Šokantni podatci koji govore da čak 92 posto roditelja nikada ne provjerava što mu dijete radi na društvenim mrežama, nagnala nas je da vas upoznamo s aplikacijama za 'praćenje' vaših 'mališana'
Ovisnost o internetu najveća je prijetnja tinejdžerskoj generaciji pa su tako neke zemlje, poput Kine, tu masovnu pošast već i službeno definirale kao klinički poremećaj. Internet je sastavni dio našeg života i nikako ga ne treba proglašavati ‘dežurnim krivcem’ za sve, no to što djeca dolaze u školu neispavana jer su se do sitnih noćnih sati dopisivala u raznim grupama; što ne izlaze na igrališta i ne druže se uživo, jer im je draže igrati igrice i gledati ‘gejmere’; što ne znaju komunicirati, pa tako ni najosnovnije podatke o djetetu kojeg zovu najboljim prijateljem; činjenice su pred kojima ne treba zatvarati oči. Za to svoj dio krivnje neminovno nosi – virtualna stvarnost.
Čak 92 posto ispitanika gotovo nikad ne traži da im dijete pokaže što radi na društvenim mrežama, pokazuju istraživanja. Jedan od razloga takve poražavajuće statistike svakako je roditeljsko neznanje. Naime, cyber prostor, odnosno prostor interneta, društvenih mreža i mobilnih aplikacija valjda je jedino područje u kojem djeca i mladi većinu roditelja mogu ‘pojesti za doručak’. Njima je tehnologija u malom prstu, a mnogi roditelji su tehnološki nepismeni. Koliko je neznanje opasno svjedoče i podaci kako su svaka druga djevojka i svaki četvrti mladić bili žrtve vrijeđanja na internetu. Govor mržnje samo je dio tog ‘virtualnog kaosa’; mladi najčešće nisu svjesni realnih opasnosti koje mogu proizaći iz, primjerice, širenja informacija o sebi i svojoj obitelji. Sexting ili slanje seksualno eksplicitnih poruka i fotografija putem mobitela još je jedna ‘zona opasnosti’ koja je postala pravi trend među mladima. U cijeloj toj priči ne treba zanemariti ni sadržaj koji upijaju kroz razmjenu informacija, različite komunikacijske kanale ili chat grupe…, što je opet izvan svake roditeljske cenzure. Pokušali smo istražiti na koje sve načine situaciju ipak možemo držati pod kontrolom?
Najednostavnije je instalirati neke od aplikacija na svoj i djetetov uređaj. Aplikacijom na svojem uređaju upravljate djetetovim korištenjem uređaja (pametnog telefona ili tableta) čak i kad ste na poslu. Što sve možete? Možete upravljati količinom vremena koje dijete može provoditi na internetu ili određenoj aplikaciji; možete odrediti u kojem vremenskom periodu dijete neće moći pristupiti uređaju ili jednostavnim pritiskom gumba ‘pauza’ trenutačno zaključati uređaj. Možete aplikacije djetetovog uređaja dopustiti ili zabraniti, a također i limitirati vrijeme koje smatrate da je primjereno određenoj aplikaciji.
‘Aplikacija je fantastična – samo nemojte zaboraviti staviti app Google Play u nedozvoljene. U protivnom dijete će skinuti firewall aplikaciju i lijepo obraniti svoj uređaj od roditeljevog hakerskog nasrtaja. Moj sin se tome domislio i – znate što? – to je trenutak kada čestitate djetetu i zamolite ga da učite od njega’, otkriva nam Željka Babić, majka i autorica bloga Motherindigitally, koja se, između brojnih aplikacija, odlučila za Dinnertime, jer je besplatna i jednostavna. No postoji cijeli niz drugih korisnih aplikacija koje preporučuje: Family Norton, Kudoso, Family Time…
‘Moji su klinci zatrpani uređajima; svatko iz obitelji im je kupio barem jedan ekran za petice, rođendane, Božiće… I mama im je, priznajem, digitalni geek, a i posao mi je takav da doma imam otprilike sve što koristi piksele, od robotića do konzola, aplikacija, igrica i digitalnih igračaka. U takvom okruženju moja su djeca spremno zajahala digitalne valove i neko vrijeme se stvar otela kontroli. Tada sam bila iznervirana svojom nemoći da uvedem neki red i pravila, jer nas je preplavilo toliko toga odjednom – otkrili su igrice, digitalno crtanje, kameru, multiplayer igrice pa su igrali skupa, s drugima… i počela sam proučavati što sad’, priča Željka i naglašava kako je s vremenom ipak shvatila da je puno važnije od kontrole uređaja razumjeti dijete i njegovo korištenje uređaja.
Za roditelje koji dvoje trebaju li dopustiti djetetu igrati neku igricu, Željka preporučuje ovu stranicu, koja daje relevantne recenzije svih igrica i aplikacija. I Željka se, priznaje, grozila nekih igrica koje su igrala njezina djeca, a na kraju je recenzija pokazala da i nisu baš tako loše, jer razvijaju određene vještine. Oni koji imaju dileme oko gledanja Youtubea, u postavkama ovog kanala možete naći gumb koji limitira pristup neprimjerenim sadržajima, no Željka smatra kako nije osobito dobar.
‘Meni je bilo jako bitno da razvijem stvaralačko korištenje uređaja. Dakle, prihvatila sam igrice i nisam ih branila. Dapače, uključila sam se i igrala se s njima, gledala sam s njima popularne youtubere i tako skinula famu koja je ponekad privlačnija djeci – kao zabranjeno grožđe – od same igrice ili youtubera. Puno smo razgovarali i došli do zajedničkog zaključka – nema ništa loše u uređajima, ako ih koristimo na pravi način. Ne postoji samo jedan ispravan način korištenja uređaja. Uređaj je alat za realizaciju naših talenata, interesa, kao produljena ruka naše osobnosti. Sve dok vidim da neka aplikacija razvija i istinski raduje moje dijete, i ne koalidira s drugim sadržajima, u redu je da je koristi’, kaže Željka koja komentar ‘Vi danas ne znate ništa, samo buljite u uređaje!’ drži uvredljivim i neistinitim, jer je isključivo na roditeljima da ne dozvole djeci koristiti uređaj ni minutu više od onoga što obitelj smatra razboritim. Ako roditelj nije zadovoljan, na njemu je da to korigira, promijeni i pomogne djetetu da živi bolje.
Komentari