Čini vam se da je vaše dijete preko noći postalo tinejdžer. Stalno mijenja raspoloženja, bezobrazno vam odgovara, lupa vratima, ne uči... A vi se u očaju pitate gdje ste pogriješili. Donosimo stručne smjernice kako sretno prebroditi ovo burno razdoblje i izgraditi povjerenje u odnosu s adolescentom
Neki se roditelji lakše nose sa svojom ulogom, a drugima pak ne polazi baš sve od ruke. No svima je zajedničko jedno – u nekom trenutku života postave si pitanje u čemu su to pogriješili. U svoju roditeljsku ulogu majke i očevi najčešće posumnjaju već u samom početku. Od rođenja pa sve do pete godine dijete proživljava svoj prvi ‘pubertet’. Tada se mozak najintenzivnije razvija i djetetovo ponašanje oscilira, a roditelji se trude žonglirati između djetetovih želja i stvarnih potreba. Drugi pubertet – onaj pravi – djeca proživljavaju između 13. i 19. godine. U tom razdoblju, uz ‘bujanje’ hormona, mozak ponovno intenzivno radi, a roditeljske odgojne vještine tada ostvaruju jako slabe rezultate.
Nova (druga) prilika
Često se zna reći da je razdoblje do pete godine djetetova života najvažnije za formiranje njegove osobnosti. No neuroznanstvenici su potvrdili kako su tinejdžerske godine nova, druga prilika u životu za gradnju kvalitetnog odnosa i stavova kod djeteta, ali i vrijeme kada se stvari mogu ‘uprskati’. Ono što će tijekom tih godina tinejdžer raditi i u kakvom će okruženju živjeti zaista ima potencijal da uvelike usmjeri i odredi njegov život. Dobra vijest je što se vještine potrebne za postavljanje kvalitetnog odnosa mogu naučiti. A koje su to vještine, otkrila nam je dr. sc. Ana Kandare Šoljaga, međunarodno priznata stručnjakinja za probleme tinejdžera i njihovih roditelja. U svojoj knjizi ‘Tinejdžeri – praktični vodič za roditelje’, u izdanju Znanja, donosi jasne upute kako pravilno postupiti u ‘najškakljivijim’ situacijama i sretno prebroditi ovo razdoblje.
Što se u njima događa?
Dugo se vjerovalo kako je adolescencija burno razdoblje zahvaljujući buđenju hormona. No znanstvenici su otkrili da, uz bujanje hormona, ključnu ulogu igra i mozak, koji se u tinejdžerskom razdoblju intenzivno razvija i doživljava preobrazbu. Zbog promjena u mozgu tinejdžer postaje emocionalno nestabilan pa ne može dobro shvatiti neke stvari te nema dovoljno razvijen osjećaj za odgovornost i posljedice svojeg ponašanja. “Impulzivnost, loše procjene i odluke, nisko samopoštovanje i loša kontrola emocija nisu karakterne mane i roditeljska sramota, nego rezultat neuroloških promjena u mozgu. Spoznaja da je mozak tinejdžera još u razvoju može znatno pomoći u osmišljavanju kvalitetnijih strategija odgoja, podrške i pomoći”, objašnjava dr. sc. Ana Kandare Šoljaga.
‘Mama, zaljubio(la) sam se!’
Gledano iz perspektive odrasle osobe, ljubavne radosti i problemi u tinejdžerskoj dobi čine se smiješnima. No istraživanja pokazuju da djevojke i mladići u adolescenciji proživljavaju vrlo intezivnu emocionalnu bol zbog prekida ljubavnog odnosa. Studije su pokazale kako biti ostavljen s 15 godina može biti znatno bolnije nego kada se to dogodi nekom u 30. godini jer jako mlada osoba nema unutarnju emocionalnu snagu koja pomaže prebroditi gubitak. U knjizi ‘Tinejdžeri’ psihologinja Ana Kandare Šoljaga kaže kako upravo izgradnja ljubavnih odnosa kod adolescenta puno govori o odnosima kakve je on imao u vlastitoj obitelji. Također, protivljenje i zabrane samo će dodatno učvrstiti tinejdžersku ljubav. Takav pristup prekinut će komunikaciju i ozbiljno narušiti odnos, a i vjerojatno će motivirati adolescenta da ostane u odnosu i znatno dulje nego što bi inače da se roditelji nisu uplitali. Važno je razgovarati o tom odnosu, ali s jednim osnovnim ciljem – postizanje veće bliskosti s djetetom.
Seks je tabu-tema?
Istraživanja pokazuju da tinejdžeri koji razgovaraju s roditeljima o seksualnosti kasnije stječu prva seksualna iskustva i odgovorniji su u donošenju odluka vezanih za seksualnost od onih koji nemaju takvu priliku za razgovor. Razgovori o seksualnosti trebali bi početi već u djetinjstvu (prije početka puberteta, naravno, i trebaju biti prilagođeni uzrastu), pa ih s vremenom možete samo dopunjavati novim informacijama.
Kroz razgovore je važno djetetu objasniti biološke činjenice o seksualnosti, no još je važnije prenijeti poruku da seksualni kontakti uključuju osjećaje, brigu za sebe i drugoga te odgovornost. Važno je razgovarati i o posljedicima seksualnih aktivnosti, odnosno o trudnoći i spolno prenosivim bolestima.
Štetnost pornografije
U jednom istraživanju odrasli muškarci bili su šest tjedana izloženi pornografiji kakvu je danas vrlo lako pronaći na internetu. Rezultati su pokazali da se kod njih nakon tog vremena:
• smanjilo suosjećanje prema ženama
• smanjilo doživljavanje silovanja kao kaznenog djela
• umanjila važnost monogamije i braka općenito
• povećao apetit za devijantne, bizarne ili nasilne oblike pornografije.
“Ako samo šest tjedana izlaganja većoj količini pornografije donosi toliku štetu za mozak odrasle osobe, onda možemo samo sa strahom naslutiti kako takvo što utječe na dijete čiji je mozak u intenzivnom razvoju”, objašnjava dr. Kandare Šoljaga i nudi kvalitetna rješenja.
“Razgovarajte s djecom o opasnostima i načinima na koje pornografska industrija može naškoditi ljudima. Pokažite tinejdžeru internetske stranice koje na zdrav način objašnjavaju pitanja seksualnosti i na kojima tekstove objavljuju stručnjaci. Kompjutori spojeni na internet trebali bi biti u dnevnom boravku, a ne u dječjim sobama i uvijek imajte pristup djetetovu e-mailu i profilima na društvenim mrežama te povremeno pogledajte što se tamo događa”, savjetuje naša sugovornica.
Nezadovoljstvo sobom
Tinejdžerske godine obilježene su padom samopoštovanja i samopouzdanja. To je normalno jer se tada mozak intenzivnije razvija, a i povećano je zanimanje za istraživanjem sebe i svog mjesta u svijetu.
Komentari