Kada djetetu reći ‘da’ a kada ‘ne’…

Roditelji nerijetko ne uspijevaju razumjeti potrebe svojih mališana i ne znaju kako im udovoljiti. S druge strane djeca često ne mogu prihvatiti opiranje roditelja njihovim željama pa dolazi do nesporazuma i svađa. Kako postići sklad, a da pritom ne narušite samopouzdanje djeteta?

Moderni roditelji žele odgojiti sretnu i zadovoljnu djecu, pa umjesto da ih uče kako da postanu i ostanu zadovoljni, prečesto se trude vratiti osmijeh na dječje lice zaboravljajući koliko je važno da se znaju nositi i s neugodnim emocijama i životnim poteškoćama. Stručnjaci kažu kako upravo vježbanje upornosti i samostalno rješavanje zahtjevnih zadataka u djece podiže optimizam, samopoštovanje i samopouzdanje te ih priprema na kasnije rješavanje životnih problema.

Prof. psihologije mr. sc. Sandra Milotti Ašpan smatra da se samopoštovanje u djece ne razvija roditeljskim divljenjem nego poštovanjem djeteta (njegove osobnosti i njegovih osjećaja). Isto tako samopouzdanje u djeteta ne razvija se neprestanim hvaljenjem i dopuštanjem da sve čini, nego se gradi tako da se dijete potiče da vlastitim trudom i vještinama svlada teškoće i ostvari uspjeh.

Kada reći ‘da’, a kada ‘ne’?

Zbog teškoće da nešto djetetu odbiju, roditelji često pitaju kada treba govoriti ‘da’, a kada ‘ne’. Prvih 18 mjeseci, kaže mr. sc. Ašpan, u pravilu dječjim potrebama govorimo ‘da’, no tijekom kasnijeg odrastanja ima smisla reći ‘ne’ na pravome mjestu i u pravo vrijeme. Nerijetko pomutnju stvara nerazlikovanje dječjih potreba i želja. Djeca često nisu svjesna svojih potreba, ali gotovo uvijek znaju što žele. Zato su im potrebni roditelji koji imaju u vidu njihove potrebe i koji moraju donositi odluke. One neće uvijek biti lake, ali su nužne kako bi se dijete razvijalo u sigurnu osobu znajući
da se može osloniti na one koji se o njima brinu.

U pravilu ne bismo smjeli odbiti ispuniti osnovne dječje potrebe – za povezanošću, bliskošću, hranom,
brigom, odjećom i spavanjem. Svemu ostalom možemo reći ‘ne’, no tada je potrebno:

Ne kritizirati. Iako je dobio igračku, on opet traži novu. Tada budite strpljivi u objašnjavanju zašto je ne može dobiti.

Ne ismijavati. Rekli ste mu ‘ne’ i dijete je ljuto i plače. Ne rugajte mu se tako ga ponižavate dok iskazuje emocije.

Ne okrivljavati. Od 2. do 5. godine života okrivljavanje izravno ugrožava osjećaj osobne vrijednosti i samopoštovanja.

Ne tješiti i ne zaustavljati nezadovoljstvo. Pustite dijete da samo regulira svoje emocije koje ga obuzimaju.

Prihvatiti da je dijete nezadovoljno. Kada je dijete ljutito, suosjećajte s njim, ali se i dalje držite svoje odluke.

Pustiti djetetu dovoljno vremena da se pomiri s vašim ‘ne’. Neka iz te pozicije pristane učiniti ono što od njega tražite.

Tekst: Sandra Horvat
Foto: Profimedia 

Preporučujemo

Komentari