Jeste li supertata?

Današnji očevi svojoj djeci nastoje pružiti puno više – razumijevanje, potporu i vođenje na svim područjima života. No tate ponekad iz neznanja biraju ponašanje koje ne pogoduje pravilnom razvoju djece. Otkrivamo zamke u koje očevi najčešće upadaju i donosimo profil tzv. supertate

Vidjeti muškarca kako u parku mijenja djetetu pelenu, hrani ga na bočicu ili ga vozi u kolicima uobičajena je pojava. Današnji očevi, za razliku od onih prijašnjih generacija (koji su se najčešće brinuli samo o financijskoj sigurnosti obitelji) osim materijalnih uvjeta svojoj djeci nastoje pružiti puno više – razumijevanje, potporu te vođenje i ohrabrivanje na svim područjima života. Ipak, nakon što postane roditelj, kod svakog se tate (i mame) javlja tisuću dvojbi i pitanja te se upravo iz neznanja ponekad ponašaju na način koji ne pogoduje pravilnom razvoju djeteta. Donosimo zamke u koje moderni očevi najčešće upadaju i profil tzv. supertate.

Od treće godine života

“Dok je majčina uloga usmjerena na uspostavljanje socijalno-emocionalnih odnosa s djetetom, očeva je uloga usmjerena na igru, podučavanje i poticanje na neovisno istraživanje te suočavanje s novim izazovima s kojima se dijete susreće. Stupanj očeve uključenosti se u odnosu na majčinu povećava s dobi djeteta, a najveća se promjena događa nakon dojenačke dobi u kojoj prevladava majčina praksa vezana uz njegu, skrb o djetetu, hranjenje i mijenjanje pelena. Očeva uključenost u odnos s djetetom vrlo je važna u dobi od tri godine, kada se s djetetom više igra otac nego majka, a igre su povezane s kretanjem, trčanjem, sportom i razvijanjem vještina, što je važno za djetetov emocionalni i socijalni
razvoj u tom trenutku, ali i u kasnijoj dobi”, objašnjava Tamara Moguljak, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ova odgajateljica iz jednog zagrebačkog vrtića objašnjava i kako otac utječe odgojno na dijete u svakom trenutku koje s njim provede.

“Svojim trenutačnim stavom i raspoloženjem ili odabirom igre dijete potiče roditelje na razgovor, a odrasla osoba ima zadatak prepoznati potrebu djeteta za komunikacijom, razjasniti mu nejasne situacije, pomoći mu riješiti konflikte ili ga utješiti kada je tužno. Treba naglasiti da se u suvremenom na tzv. majčinske i očinske, nego roditelji ravnopravno trebaju razgovarati o svim temama sa svojim dječakom i djevojčicom”, objašnjava naša sugovornica te dodaje kako je dugotrajnim ispitivanjem grupe petogodišnjih djevojčica i dječaka o tome što najviše vole raditi sa svojim roditeljima došla do saznanja kako djevojčice obožavaju slagati lego-kockice ili voziti autiće sa svojim očevima, dok su dječaci oduševljeni kada s mamom mogu kuhati ručak.

‘Imam problem, koji se zove razmaženost’

“Nedovoljno čvrste granice često se javljaju u odnosu očeva prema djeci, osobito u njihovu odnosu prema djevojčicama. Jednostavno, očevi su slabi na svoje male princeze. Prije nekoliko dana na vratima odgojne skupine u kojoj radim pojavio se jedan samohrani otac i rekao da ima jedan problem, a zove se razmaženost. Iz želje da otac bude što bolji roditelj i zbog velike ljubavi prema djetetu često dolazi do popuštanja granica u određenim situacijama i zadovoljavanju djetetovih trenutačnih zahtjeva i želja. Jasno postavljene granice neće nimalo umanjiti ljubav oca prema djetetu i djetetu će omogućiti razlučivanje prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja, a očevima olakšati njihovu ulogu u odgoju djece”, kaže Tamara Moguljak i objašnjava kako je djeci važno da njihov otac bude prisutan i uključen, a kako bi izrasli u zdrave, samosvjesne osobe, potrebno je samo pola sata svakodnevne kvalitetne igre i komunikacije s djetetom.

Nakon posla odmor, pa igra s djetetom

“Kada otac nakon napornog radnog dana dođe kući u želji da sjedne, ruča i odmori se na pola sata, obično ga na vratima dočeka veseli mališan s tisuću ideja i želja vezanih uz to što bi baš sada mogli raditi. Idealno bi bilo da se otac dogovori s djetetom i pronađe neki kompromis. Primjerice, može reći: “Tata će se sada odmoriti na pola sata i ručati, a nakon toga će se igrati s tobom”. Ako otac zbog radnog vremena ili opisa posla ne može provoditi vrijeme s djetetom tijekom tjedna, jako je važno nadoknaditi to za vikend, isplanirati i unaprijed dogovoriti neki zajednički izlet ili sportsku aktivnost. Ako otac ne viđa dijete dovoljno, a kad su zajedno gledaju televiziju i šute, to nije kvalitetno provedeno zajedničko vrijeme, nego vrijeme vrlo slično onome kad je otac odsutan”, kaže za kraj naša sugovornica.

Komentari