Pozabavili smo se primjerima vezanim uz pitanje koje muči mnoge roditelje školaraca u Zagrebu, a to je trebaju li im školske uniforme ili ne, kako bi se među njima prikrile socijalne razlike
Posljednjih dana neizbježna tema roditelja školaraca u Zagrebu jest pitanje uvođenja uniformi u škole. Tema koja je s idejom da ‘ujedini’ njihovu djecu, zapravo napravila ogroman jaz među roditeljima i posve zbunila djecu. No da krenemo od početka. Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport poslao je dopis ravnateljima zagrebačkih škola u kojima traži da se hitno sazovu Vijeća roditelja koja djeluju unutar škola, kako bi se ista izjasnila o prijedlogu za uvođenje uniformi u osnovne škole grada Zagreba. U dopisu se roditelje afirmativnim tvrdnjama potiče na podršku inicijativi.
A sad evo primjera jednoj prvog razreda jedne zagrebačke osnovne škole, koji ide u prilog tvrdnji da je ova inicijativa samo stvorila jaz. Naime, predstavnik Vijeća poslao je svim roditeljima prijedlog vezan za inicijativu u kojem je osim njihov DA ili NE uniformiranju, napisao i kako svatko od njih može argumentirati svoj stav. I tu je krenula ‘replay to all’ rasprava. Naime, većina je roditelja svoje mišljenje odlučila podijeliti sa svima ostalima pa je tako mama dječaka A, uz svoje DA napisala i svoje argumente. Zatim je svoje NE obrazložila mama dječaka B, što je mama dječaka A jedva dočekala da joj (metodom ‘replay to all’) obznani da je unatoč njezinu ‘pametovanju’ o NE njezin sin, dakle dječak B (jer i djecu su pitali da se odluče za DA ili NE) glasao za DA. Na kraju je mama dječaka A (jedina ona koja se zapravo i usudila reagirati na tuđi stav) svima napisala kako bi bilo najbolje da nadalje svoje argumente šalju samo na ‘replay’ (dakle predstavniku Vijeća roditelja), a ne svima, jer eto, čini se kako svi već imaju svoje mišljenje i nepotrebno je da ga dijele s drugima.
Nadalje, jedna je mama djevojčice A bila nemalo iznenađena kad je doznala da se o istoj temi pitalo i tako malu djecu (sedmogodišnjake), uz objašnjenje kako će eto, svi imati istu odjeću i… nema dalje. I naravno da je njezina kćerkica A ushićeno napisala DA, jer je pomislila kako će svi dobiti nekakvu odjeću koju će, kad se međusobno tako dogovore, odjenuti u isto vrijeme, možda čak i za odlazak u park u slobodno vrijeme. Kad je došla kući i to rekla starijom sestri i roditeljima, koji su joj objasnili (bez svojih stavova) što to zapravo znači, uslijedio je neutješan plač. Jer je shvatila da to zapravo znači da više nikada neće imati pravo izbora da odjene ono što joj toga dana odgovara (u čemu se najbolje osjeća), jer je s velikim upitnikom iznad glave roditeljima kazala kako ona ne razumije zašto bi se neko dijete drugom djetetu rugalo jer je ‘lošije’ odjeveno. Uz objašnjenje da ona svu svoju (lijepu i izvrsno očuvanu) odjeću, nakon što ju preraste daruje drugima. Onima koji nemaju sve ono što ima ona, onima koje ona zbog toga nikada nije drugačije gledala, onima s kojima se uvijek rado družila bili oni lijepo ili ne, skupo ili jeftino odjeveni… jer je od malena naučila biti suosjećanja (a ne bolja) i to joj se sasvim prirodna stvar.
Javila se i mama dječaka C koja je objasnila da ukoliko novac iz proračuna bude utrošen na uniforme, za njezina sina odmah naruče pet komada budući da svakodnevno iz škole dolazi zaprljan. Osim toga, objasnila je svoje NE i argumentima koji kažu da: uniforme umanjuju dječju individualnost, da bi škole trebale biti mjesta u kojima se različitost slavi i hvali, da dijete u uniformi svejedno može biti žrtva zlostavljanja druge djece (bilo iz iste ili drugih škola ili okruženja), da je većina istraživanja dovela do zaključka da uniformiranje u školama ne pridonosi boljim akademskim ocjenama i da uniforme neće zaštititi djecu koja nose jeftine tenisice od onih koje imaju skupocjene, od onih koji imaju najbolje mobitele na tržištu od onih koji ih nemaju uopće…
I da, ako ste roditelj školarca u Zagrebu i muči vas ova tema, pitamo vas znate li iz kojeg bi se to proračuna potrošio novac za uniforme? To vam, zasigurno nisu objasnili! Naime, inicijativa predviđa da se novac osigura iz Proračuna Grada Zagreba i to onog istog iz kojega se financiraju i sufinanciraju (potplaćeni) učitelji produženoga boravka, topli i mliječni obroci u školama, higijenski pribor, potrošni materijal… Osigurava li vaša škola vašem djetetu sve to ili i vi poput većine jednom mjesečno šaljete vreću punu higijenskih potrepština, papira za printanje listića…?
Evo što o tome kaže Majda Tometić, prof. hrvatskog jezika i književnosti, učiteljica Hrvatskoga jezika u osnovnoj školi koja je na temu uvođenja uniformi u škole napisala kolumnu za portal Roditelji.hr kojeg vam preporučamo za čitanje (ovdje). ‘Svi mi roditelji osnovnoškolaca znamo kakvo je stanje oko svega navedenoga. Ako želimo da nam djeca uvijek imaju čime obrisati ruke nakon pranja, poslat ćemo papirnate ručnike u školu! Od tog jednog obroka u školi ostat će gladni pa ćemo im i pojačati obrok. Nadalje, ja svaki mjesec ostavim određenu svotu u dućanu sa školskim priborom – trebaju mi krede u boji, papiri, plakat-papiri, ljepila… trebaju mi i najobičniji papiri za fotokopiranje, odnosno printanje! A ja sam jedna u moru istih. (Znate li da u mnogim školama učitelji imaju unaprijed određen i ograničen broj kopija nastavnih listića i drugih materijala koje mjesečno smiju odraditi?) Dakle, sve to ne bi bilo tako kad bi gradski školski proračun bio pametno planiran. A nije, jer nam nedostaju najosnovnija sredstva!’, napisala je između ostalog učiteljica Majda te ustvrdila: ‘Ovom inicijativom ozbiljno se narušavaju nastojanja civilnoga društva koje stremi odgajati i obrazovati aktivne građane koji poznaju, njeguju i žive humanost, toleranciju, poštuju različitosti, poštuju i znaju svoja prava i dužnosti… Ljudsko je pravo biti različit. Ili sam to negdje krivo pročitala?’.
Komentari