Rizici nedovoljne tjelesne aktivnosti

Tjelesna neaktivnost na 4. je mjestu rizičnih čimbenika smrtnosti; čak je 92% nedovoljno aktivne djece i adolescenata u Hrvatskoj

Alarmantno stanje i opasan trend u svijetu koji ide u smjeru sve manje tjelesne aktivnosti uzeo je maha i u Hrvatskoj. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, nedovoljna tjelesna aktivnost je 4. vodeći rizični čimbenik smrtnosti, nakon visokog krvnog tlaka, konzumacije duhanskih proizvoda i visoke koncentracije glukoze u krvi.

Tjelesna neaktivnost odgovorna je za više od 6,3 % smrti u Hrvatskoj. Posebno zabrinjavajući podatak je onaj o nedovoljno aktivnoj djeci i adolescentima, a takvih je čak između 69 i 92%. Nedovoljno aktivnih djevojčica u dobi od 15 godina je izrazito zabrinjavajućih 92%, što Hrvatsku svrstava u izrazito neaktivnu populaciju, u usporedbi s ostalim zemljama članicama EU. Posebno zabrinjava trend porasta tjelesne neaktivnosti, prema kojem se udio nedovoljno aktivne djece i adolescenata u zadnjih 10 godina povećao prosječno za čak 12,5%, stoga je, kažu stručnjaci s Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, krajnje vrijeme za promjene.

“Značaj tjelesne aktivnosti posebno se očituje u njezinoj ulozi u prevenciji kroničnih bolesti te je nepobitno utvrđeno smanjenje rizika od 12 do 31% za razvoj koronarnih bolesti srca, moždanog udara, karcinoma debelog crijeva, dojke i pluća, astme te dijabetesa tipa 2 kod aktivnih osoba u odnosu na osobe koje su neaktivne”, izjavio je dekan Kineziološkog fakulteta u zagrebu, izv.prof.dr.sc. Damir Knjaz te dodao: “Tjelesnom aktivnošću ostvaruju se ne samo osobne dobrobiti, nego i dobrobiti na široj društvenoj razini, pa tako primjerice i analize pokazuju da se svaki uloženi novac u programe za unapređenje zdravlja na radnom mjestu vraća tri puta u prvih 18 mjeseci trajanja programa, na račun smanjenja dana bolovanja i povećane produktivnosti.”

Briga o uključivanju tjelesne aktivnosti u svakodnevni život trebala bi biti prioritet ne samo pojedinca, nego i javno-zdravstvene politike države, što znači da bi u promociji tjelesne aktivnosti trebale sudjelovati sve relevantne državne, lokalne i akademske institucije. Znanja i sposobnosti Hrvatska ima dovoljno, ali isto tako i još puno posla, obzirom na veliki udio neaktivnih građana. Uključenje u tjelesnu aktivnost te rad pod stručnim vodstvom kineziologa prvi su korak prema rezultatima koji su i više nego obećavajući i dalekosežniji nego što sada možemo uvidjeti.

Komentari