Motiviranost za postignuće jedan je od ključnih faktora školskog uspjeha, no što je još važno kako bi djeca bolje i lakše učila? Narednih ćemo vam dana predstaviti pet novih tehnika zahvaljujući kojima će djeca manje vremena učiti, a postizati bolje rezultate - ne samo u školi nego općenito u životu
Početak školske godine uvijek stavlja nove izazove pred djecu i njihove roditelje. U javnosti se već neko vrijeme provlači teza da su naša djeca preopterećena prevelikom količinom (nepotrebnih)
informacija koje moraju usvojiti, a da u cijeloj priči ne znaju osnovno – povezivati činjenice iz različitih predmeta, smjestiti neke ljude i događaje u zajednički kontekst, logički razmišljati… Da se u našem školskom sustavu mora nešto mijenjati, svjesni su i oni koji ga kreiraju, pa tako već neko vrijeme ekspertne skupine rade na reformi i pripremaju nove školske kurikulume.
Tako bi neke tradicionalne metode u nastavi, poput običnog predavanja u kojem se nastavnik slijepo drži propisanih pravila, uz malu mogućnost odstupanja, postale stvar prošlosti, a zamijenio bi ih puno fleksibilniji pristup prilagođen interesima djece, ali i modernim tehnologijama koje su do sada bile vrlo malo zastupljene u nastavi. Ili, učenje silnih godina iz povijesti napamet – većina njih, ruku na srce, djeci će brzo izvjetriti iz glave. Djecu treba naučiti da povezuju informacije iz različitih predmeta te bolje koriste logičko razmišljanje. Neke od relativno novih tehnika učenja predstavit
ćemo vam i u ovoj temi broja.
Faktori uspjeha u školi
No uspjeh u školi nisu samo ocjene, puno je važnije pobuditi interes djece i stvoriti svijest o tome da znanje nije nešto što se mora nego želi. Puno je faktora koji utječu na uspjeh u školi. Psiholozi su desetljećima pokušavali pronaći jedinstven odgovor na pitanje što sve utječe na školski uspjeh, pa tako mnogi smatraju da je motiviranost za postignućem jedan od ključnih faktora, osobito kod starijih učenika. Kod mlađih učenika, pak, više je prisutan strah od neuspjeha nego motiviranost za postignuće. No istraživanja su pokazala kako motiviranost također ovisi o utjecaju pojedinih osobina ličnosti pa tako i, primjerice, o razvijenosti emocionalne inteligencije. Jedno londonsko istraživanje, provedeno na uzorku od nešto više od 600 učenika sedmih razreda, pokazalo je kako je upravo emocionalna inteligencija te sposobnost prepoznavanja i razumijevanja osjećaja puno više nego inteligencija te čini razliku između odlikaša i prosječnog učenika.
Važnost ‘zdrave’ obitelji
Dijete je u školi izloženo svojevrsnom sustavu vrednovanja, kritikama, pohvalama pa bi se trebalo znati na odgovarajući način nositi s time, odnosno prihvaćati i uspjeh i neuspjeh. Djeca koja su odgojena u emocionalno neskladnim obiteljima, koja su stalno izložena kritikama, neće se osjećati sigurno i samopouzdano, već će stalno sumnjati u svoj rad i sposobnosti. Takva djeca, osim što imaju teškoća u komunikaciji s vršnjacima, postižu i lošije rezultate na ispitima. Tu dolazimo do još jednog faktora (školskog) uspjeha, koji se možda na prvi pogled ne čini presudan, ali je u konačnici vjerojatno jedan od najvažnijih, a to je emocionalni sklad u obitelji. Profesori Mira Čudina-Obradović i Josip Obradović s Filozofskog fakulteta u Zagrebu prije nekoliko godina objavili su znanstveni rad o utjecaju bračnog i emocionalnog sklada roditelja na školski uspjeh i ponašanje djece. Zaključili su kako su za djetetov školski uspjeh iznimno važni međusobna ljubav roditelja te osjećaj da imaju zajedničke ciljeve, s time da presudnu ulogu ima otac, tj. njegovo shvaćanje da je odgoj zajednički posao mame i tate te njegovo aktivno uključivanje u djetetovo obrazovanje.
“Osim što bračni sklad djeluje na školski uspjeh, on za djecu ima i ulogu socijalne potpore. Socijalna potpora je poruka koju dijete dobiva u obitelji da je voljeno, da ga se cijeni, da je zaštićeno
i da pripada sigurnoj i čvrstoj zajednici”, zaključak je ovih autora.
Komentari