Nepravilno držanje i manjak tjelesne aktivnosti glavni su krivci za poremećaje u koštano-mišićnom sustavu najmlađih
Tjelesna neaktivnost najčešći je krivac za bolove u vratu i leđima. No bolovi koji su izazvani lošim držanjem, pa time i poremećajima u koštanomišićnom sustavu, svoje ‘sjeme’ mogu imati u ranom djetinjstvu. Posljednjih desetljeća aktivnost mališana uvelike se smanjila. Tome pridonosi moderan stil života. Umjesto da se igraju i tako svladavaju bazične pokrete, poput trčanja, uspravljanja, sagibanja, pružanja, bacanja, skakanja, djeca danas sve više vremena provode pred televizorom i računalom igrajući igrice – sve to doći će im na naplatu u odrasloj dobi. Spuštena stopala, zakrivljena kralježnica zbog nedovoljno snažnih mišića leđa koji je podržavaju, zdjelica zarotirana prema naprijed, ramena zaokrenuta prema unutra…, najčešći su problemi u djece. Oni dijelom mogu biti genetski uvjetovani, no najčešće su posljedica nepravilnog držanja i manjka aktivnosti.
Mnogi roditelji potaknut će dijete na aktivnost tako što će ga upisati na neki sport, no i tu postoje zamke. Ako dijete nije razvilo bazične pokrete koji nastaju u aktivnoj igri, intenzivan sport može pogoršati stanje umjesto da ga popravi. Naime, svaki sport opterećuje jednu skupinu mišića, pa drugi mogu ostati zanemareni. Bazični pokreti poput sagibanja, skakanja, iskoračivanja, podizanja i sl. u tom se slučaju još dodatno mogu ograničiti.
Komentari