Postoji li način da doznamo jesmo li odabrali pravog partnera i, primjerice, spadamo li u skupinu osoba s velikim rizikom od razvoda? Odgovor na to pitanje donosi nam znanost o braku
Nekada davno priručnici o braku bili su sažeti i površni. Njihove autorice uglavnom su bile kućanice koje su u prvi plan stavljala savjete o čišćenju doma i postavljanju stola za goste te o tome kako hiniti zanimanje za supruga, njegove prijatelje ili pak za seks. Njihova samouvjerenost potkrijepljena s mnogo jednostavnih pravila koja će pripremiti mlade žene za bračni život bila je bez premca. Taj žanr, kao i njegov srodnik vezan uz savjete o vezama, donekle je evoluirao od 70-ih godina prošlog stoljeća preko priručnika kao što je ‘Muškarci su s Marsa, a žene s Venere’. Današnji stavovi o braku promijenili su se zahvaljujući novinarki uglednog New York Timesa Tari Parker-Pope, koja nam donosi nešto novo iz žanra samopomoći – knjigu ‘U dobru i zlu: znanost o dobrom braku’. Razvela se nakon 17 godina braka i počela čitati stručnu literaturu o vezama pa je shvatila kako je otpočetka mogla znati da je bila u skupini osoba s velikim rizikom od razvoda. ‘Da sam samo znala na koje znakove obratiti pozornost, moj muž i ja mogli smo potražiti pomoć da spasimo odnos. Ili smo davno mogli prepoznati nepomirljive razlike i shvatiti da je prekid najbolja stvar’, navodi Tara.
Bračna harmonija
Autorica knjige objašnjava kako i prije nego što dođete do oltara možete znati kolike su šanse da se razvedete. Znanost, koja je uglavnom dosadna, napokon biva postavljena na bojište bračne harmonije i disharmonije. Čini se da je sve ono što ste dosad mislili o braku pogrešno, jer polovina brakova ne završava razvodom, osobe u braku ništa manje ne prakticiraju seks od drugih i, što će vas iznenaditi, svađa može biti dobra za vašu vezu. To, i još mnogo toga, otkrila je Tara Parker-Pope dok je provodila istraživanja za svoju knjigu. U svojoj knjizi govori o tome kako bračna spona nije ni približno toliko tajanstvena kao što se misli, i za razliku od velike većine autora koji pišu o toj temi, Parker se služi vjerodostojnim znanstvenim istraživanjima kako bi potkrijepila svoje tvrdnje: od onih u vezi sa seksom pa sve do kućanskih poslova. Autorica u svojoj knjizi ističe kako su znanstvenici otkrili da parovi koji su jako dugo u braku za svaku negativnu interakciju (kao što su ruganje, okretanje očima, povlačenje) imaju najmanje pet pozitivnih interakcija (primjerice, dodir, osmijeh, komplimentiranje). Kada razum zakaže, rizik od razvoda se povećava.
Osim toga, hrkanje i ostali problemi sa spavanjem također mogu pridonijeti bračnim problemima. Isto tako, vaše ponašanje prema partneru tijekom prve tri minute svađe određuje hoće li argumenti biti dobri ili loši za vaš brak – upućivanje osobnih kritika partneru lošiji je izbor od svađe koja započinje prigovaranjem. Prema autoričinim riječima, to su male prepoznatljive radnje koje čine razliku između učvršćivanja braka i razvoda. Ljudsko ponašanje je promjenjivo pa znanost ustvari ne može predvidjeti hoće li osoba biti sretna u braku ili ne.
Kontroliranje impulsa
Znanstvene studije koje se bave parovima identificirale su nekoliko uzoraka koji se stalno pojavljuju kod sretnih i onih manje sretnih parova, a statističke analize mogu identificirati specifične čimbenike koji mogu dovesti do razvoda. No, na kraju, svaki partner ima vlastitu definiciju sretnog braka. Postoje neke veze koje čak ni znanost ne može objasniti. Autorica se u svojoj knjizi pozabavila i temom monogamije, koja kao i seksualna vjernost nije uobičajena u prirodi, ali se događa. Prava suština ljudske prirode je u mogućnosti kontroliranja naših impulsa i u stvaranju izbora.
Borba za prevlast
Gotovo bez iznimke, i muškarci i žene smatraju da njeguju monogamiju u vezama. I dok ona nije apsolutno potrebna s biološkog stajališta, sa socijalnog, kulturološkog i emocionalnog stajališta važna je mnogim ljudima i zato se trudimo biti takvi. I popularna kultura odigrala je važnu ulogu hraneći tu opsesiju monogamijom. No nije to samo kulturološki problem. Psihijatar Michael Liebovitz primjećuje kako je naš mozak razvio dva različita kemijska sustava za romantiku: jedan spaja ljude, a drugi ih pokušava zadržati zajedno. S evolucijskog stajališta, muškarci i žene trebaju biti privučeni jedno drugome dovoljno dugo da se množe, a muškarci trebaju stvoriti dovoljno privrženosti da ostanu te da čuvaju djecu i brinu se o njoj. Ne postoji evolucijsko objašnjenje zašto ljudi ostaju skupa i nakon što im djeca odrastu. No čak i bez biološkog imperativa monogamija je trajno cijenjena u brojnim kulturama. Osim o monogamiji, autorica piše i o pravnim, financijskim i društvenim prednostima braka. Važno je i oko čega se partneri prepiru i istina je da je muškarcima važan seks, a ženama djeca. ‘No postavlja se pitanje jesmo li stvarno toliko različiti. Kada pobliže pogledamo te veze, vidjet ćete kako većina tih prepirki nema veze sa spolom, već s borbom za moć. Nije riječ o tome da je netko muškarac ili žena, već tko ima moć u vezi. Ako ne prepoznate da je to borba za moć, onda nikada nećete imati sretnu vezu’, kaže Parker-Pope. Čak je i u zapadnim kulturama brak bio ekonomska i društvena institucija, koja se manje bazirala na ljubavi, a više na praktičnim stvarima, poput spajanja obitelji ili jačanja društvenih i političkih veza između dviju obitelji. Ti su brakovi bili stabilni, odnosno nisu završavali razvodom. Današnji parovi sude o kvaliteti braka prema nekim drugim pravilima. U 50-im godinama prošloga stoljeća, kada su muškarci i žene preuzimali nove društvene i kulturološke uloge, stopa razvoda povećala se jer su se očekivanja vezana uz brak promijenila. Odjednom je brak imao manje veze s društvenim ugledom, a više s osobnim zadovoljstvom. Brak je puno lakše održati ako ste se spojili sa ‘srodnom dušom’. No iako se Tara Parker-Pope trudi znanstvenim potkrepama odmaknuti od svijeta Oprah Winfrey, ni provjerene informacije u knjigama o samopomoći ne jamče vam sretan i uspješan brak.
Tradicionalni brak je najtrajniji
Studija je pokazala da oni u tradicionalnom braku – u kojem muškarac zarađuje, a žena je kod kuće – imaju najmanje šanse za razvod, ali pod uvjetom da su obje strane zadovoljne svojim ulogama i da osjećaju kako ih partner cijeni. Kohezivni brak, u kojem partneri ne provode svaki slobodni trenutak zajedno, ali se osjećaju jako povezano, drugi je po uspješnosti. Taj brak funkcionira kao svojevrsno utočište nakon što se na kraju dana partneri sretnu i pruže jedno drugom potporu, ljubav i partnerstvo. Odvojeni brak ujedinjuje dvije jake individue kojima ne treba intimnost da bi se osjećale ispunjeno. Parovi se u takvim vezama ne svađaju i ne trebaju jedno drugo na svakodnevnoj razini. Problem je što u tom slučaju partneri žive gotovo kao da su samci.
Kad on bježi od sukoba zbog njezinog kvocanja
Progonitelj-bjegunac je vrsta braka u kojemu je, prema istraživanju, u 80% slučajeva progonitelj žena. Ona želi raspravljati o problemima, a muškarac se povlači, odnosno bježi od sukoba. Nakon nekog vremena on se umori od ‘kvocanja’ i naljuti, a ona se povlači u sebe. Stručnjaci savjetuju da se bračni partneri što više usredotoče na komunikaciju. Najbitnije je, kažu, shvatiti da se brak sastoji od sitnica. Kako male stvari mogu dovesti do lošeg braka, tako i dobar brak može ‘procvjetati’ zbog malih pozitivnih koraka.
Komentari