Supružnici iz Varaždina silno su željeli posvojiti dijete, a to se nije promijenilo ni nakon što su prije 19 mjeseci postali roditelji biološkog djeteta. No s hrvatskom administracijom to nije nimalo lako...
Koliko god sama riječ posvojenje u svakome od nas budila lijepe osjećaje, toliko mnogim parovima koji su u Hrvatskoj odlučili započeti postupak posvojenja, ta riječ u najmanju ruku izaziva glavobolju. Jer njihovu plemenitu najmeru da nekom djetetu pruže dom i djetinjstvo koje mu je iz nekog razloga oduzeto, znaju već i ‘ptice na hrvatskim granama’ koče kako pepirologija tako i uvjeti koje moraju ispuniti, a koji se međusobno čak i isključuju ili pak jedan onemogućava ispunjenje drugog. Dobro to znaju supružnici iz Varaždina, koji su željeli ostati anonimni i koji su i prije nego li su se vjenčali, prvo maštali a zatim i odlučili da će jednoga dana posvojiti dijete. A tu odluku nisu promijenili ni kada su prije 19 mjeseci postali roditelji.
‘Još i prije braka dogovorili smo se da ćemo, bez obzira na to koliko biološke djece budemo imali, jednom djetetu pružiti našu ljubav i dom. Nakon što je naš sin navršio godinu dana, odlučili smo krenuti u postupak posvajanja djeteta. Odmah na početku složili smo se da želimo posvojiti dijete iz Afrike, obzirom da tamo postupak posvojenja traje od tri do šest mjeseci, dok u Hrvatskoj isti zna trajati i do nekoliko godina i to s upitnim ishodom’, na samom početku svoje priče otkrili su nam supružnici, koji su odmah stupili u kontakt s prijateljem iz Kameruna. ‘Brat našeg prijatelja koji živi u Kamerunu radi tamo kao odvjetnik, stoga smo preko njega pokrenuli postupak posvojenja u toj afričkoj državi. Sve je krenulo glatko do trenutka kada smo trebali zatražiti rješenje od Centra za socijalnu skrb u Hrvatskoj, da smo sposobni za posvajanje djeteta. I tu počinju naši problemi’, govori nam majka, nakon što je uspavala svog, sada već 19-mjesečnog sina. Naime, u studenome prošle godine donešen je novi Obiteljski zakon prema kojemu parovi potencijalni posvojitelji moraju proći stručnu pripremu odnosno tečaj za posvojitelje u trajanju od 40 sati, odnosno otprilike tri mjeseca. Tek nakon što polože taj tečaj kod njih dolaze djelatnici nadležnog Centra za socijalnu skrb kako bi utvrdili jesu li sposobni za posvojenje. ‘I tu ne bi bilo problema da spomenuti tečaj ima tko provoditi u Varaždinu gdje živimo. Naime, CZSS u Varaždinu nema kadar koji bi provodio tečaj, bez obzira što je zakonom propisano da pripremu provode centri za socijalnu skrb u sjedištu jedinice područne samouprave odnosno županije. Ili pak da isti možemo položiti u najbližem nam Čakovcu. Naime, tamo primaju samo parove iz svoje županije, stoga smo bismo morali odlaziti u Zagreb gdje postoje dvije udruge, koje provode spomenuti tečaj. I bili smo spremni putovati, samo kako bismo svome sinu što prije podarili sestricu ili brata’, pričaju nam supružnici koji su odmah nakon odbijenice u Čakovcu, poslali upite na adrese udruga. ‘U jednoj su nam rekli da idući tečaj započima na jesen, a u drugoj da je lista čekanja za polaganje tečaja duga i do godinu dana. I dok u Obiteljskom zakonu stoji da je rok za provođenje postupka stručne pripreme za posvojitelje (tečaja) te upis u Registar pootencijalnih posvojitelja šest mjeseci od predaje zahtjeva, da bi CZSS mogao izdati taj zahtjev mi prvo moramo položiti spomenuti tečaj. Budući da je lista čekanja duga godinu dana i da samo polaganje tečaja traje tri mjeseca, nije nam jasno kako taj potreban papir možemo dobiti u zakonskom roku?’, pitaju se supružnici dok puni nade u što skorije rješenje njihova problema, svakoga dana provjeraju svoju elektronsku poštu ne bi li ugledali odgovor kako od spomenutih udruga o tome kada će doći na red za polaganje tečaja, tako od nadležnog ministarstva koje je donijelo takav zakon. Jer nakon što im se na telefonske pozive nitko nije javljao, nitko im nije odgovorio ni na poslane mailove. ‘Čak smo poslali i preporučeno pismo pomoćnici ministrice i bivšoj direktorici jedne od udruga koje provode tečajeve za posvojitelje, no odgovor nismo dobili’, govore nam sada ovi Varaždinci, sada već sretni što su nakon što su se nama obratili za pomoć, stvari ipak krenule na bolje. Naime, osim što su dobili odgovore na u nekoliko navrata postavljana pitanja, među kojima je i onaj poslan na adresu nadležnog ministarstva, supružnici iz Varaždina svoj će red za polaganje tečaja dočekati već u rujnu, i to u najbližem im Čakovcu. Naime, u tamošnjem su CZSS dobili nalog iz nadležnog ministarstva da ove supružnike prime na tečaj baš tamo, stoga na isti neće morati putovati u udaljeniji im Zagreb.
Ovom svojom pričom o posvojenju, ovi roditelji 19-mjesečnog dječaka, željeli su samo ukazati na sve ono što svakom potencijalnim posvojiteljima produljuje vrijeme do susreta s djetetom kojemu žele pružiti sve. Jer i bez obzira na to što se njihovoj priči makar nazire sretan kraj, ostaje pitanje zašto tzv. tečajevi za posvojitelje nisu kontinuirani kako bi potencijalnim posvojiteljima bilo omogućeno da ih završe u zakonskom roku? Ako postoji tako puno potencijalnih posvojitelja, zbog čega iste provodi svega nekoliko udruga? ‘Voljeli bismo da se napravi nešto po pitanju lošeg zokona koji nije dobro osmišljen i koji je zapravo neprovediv u praksi te samo produljuje postupak posvojenja. I to na dobrobit djece koja čekaju na dom ispunjen ljubavlju, koji nikada nisu imali’, za kraj su nam kazali supružnici koji se silno vesele rujnu i početku polaganja tečaja, kao i kraju godine kada bi trebali završiti isti. A vesele se i tome što su, nekim čudom, dobili priliku da nadležni Centar izađe na teren odnosno da djelatnici Centra dođu k njima kako bi i samo na osnovu papira koji potvrđuje da su započeli s polaganjem tečaja utvrdili da imaju uvjete da bi bili posvojitelji. Do tada u Kamerunu njihovo toliko željeno dijete odrasta i čeka svoj dan za novi, sretniji početak…
Komentari