Nemojte se dovesti u zamku da zbog prisiljavanja djeteta da jede što mu ponudite, obroke počne povezivati sa sukobom
Često je slučaj da se dijete nudi s hranom i kada nije gladno jer se smatra da bi trebalo nešto pojesti. Baš kao i forsiranje neke hrane, kao što je primjerice jetrica koju dijete uporno odbija. Takav pristup može samo dovesti do toga da dijete počne vrijeme obroka povezivati sa sukobom oko hrane i autoriteta.
Kao i odrasli tako i djeca neku hranu vole više ili manje ili je jednostavno ne vole, pa treba biti malo kreativan kada je na rasporedu. Tako recimo, povrće se može sakriti u juhe, jela s mesom, ukusne frapee ili pak kolače. Djeca jako vole boje i oblike, pa da bi im hrana bila privlačnija pomoću kombinacija hrane u raznim bojama na tanjuru se mogu napraviti maštoviti obroci. Izbirljivost se može olakšati i kroz kupovinu namirnica. Odnosno, djetetu se treba pružiti mogućnost da odabere voće, povrće i ostalu hranu, dok bi trebalo izbjegavati ili ograničiti kupovinu onoga što ne želimo da jede.
Osim šarenila na tanjuru i dječje pomoći oko izbora hrane za razvoj dječjih prehrambenih navika iznimno je važna i rutina. A to znači da su obroci uvijek u isto vrijeme, koliko je to moguće. Također treba ograničiti konzumaciju sokova i grickalica jer kada se trbuščić s njima napuni, teško je za očekivati da će pojesti cijeli obrok kada dođe vrijeme ručka. Upravo zato je važno da roditelji pokažu dobar primjer jer djeca kopiraju ono što odrasli rade i jedu. Bitku oko jela također stvaraju i brojne elektronske naprave kojima smo okruženi. Djeca kako bi što prije pogledala omiljeni crtić ili igrala neku igricu, često ne žele jesti ili ne pojedu dovoljno. A s druge strane, razne reklame za grickalice mogu potaknuti želju za junk foodom.
Pogreška kojoj ponekad mame pribjegavaju, a značajna je za bake je priprema posebnog obroka za dijete koje odbija jesti ono što je već skuhano. Upravo se tako zapravo potiče izbirljivost u jelu. Ono što se može napraviti je da se dijete pita što želi taj dan jesti, s tim da kada se jelo pripremi, mora ga i pojesti. Ako ipak ne želi to za ručak, onda mu se treba ponuditi za večeru.
A nakon ručka obično slijedi desert. I prijetnja da neće moći jesti desert ako ne pojede ručak, samo šalje poruku da je to najbolji dio obroka. Zapravo bi trebalo ograničiti konzumaciju deserata na posebne prilike ili koji dan u tjednu, a ostale dane ponuditi voće ili zdrave grickalice.
Tekst preuzet s portala SHE.hr!
Komentari