Njihove moći snažno djeluju na vaše mališane, a to može biti i pozitivno i negativno
Osim što su oduvijek s nama, superheroji su posvuda: u filmovima, crtićima, otisnuti na torbama, majicama – i posve su neizbježni u svakodnevnici. Ugledati se na superjunaka, imitirajući osobu koja se sasvim jasno bori protiv zla svojim supermoćima, djeci je bliže nego se ugledati na “stvarne” superjunake poput liječnika, vatrogasaca, policajaca ili znanstvenika. Jer, kakve zabavne supermoći imaju ti ljudi? I može li prosječan petogodišnjak prepoznati stvarne opasnosti koje vrebaju i načine kojima se pravi superjunaci protiv tih opasnosti bore?
Teško ćete svome mališanu objasniti borbu protiv gladi, upitno je razgovarati o ratovima, nepotrebno o opasnim zaraznim bolestima te ekološkim i prirodnim katastrofama. Ali to da golemi meteor juri prema Zemlji i preusmjeriti ga, zaustaviti ili uništiti može jedino supersnažan čovjek u nesvakidašnjem odijelu, i to ničim drugim već golim rukama, ne samo da je djetetu posve logično nego je i nemjerljivo uzbudljivo i zabavno. A djetinjstvo treba biti zabavno, treba imati smiješan kostim s ogromnim plaštem koji čarobno vijori na vjetru dok junak skače, trči i bori se sa zadivljujućom ozbiljnošću.
No jesu li svi superheroji “dobri”?
Dobrica poput Supermana nema apsolutno nikakve mane osim osjetljivosti na kriptonit, ali Iron Man, gotovo najveći heroj sadašnjice vrlo je upitna ličnost. Takvi superheroji zapravo su akcijski junaci koji ne potiču djecu da cijene istinske ljudske vrijednosti. Zadaća svakog roditelja pritom je da vodi računa na kakvog će se junaka njihovo dijete ugledati i kakvu će pouku naučiti iz ponašanja svog heroja. Razlika između superheroja i akcijskog junaka te njihova generalna motivacija kao osoba koje se kriju iza moćnog kostima, iznimno je velika.
U obranu superherojstva
- Osnovno poimanje: Preuzimanje uloge superheroja pomaže djetetu da nauči razliku između dobra i zla te lošeg i prihvatljivog, a roditeljima daje priliku da sa svojom djecom razgovaraju o tim važnim životnim pitanjima.
- Samopouzdanje: Sve je moguće u svijetu superheroja. Sva ta maštovita igra izvrsna je vježba za dječji mozak te pomaže malenima da razviju kompetenciju i samopouzdanje za “stvarne” prilike u kojima će im baš te sposobnosti biti nužne.
- Bespomoćnost: Prema studiji kliničkih psihologa, ako pojedinac posjeduje supermoći u virtualnom svijetu, vrlo će vjerojatno biti spremniji pomoći i u stvarnom svijetu.
- Osnaživanje: “Djeca imaju ograničenu kontrolu nad gotovo svim aspektima u vlastitom životu. Postavši superherojima u igri, dobivaju određenu vrstu kontrole“, objašnjava dr. Amy Bailey, kinička psihologinja pri Kids First Medical Centeru u Dubaiju. “Takva igra može im pomoći da odglume i prođu kroz unutrašnje nemire i osjećaje nemoći. Čak im pomaže da samostalno razriješe ili smanje strahove i anksioznost. Također, mogu eksperimentirati s različitim osobnostima te doći do zaključka kakvi ljudi zapravo žele biti.”
- Zdrav izbor hrane: Djeca će samostalno odabrati zdraviju hranu razmišljajući o tome što bi njihov omiljeni superheroj jeo.
Razlozi protiv superheroja
- Nasilje: danas superheroji neprestano sudjeluju u neobično velikom rasponu nasilja.
- Prikladnost dobi: superheroji koje danas čitamo i gledamo nisu superheroji za predškolsku djecu. Pravi superheroj za dob o kojoj govorimo jest graditelj Bob i slični. Roditeljima se preporučuje da Spider-Man i Superman budu djeci dostupni tek kada navrše sedam godina, a Batman godinu dana kasnije.
- Sigurnost: kostim superheroja može u djeci pobuditi supermogućnosti koje bi trebale biti pod stalnim nadzorom. Nerealna dječja očekivanja kada su u kostimu svog omiljenog superheroja mogu dovesti do ozbiljnih tjelesnih ozljeda.
- Agresivnost: ovdje nema argumenata protiv. Superheroji jesu agresivni. “Rizik igre superheroja ponekad je takav da dječje ponašanje postaje kaotično i izvan kontrole ako se dijete potpuno uživi u svoju ulogu”, kaže dr. Bailey. “Neki smatraju da je dopuštanje takve igre zapravo dozvola za agresivno ponašanje.” Kontroliranje razine agresivnosti tijekom takve igre izazov je za roditelja i odgajatelja. “Razgovarajte s djetetom o pozitivnim karakteristikama omiljenog junaka, kao što je mudro razmišljanje ili briga o drugima. Pomognite da se igra oblikuje kroz priču koja će ograničiti djetetovu izloženost agresivnom ponašanju”, zaključuje dr. Bailey.
Cijeli tekst pročitajte OVDJE.
Komentari