispoziciju, ali kako nas uči epigenetika, ako u tijelu ne postoje preduvjeti, gen se neće aktivirati. Moje sljedeće pitanje bilo je upravo epigenetsko: kako je Mirjana živjela prije te kobne godine kada se pojavio tumor? Iz razgovora s njom shvatila sam da je intuitivno znala zašto se razboljela. Odmah je usmjerila razgovor na pravi uzrok – svoga bračnog partnera. Ispričala mi je da živi u braku s ovisnikom o kocki. Ta njegova bolest prouzročila je mnogo stresa u njihovoj obitelji. Unatoč svemu, nikada nije razmišljala da napusti taj pakao, jer je – kako je sama rekla – ‘ziheraš te se bojala ostati sama i bez materijalne sigurnosti’. I dalje živi s tim čovjekom, sada je baka, čuva unuke i nastoji imati vremena za sebe.
Samo promjene vode do zdravlja
Uvid u njezine hormone pokazao je jako slabo djelovanje nadbubrežnh žlijezda. Jasno, tijekom života, njezin kortizol bio je kronično povišen i uzrokovao stanje kronične upale u tijelu. Kortizol je inače hormon koji otklanja upalu, ali ako je kronično povišen, nema više taj efekt. Izmijenjeni imunitet podloga je za aktiviranje raznih gena, a kod nje su se aktivirali geni za malignu bolest dojke. Mnogi ljudi koji se nađu u sličnoj situaciji nemaju snagu za promjene te ostaju u istim životnim okolnostima koje su dovele do bolesti. Samo promjena može napraviti novog, zdravog čovjeka koji više ne treba strahovati od pojave nove bolesti. Vađenje jajnika i odstranjivanje dojki same po sebi nisu dobre metode liječenja, jer epigenetski uzorak i dalje djeluje na vaše tijelo. Antihormonska terapija Mirjanu je pretvorila u umornu, suhu ženu bez strasti za životom, a da je možda izabrala promjenu, u njezinu životu nikada ne bi došlo do ekspresije gena za karcinom. Kada bi žene bile svjesne da promjene doista djeluju, lakše bi donosile neke odluke. Ovo je život, jedan jedini koji imamo i zašto ga onda ne iskoristiti najbolje kako znamo i možemo?
Komentari