Ocjene ne smiju biti jedino mjerilo uspješnosti, a zapamtite i to da život vašeg djeteta postoji i izvan škole te da većina djece može koncentrirano učiti - treba samo naći način kako ih motivirati
Oko 10% školske djece ima poremećaj nedostatka pažnje, s time da ovaj problem triput češće zahvaća dječake nego djevojčice. To konkretno znači da većina djece može koncentrirano učiti, treba samo naći način kako ih motivirati na pravi način. A motivacija, tj. shvaćanje smisla uloženog vremena i koristi koja će iz toga proizići ključna je za uspjeh, smatraju stručnjaci.
‘Ne gledaj televizor dok učiš!’ ‘Koncentriraj se na gradivo, tako će ti trebati puno manje vremena da naučiš lekciju!’ ‘Učiš već pola dana, a nisi ništa naučio! To je zato što nisi koncentriran!’ Ovo su neke od svakodnevnih situacija s kojima se susreću školarci i roditelji. Djeci koja imaju stvarni problem s koncentracijom ništa neće moći privući pažnju u dovoljnoj mjeri. Oni će se interesirati za puno toga, ali ni za što posebno ili dovoljno dugo. Kako razlikovati problem od djetetove lijenosti i nemotiviranosti? To se može najbolje provjeriti pomoću crtića. Ako se dijete može dugo koncentrirati na gledanje crtića, to je definitivno znak da nema problem s pažnjom. Stvar je u tome da ga crtići zanimaju pa je motivirano za gledanje. Kako takvu istu motivaciju postići i kad su školske obaveze u pitanju?
Ključna uloga roditelja
Na stranicama Psihološkog savjetovališta ‘Tesa’ (www.tesa.hr) prof. psih. Tanja Dejanović Šegedin navodi niz savjeta kako motivirati dijete na učenje. Roditeljska je uloga u tome ključna. Važno je da kroz način komuniciranja roditelj djetetu ‘ne ubije volju’ za motiviratiučenjem. Dijete prevenstveno mora znati da je škola njegova obaveza i da uči radi sebe. Treba razvijati djetetovu samostalnost, jer ako uvijek ‘uskačete’ kad se pojavi problem, uspjeh više neće biti djetetov nego vaš.
Dobra obiteljska atmosfera
Učenje je, naglašava prof. Šegedin, proces u kojem dijete može osjetiti interes, znatiželju, užitak otkrivanja nepoznatog i uspjeh. Sve to dijete gubi ako mu se serviraju gotova rješenja. Nadalje, umjesto da djetetu stalno nešto prigovarate i dijelite mu ‘lekcije’, radije ga slušajte, podržavajte, imajte više tolerancije i prema eventualnom neuspjehu – ‘dobra atmosfera’ važna je za motivaciju i daljnji rad. Djeca koja imaju dojam da nikad nije dovoljno dobro, da je četvorka loša ocjena… demotivirana su za učenje – jer ‘ionako neće biti dovoljno dobro’. Djeca koja vole učiti obično žive u domovima u kojima se znanje cijeni, u kojima roditelji dopuštaju pitanja, različita mišljenja i intelektualne rasprave. Takvi roditelji vole kad dijete traži odgovore, objašnjenja, daje svoje, drugačije mišljenje. Oni znaju razlikovati raspravu od svađe i cijene dobar argument, bilo da su ga sami smislili ili je stigao od djeteta. Djetetu treba pomoći da ustali svoje vrijeme za učenje i mjesto za učenje, da usvoji ritam rada s više kratkih pauza te da se nagrađuje nakon obavljena posla – izlaskom van s prijeteljima, igranjem video igrica, odlaskom u kino ili zabavom s roditeljima.
Roditelji trebaju poticati dijete da uči s razumijevanjem. Učenje napamet čini učenje dasadnim, teškim i besmislenim. Potičite dijete da postavlja pitanja ‘zašto je to tako, kako je do toga došlo’ i da nađe smisao u onom što uči. Treba im pomoći da nađu korisnost onoga što uče, kakve to ima veze sa drugim već naučenim gradivom, a kakve sa svakodnevnim iskustvom. Česta greška roditelja je da školi daju prevelik značaj. Djecu stalno pitaju što je bilo u školi, ali odgovori koje traže su usmjereni na ocjene i postignuće.
A u školi se događa još puno toga, prijatelji, zaljubljivanja, odnosi s učiteljima, zanimljivi ili dosadni satovi… A tu su i igrice koje igraju i događaji s vršnjacima izvan škole. O svemu tome bi djeca rado pričala ako bi ih roditelji saslušali sa zanimanjem i bez procjenjivanja. Jer djeca imaju još života i izvan škole i ocjena.
Komentari