Povećanju seksualne želje pridonosi i tjelesna aktivnost u kombinaciji sa zdravom prehranom, jer to poboljšava naše raspoloženje. No i upotreba seksualnih igračaka može probuditi usnulu strast. No ništa ne može zamijeniti kvalitetan razgovor između partnera
Čak svaka treća Hrvatica suočila se sa slabljenjem seksualne želje u nekom trenutku svog života, dok se to odnosi na oko šest posto muškaraca, pokazalo je istraživanje provedeno u nas. Osobu sa smanjenom seksualnom željom seks uopće ne zanima ili je jako malo zanima, nema seksualnih fantazija ili se one smanjuju, više ne inicira seks, a kad partner to želi, odbija ga. Manjak seksualne želje odražava se i u smanjenom užitku tijekom seksa, u nezainteresiranosti za bilo kakve seksualne aktivnosti kao i u nemogućnosti postizanja uzbuđenja na seksualne podražaje. Na kraju to može dovesti do izbjegavanja svakog oblika seksa i svih aktivnosti koje mogu aludirati na seks, čak i do izbjegavanja razgovora o seksualnosti i seksualnim potrebama. To pak znatno narušava odnos između partnera pa valja potražiti stručnu pomoć. Koji su uzroci ovog problema te kako pristupiti njegovu rješavanju, govorila je dr. sc. Lovorka Brajković, profesorica i klinička psihologinja.
“Da odmah na početku razjasnimo, ne morate se odmah zabrinuti ako imate razdoblja smanjene seksualne želje, jer to ne mora značiti da se radi o poremećaju. O poremećajima govorimo tek kada je smanjena seksualna želja prisutna barem šest mjeseci i kada uvelike narušava seksualno funkcioniranje i odnose između partnera”, kaže psihologinja Brajković i dodaje kako pad libida mogu iskusiti i žene i muškarci, no kod žena je ipak češći.
“Ove seksualne disfunkcije dijelimo na cjeloživotne, odnosno primarne, i stečene, odnosno sekundarne. Primarne se očituju u nedostatku želje već u razdoblju puberteta, kada osoba postaje seksualno aktivna, a stečena se može javiti u bilo kojem trenutku života, i to nakon razdoblja relativno normalnog seksualnog funkcioniranja, pri čemu su okidači, primjerice, neugodno seksualno iskustvo, seksualno zlostavljanje i slično. Bitno je napomenuti i to da se seksualne smetnje mogu kvalificirati i kao opće smetnje koje se javljaju u svim situacijama, bez obzira na podražaj, situaciju ili partnera, te kao situacijske smetnje koje se javljaju samo u pojedinim prilikama, kod pojedinih oblika seksualnih podražaja te s pojedinim partnerima”, objašnjava psihologinja.
Na sve nas utječu tjelesni, psihološki, socijalni i duhovni aspekti naših života pa uzroke smanjene seksualne želje možemo tražiti u svim navedenim čimbenicima. “Tjelesni čimbenici mogu biti određene bolesti i stanja, kao što su dijabetes, kardiovaskularne bolesti, neurološke bolesti, hormonska neravnoteža, menopauza, uzimanje kontracepcijskih tableta, kronične bolesti bubrega, zatajenje jetara, alkoholizam, zloporaba droga. Pod psihološkim čimbenicima možemo navesti stanja depresivnosti, tjeskobe, napetosti, psihičkog umora, osjećaja srama, osjećaja krivnje, narušene slike o sebi, vlastitom tijelu i vlastitoj seksualnosti, seksualna zlostavljanja, silovanje, odnosno traumatska seksualna iskustva”, ističe prof. Brajković. Ne smijemo zaboraviti ni snažan utjecaj socijalnih čimbenika koji uvelike određuju što je društveno prihvatljivo, a što nije. To su religijska uvjerenja, utjecaj roditeljskih stavova o seksualnosti i o onome što je normalno u seksu, stav društva prema seksualnosti, vlastiti stav o seksualnosti. “Vrlo važan čimbenik koji dovodi do seksualnih smetnji su i partnerski odnosi. Ako su oni narušeni, nedostatna komunikacija između partnera o seksualnosti, kao i različite seksualne potrebe, često dovode do smanjene seksualne želje. Negativan utjecaj mogu imati i dugotrajna izloženost stresu te problemi na poslu. Pojedini lijekovi također mogu pridonijeti smanjenoj seksualnoj želji kod obaju spolova”, ističe psihologinja. Kod tretmana ovog poremećaja valja promatrati sve ove čimbenike i njihovu međusobnu povezanost kod svakog pojedinca. Poznato je da određena tjelesna bolest često dovodi do psihičkih smetnji, kao što i psihička bolest često dovodi do nekih tjelesnih poteškoća i do narušavanja funkcioniranja u socijalnom kontekstu. “Veliki broj mojih pacijentica čine žene oboljele od karcinoma dojke i tu uočavam koliko je ta povezanost iznimno naglašena. Utjecaj lijekova s jedne strane i psihička stanja s druge strane (narušena slika vlastitog tijela, misao da partneru više nisu poželjne, osjećaj srama, stanja tuge, depresivnosti, tjeskobe i sl.) često dovode do smanjene seksualne želje, ali i drugih seksualnih smetnji”, kaže Brajković.
KAKO VRATITI SEKSUALNU ŽELJU
Vraćanje seksualne želje ovisi o uzrocima koji su doveli do njezina smanjenja. “Iznimno je važno promisliti kada je došlo do izostanka ili pada želje, koje su situacije tome mogle pridonijeti, postoji li određeno zdravstveno stanje koje uzrokuje poremećaj. Važno je postaviti pitanja vezana uz partnerske odnose, je li došlo do određenih promjena u odnosu, utječu li na to neke nepoželjne situacije. Iznimno je važno otvoreno i bez osude razgovarati s partnerom, o problemima u vezi, razgovarati o vlastitim potrebama, o seksualnim fantazijama i mislima. Ne postoje univerzalne tehnike i, nažalost, ne postoji neka ‘kuharica’ koja daje jasne upute kako riješiti seksualne smetnje, ali otvoren razgovor s partnerom najbolji je put prema rješenju. Važno je da se partneri vrate jedno drugome, da osvijeste kako je njihov odnos možda upao u kolotečinu, da su jedno drugo počeli uzimati zdravo za gotovo, potaknuti ih da razmisle o vlastitim potrebama, što im nedostaje, što bi promijenili”, kaže terapeutkinja Brajković i dodaje da svi mi često zaboravimo da nas svakodnevni stres čini umornima, razdražljivima i napetima, da to narušava seksualnu želju i da tome ponekad možemo doskočiti i vrlo malim potezima. Povećanju seksualne želje svakako pridonosi i tjelesna aktivnost u kombinaciji sa zdravom prehranom, jer to dovodi do boljeg raspoloženja i stvaranja ljepše sliku o sebi. I uvođenje seksualnih igračaka može probuditi usnulu strast, no nijedno pomagalo i tjelesna aktivnost neće pridonijeti povećanju želje poput kvalitetne komunikacije s partnerom”, zaključuje psihologinja Brajković.
Sama seksualna terapija je obično terapija para. “U terapiji ne postoji klijent koji ima problem i onaj koji ga nema. Problem je zajednički i zajedno ga trebaju rješavati. Postoje i slučajevi kad se terapija radi individualno, kad se procijeni da je u početku bolje raditi s jednim klijentom, onim koji dolazi s problemom, a kasnije uključiti i drugog partnera. Terapija započinje uzimanjem svih relevantnih podataka, koji uključuju povijest seksualnog funkcioniranja. Otkrivaju se mogući uzroci problema, što je moglo prethoditi nastanku problema i što se znatno promijenilo između partnera. Važno je propitati i kakvo je zdravstveno stanje osobe te je uputiti na određene medicinske pretrage”, kaže psihologinja. Partneri, naglasila je, dobivaju i svoje zadatke kojima je cilj ponovno otkrivanje vlastite seksualnosti, vlastitih potreba i potreba partnera. Terapija se sastoji i od edukativnih radionica jer i neznanje često može dovesti do seksualnih smetnji. Kod pristupa ovom problemu, naglašava Brajković, dobro je znati i da se muškarci i žene razlikuju u tome što ih više uzbuđuje – muškarcima je eksplicitna seksualna aktivnost prikazana u časopisu ili na filmu mnogo više seksualno uzbudljiva nego ženama. Žene više seksualno uzbuđuju romantični i erotski sadržaji, a manje pornografija. Važno je osobe što više poticati da istražuju i upoznaju svoje tijelo, da pronađu ona mjesta gdje ih dodir najviše uzbuđuje u odnosu na ona koja nemaju takav učinak. Potrebno je, u prosjeku, šest mjeseci terapije da bi se pokazala određena poboljšanja, iako se stanoviti pomaci mogu vidjeti već nakon nekoliko seansi. “Teško je reći koliko terapija traje jer to ovisi o brojnim čimbenicima, poput spremnosti na suradnju obaju partnera, spremnosti da mijenjaju navike, propitkuju svoje želje i potrebe i pronalaze načine kako ih zadovoljiti. Ovisi i o zdravstvenom stanju osobe, o nizu kulturoloških faktora te o razlozima koji su doveli do problema. Ako je u podlozi smanjene seksualne želje određeno traumatsko iskustvo, terapija traje znatno duže”, kaže terapeutkinja i dodaje da afrodizijaci i dodaci prehrani mogu biti samo mala pomoć i u većini slučajeva djeluju kao placebo, jer ništa ne može zamijeniti kvalitetan razgovor između partnera. Ne postoji lijek koji bi bio namijenjen samo povećanju seksualne želje, no, ako je smanjena seksualna želja odraz, primjerice, hormonskog disbalansa ili nekih drugih stanja, bilo fizičkih bilo psihičkih, tada uzimanje lijekova za rješavanje poteškoća koje posljedično dovode do smanjene želje indirektno utječe i na uspostavu seksualne želje.
Komentari