Odgojne metode razlikuju se od zemlje do zemlje
Norveška
U Norveškoj smatraju da je za dijete veoma važno da od što manjih nogu bude uključeno u kolektiv, pa tamo većina mališana s godinu dana kreće u jaslice. Kao i druge skandinavske zemlje, Norvežani se ne boje svježeg zraka te djeca ljeti ali i po najvećoj zimi provode vrijeme na zraku. To se ne odnosi samo na vrijeme povedeno u igri i šetnji već i na popodnevno spavanje. Tamo je običaj da mala djeca spavaju u kolicima na svježem zraku, neovisno o tome koliko je temperatura niska, jer vjeruju da je to zdravo za dijete.
Danska
U Danskoj imaju sličan pristup kao i u Norveškoj, tako da nije neobično po najvećoj zimi vani vidjeti poredana kolica u kojima spavaju bebe. Danci vjeruju u terapeutski učinak spavanja djece na otvorenom i uglavnom bez nadzora. Tako majke znaju ostaviti kolica s djetetom ispred restorana dok one večeraju. To je uobičajena praksa i u jaslicama, gdje se u vrijeme odmora vrtićko dvorište ili terasa pretvaraju u veliku spavaonicu. Danci jako paze na povezanost djece s prirodom, pa postoje i vrtići na otvorenome, takozvani šumski vrtići.
Također, roditelji u Danskoj mnogo pozornosti poklanjaju individualnosti djeteta. Paze da se djeca nauče brinuti sama o sebi i sama se zabavljati. U Danskoj nećete vidjeti roditelje koji trče za svojim mališanima po igralištu vičući: “Pazi da ne padneš!” Danci vjeruju da dijete mora pasti te da će tek tako na osobnom iskustvu naučiti što je dobro, a što nije. Osim toga, jako paze što jedu njihovi mališani, a slatkiši su rijetki, uistinu rijetki. Mnogo pozornosti posvećuje se zdravoj, pogotovo sirovoj hrani.
Japan
U Japanu roditelji, također, mnogo polažu na razvoj dječje individualnosti. Nije neobično vidjeti djecu staru tek četiri godine kako izlaze iz doma bez nadzora roditelja, u društvu starije sestre ili brata. Od samog početka osnovne škole školarci samostalno putuju podzemnom. Sam pristup odgoju bitno je drukčiji od zapadnjačkoga. Njihova filozofija što se tiče odgoja djeteta kaže: “Do pete godine dijete je bog, od pete do petnaeste rob, a poslije petnaeste postaje prijatelj.”
U prvoj godini djetetova života dijete i majka smatraju se neodvojivom cjelinom, pa je normalno da majke svuda nose dijete u marami i da se cijeli dan ne odvajaju od njega; zapadnjačke kulture to su preuzele posljednjih deset godina u obliku sling marama. U Japanu se smatra da majka prvih nekoliko godina djetetova života mora biti posvećena samo odgoju djeteta te u drugi plan staviti i privatni život i posao. Jednostavno, majka se doživljava kao sjena svog djeteta. Do pete godine za dijete nema granica, nema vikanja, zabrana, kažnjavanja, ne postoje riječi poput “ne smiješ”, “opasno”, “kazna”. Iako zapadnjacima zvuči nevjerojatno da se tako malom djetetu daju takve slobode, praksa pokazuje da to jako dobro djeluje na mališane i stvara zdrav odnos prema roditeljima. Naime, brojna istraživanja i iskustva japanskih roditelja pokazala su da su roditeljski autoritet i vlast nad djetetom u Japanu znatno jači i izraženiji nego na Zapadu.
Ostatak teksta pročitajte na linku.
Komentari