Pletenje je opet in! To dokazuje Jelena Sakač čije unikatne pletene komade obožavaju u Americi, Japanu, dalekoj Skandinaviji… Nakon što je ostala bez posla, ovoj diplomiranoj ekonomistici upravo su igle i vuna otvorile neka nova vrata
Još od malih nogu voljela je pletenje, no nije ni slutila da će je ta njezina vještina, kojoj ju je podučila baka, dovesti do uspjeha svjetskih razmjera. I to slučajno i neplanirano. Naime, nakon što je ostala bez stalnog zaposlenja, diplomirana ekonomistica Jelena Sakač ponovno je uzela igle za pletenje u ruke, napravila nekoliko unikatnih komada za sebe, no nešto joj je govorilo da tu ne stane. Počela je istraživati materijale, tehnike, trendove… i nastao je fiber art. Njezini unikatni, multifunkcionalni pleteni komadi ubrzo su postali hit u Americi, Japanu, skandinavskim zemljama…, gdje se iznimno cijeni ručni rad.
‘Prije više od dvije godine pospremala sam ormare i našla mamine stare igle i vunu.. Tu je započela moja priča s fiber artom. No kad sam krenula proučavati sve te tehnike i materijale koji se danas koriste, shvatila sam da je to sve toliko evoluiralo te da pruža nevjerojatne mogućnosti.
Kao i svaki hobi, fiber art zahtjeva stalno ulaganje u svakom smislu. Kratko rečeno – poprilično je skup sport’, prisjeća se 37-godišnja Jelena koja kreativnost može zahvaliti genetici. Naime, Jelenina baka bila je švelja i od nje je dobila prve modne lekcije. Baka je puno radila s čipkom, pa je Jelena sa četiri godine počela učiti zanat kukičanja! Toliko je puta parala i nije odustajala sve dok baka ne bi rekla: ‘Sad je dobro!’
‘Tu je bila u pravu, jer tih se njezinih riječi držim i danas kada radim i kreiram’, kaže Jelena i dodaje kako je, osim bake, na oblikovanje njezina modnog ukusa velik utjecaj imala i teta – ugledna poslovna žena, koja je puno putovala po svijetu, a takav lifestyle tražio je da uvijek bude dobro odjevena. Jelena je od malih nogu s njom puno putovala, razgledavala predmete i materijale koje je donosila iz dalekih zemalja, te obilazila butike visoke mode. Tada je upoznala i modnu dizajnericu Katarinu Balogh, čiji je koncept i viđenje mode još uvijek fasciniraju. Uz to, Jelena je redovito čitala svjetske modne magazine, a neke primjerke i danas čuva. Iako se školovala za ekonomisticu, sve je upućivalo na to da je njezin život daleko od ekonomskih bilanci i brojki. U radu kombinira pletenje, kukičanje, vez i razne tehnike ručnog rada.
Kada je od jedne gospođe dobila na dar vintage mašinu za pletenje i taj oblik strojnog pletenja počeo ju je zanimati. No, ipak, još su joj uvijek najdraže igle i vuna. Najviše voli raditi asimetrične komade s kapuljačama. No, sve ovisi o inspiraciji. Isplesti se može sve – topovi, kaputi, torbice, kape, šalovi, pa čak i ljetne haljine. Naravno za ljetnu varijantu strune se ne rade od vune, već od viskoze, svile i sl.
Pletenje kao terapija
‘Najčešće izrađujem kreacije namijenjene ženama koje imaju viziju svoga stila i žele biti drugačije. Počela sam raditi i muške komade. Raditi za djecu i raditi s djecom je jedno posebno iskustvo. Djeca su najbolji kritičari jer su iskrena. Spremam jedan prekrasan projekt s klincima, no neka to za sada ostane tajna’, kaže Jelena. Mnogima se čini kako pletenje pomalo izumire, no Jelena tvrdi kako svi koji su aktivno u ovom hobiju znaju jedni za druge i povezani su preko društvenih mreža i blogova. U Zagrebu već mnogi poznaju njezin rad, no – kako nam je otkrila – velika joj je želja nešto napraviti za Josipu Lisac, koju izuzetno cijeni. Plan joj je i izdati knjigu o pletenju, jer je znanstveno dokazano da je pletenje/ kukičanje vrlo opuštajuće te da ima mnoge dobrobiti. ‘Pokreti potiču razvoj fine motorike u djece, također se sve više upravo pletenje/ kukičanje koristi u svrhu terapije osoba koje su na rehabilitaciji nakon nesreće ili nekog zdravstvenog problema. Osim motorike, pletenje razvija kreativnost i samopouzdanje. Šteta što u Hrvatskoj pletenje kao terapijska metoda još nije zaživjelo kao, primjerice, u zemljama zapadne Europe’, kaže Jelena koja trenutačno radi na proljetno/ljetnim komadima i ne opterećuje se time da nešto mora. Naime, ako je u pitanju neki kompliciraniji projekt, za njega joj treba više vremena, pa u njezinom slučaju kvantiteta nije presudna. Ručno rađene stvari zahtjevaju veliko strpljenje, trud, vrijeme i zbog toga često ‘završe’ kao obiteljsko blago. Cijena rada ovisi o količini i vrsti utrošenog materijala.
Trenutačno su u Londonu vrlo popularne njezine handmade kape: za njih je potrebno izdvojiti i do 200 britanskih funti, no unatoč tome, ljudi ih cijene i rado kupuju. Jelena je upravo izvan granica Lijepe naše pronašla svoju najvjerniju klijentelu.
Komentari