Svi smo mi žrtve ‘blokirane energije ljubavi’ ili kako bi se u hormonskoj medicini reklo - smanjenog djelovanja oksitocina. Kako to promijeniti?
Dok pišem o oksitocinu, hormonu ljubavi, imam osjećaj da me neće razumjeti mnogo ljudi. Iako je ljubav zapravo najmoćnija energija u svemiru, osjećam njezinu groznu blokadu koja se svakodnevno događa. Svi smo mi žrtve ‘blokirane energije ljubavi’ ili kako bi se to u hormonskoj medicini reklo- smanjenog djelovanja oksitocina. U časopisu Economist nedavno sam naišla na krajnje neobičan oglas jedne kompanije koja se bavi strategijom investiranja. Glasi: ‘A lot of people understand money. How many people understand families?’ (Puno ljudi razumije novac. Koliko ljudi razumije obitelj?). Odmah sam dobila inspiraciju i sama pridonijeti ovoj temi. Moj svakodnevni rad uključuje oksitocinsku energiju koja me povezuje s pacijentom i nastoji mu pomoći. Koliko god oksitocina trošila i ulagala, često ispred mene sjede ljudi kojima je oksitocin blokiran.
Tigar nije u šumi nego u glavi
Ako krenemo od posljedica, onda imamo ljude koji žive pod stresom i u konstantnom strahu. Stres nije oko njih, nego u njima. Tigar nije u šumi, nego u glavi i stalno je prisutan. Strah blokira mozak pa hormon ljubavi nema svoju šansu odigrati pravu ulogu. Mlade žene, nesretne, nezadovoljne, kronično iscrpljene, u lošim odnosima sa svojim partnerima, stalno pod stresom, ništa ne stižu… Ako i imaju djece, ona su im dodatni teret. Često slušam ovu priču. Pitam za ulogu njihove proširene obitelji: pomaže li im netko, primjerice njihovi roditelji. Odgovor je uvijek ‘ne’. Ljudi su često sami izvor
straha zbog svojih očekivanja. Da, svi imamo očekivanja, ali ona definitivno guše oksitocin i stvaraju napetost. Dakle, odnosi s najbližima uzrok su stresa i straha, a njihov prirodni antagonist je hormon ljubavi oksitocin. Kada se zaljubimo, naše tijelo puno je oksitocina. Tada smo otporni na stres i svijet je ružičast. Kada žena zatrudni, u normalnim okolnostima ona je presretna i svoju trudnoću doživljava srećom. Ako ima podršku svoje obitelji, njezin oksitocin raste te je povezuje s novorođenom bebom, štiteći je od postporođajne depresije. Koliko žena nakon trudnoće završi na hormonima štitnjače ili antidepresivima? Najvjerojatnije zato što im oksitocinski sutav zakaže u nekom trenutku. Istraživanja su pokazala da žene koje su imale niži oksitocin tijekom trudnoće imaju veću stopu razvoda braka u prvih 5 godina iza poroda. Koja ogromna šteta za djecu, jer i njihov oksitocinski sustav tada biva razoren zato što gube stabilnost i sigurnost koju ima daje majčina i očeva ljubav. Znanstvena istraživanja pokazuju da je nivo oksitocina u djetinjstvu prediktor kasnijeg psihološkog statusa. Drugim riječima, djeca koja žive bez dovoljno ljubavi, u kasnijem životu podložna su mnogim psihičkim poremećajima, od kojih je autizam najistraživaniji, ali isto tako i poromećaji hranjenja (anoreksija i prejedanje) i shizofrenija. Osim genetike, potreban je manjak ljubavi da bi se ti poremećaji razvili.
Krivi prioriteti
Svega je tu pomalo. Ja bih rekla – krivi prioriteti. Društvo nameće neke klišeje i ako nisi u skladu s okolinom, dobivaš etiketu neuspješnog, onoga s velikim L ( looser – gubitnik). Nitko ne objašnjava da je djetetov razvoj do 3. godine života usko vezan uz primarnu obitelj i da beba (kasnije dojenče i malo dijete) ovisi o kontaktu s roditeljima. To mu je jednako važno kao i ona hrana koju na brzinu mnoge mlade majke s nervozom utrpavaju u njihove trbuščiće. Rani razvoj podrazumijeva stvaranje neuronskih krugova koji nas uče komunikaciji s okolinom, a o njemu ovisi i to hoće li nam ljudi i njihove riječi biti stres ili veselje te kako ćemo doživljavati sebe, kao uspješne i zadovoljne ili uvijek kao jednu pogrešku.
Što se događa u domovima mladih obitelji, najčešće ne znamo, ali što vidimo na ulicama, dostupno je svima. Često ćete vidjeti majke koje glasno kažnjavaju dijete u supermarketu ili dijete koje plače, dapače urliče. Agresivan odnos preslika je onog što se događa između četiri zida. Zamislite kakve neuronske veze u svome mozgu stvara to malo djetešce? Za njega je svijet opasan, okrutan i zbog toga mora stalno biti na oprezu. Jednog dana i samo će se razviti u nesretnu osobu problematičnog ponašanja. Kada bi se mladim roditeljima objasnio značaj hormona ljubavi u prve tri godine života djeteta, sigurna sam da bi odabrali pravu vrijednost i maksimalno svoj život podredili toj znanstveno utemeljenoj činjenici. U tom periodu, odnos je sve. Nijedna igračka ne može zamijentiti izraz majčinog lica, a i otac je bebi jednako važna figura kao i mama.
Danas imamo moderan izraz koji se zove ‘rana socijalizacija’, a pod tim se podrazumijeva odvajanje djece od obitelji i čuvanje u odgojnim ustanovama (vrtići, jaslice). Mlade majke lako prihvaćaju takve opcije jer konačno se mogu malo odmoriti na poslu dok je dijete u sigurnim rukama. Ta rečenica sadrži paradigmu današnjeg doživljavanja obitelji i odgoja. U njoj nema oksitocina. Ako je oksitocin jedan od najjačih antistresnih hormona, onda bi najjeftiniji i najučinkovitiji način bio povećavati ga prirodnim putem, a to znači: kreirati sigurno gnijezdo za svoju obitelj i omogućiti mladom biću zdrav psihofizički razvoj.
Svima nam treba red
Prije svega, u obitelji moramo stvoriti model funkcioniranja, svojevrstan red i raspored. Moji pacijenti koji su najviše pod stresom nemaju nikakav red u životu. Red je uništavač stresa. Malom biću, a i nama svima trebaju rituali, čvrste okosnice koje moramo provoditi da bi se hormonski sustav održavao u normali. Možete imati fakultet il doktorat, ne znači da ovo znate. Jutarnji ritual svakako mora uključivati malo maženja, zajednički doručak, zajedničko biranje odjeće… Kućni obroci bi trebali biti uvijek u isto vrijeme i za stolom bi se trebalo sjediti i jesti. Dok dijete gleda tatu i mamu kako jedu, u njemu raste oksitocin. Večer također treba imati svoj ritual maženja i higijene te obaveznog pjevanja ili pričanja priče jer to opušta malo biće. To opušta i mamu i tatu. Ako vas roditelji nisu naučili takvoj vrsti davanja, ne znači da vi ne možete biti kvalitetan davatelj ljubavi. Vi možete naučiti kako izgraditi zdrav oksitocinski sustav. Jednostavno, krenite u avanturu, korak po korak. Dijete je svojevrstan katalitzator promjene i imate ga da biste postali novi, drukčiji čovjek. Trudnoća traje 9 mjeseci, dovoljno da stignete sve obaviti kako treba i dočekati malo biće upravo kako ono to zaslužuje – zamotano u ‘dekicu’ oksitocina. Drugo mu ništa niti ne treba.
Komentari