Vrijeme je za modernizaciju! E-škole praksa su u mnogim zapadnim zemljama, no ne i u Hrvatskoj, gdje su metode učenja još uvijek zastarjele. Mobiteli i tableti mogu biti odlični motivatori za učenje!
Ukidanje brojčanih ocjena u prva dva razreda osnovne škole, povratak domaćinstva u obrazovni sustav, informatika od prvog razreda, a sukladno tome i digitalizacija nastave…, sve je to dio reforme školstva u Hrvatskoj koju već dulje vrijeme priprema oko 400 vrsnih stručnjaka. Da naša djeca uče previše gradiva, a da od količine onoga što trebaju usvojiti napamet, ne znaju povezivati informacije – to već znaju i ptice na grani. Iako reforma još ni blizu nije ugledala svjetlo dana, već se naveliko ‘lome koplja’ oko toga što je prihvatljivo, a što ne. No oko jedne činjenice nitko ne dvoji – živimo u vrijeme vladavine digitalnih medija i vrijeme je za modernizaciju načina na koji djeca uče. Sukladno tome, mobiteli, tableti i drugi tehnološki ‘alati’ ne moraju biti samo ‘krivci’ za to što nam se djeca sve više otuđuju jedni od drugih i što previše vremena ‘bulje u ekrane’ te što ne znaju drugačije komunicirati osim tipkajući, već mogu biti odlični motivatori za učenje. To dobro znaju u mnogim zapadnim zemljama, gdje se tableti već naveliko koriste u nastavi, što se – osim za veću motiviranost za učenje – pokazalo odličnim i za razvoj fine motorike, prostornu koordinaciju, čitanje, vizualno razmišljanje, kreativnost, rješavanje problema, snalaženje u nepoznatim situacijama… Tehnologiju treba koristiti kako bi se poboljšalo učenje o svakodnevnom životu, a ne kako bi tehnologija taj život zamijenila.
Prvo pravilo – pitati kolege, a ne učitelja
‘Nedavno sam sudjelovala na edukaciji u Grazu u sklopu Erasmus+ programa Europske unije (projekt Future Learning with Tablets and iPads), gdje su nam prezentirali model obrazovanja kakav se provodi u mjestu Vantaa, u predgrađu Helsinkija. Tamo već nekoliko godina imaju više eksperimentalnih razreda u kojima se udžbenici uopće ne koriste. Kada ponedjeljkom dođu u školu, učenici sve svoje radne zadatke dobiju na tabletu i imaju obvezu riješiti ih u idućih tjedan dana. Jedni to naprave za dan-dva, drugi naravno u zadnjem trenutku. Način, mjesto i brzina kojom će oni to napraviti ovisi o samom djetetu i njegovu načinu učenja. Uče i rade na projektima izvan učionice, na udobnim stolcima u boji oko velikih okruglih stolova, zavaljeni u udobne kauče i slično. Sve to stvara jednu ugodniju atmosferu u kojoj djeca ustvari uče kako učiti’, kaže prof. Ana Majurić iz Pučkog otvorenog učilišta Zagreb. Ono što je posebno uočila, a što se uvelike razlikuje od prakse u našim školama, jest činjenica da, ako nešto ne znaju riješiti, prvo pravilo je pitati kolege u razredu. Ako nitko od njih ne zna, pitaju učitelja.
Naime, učitelj pred razredom tumači svega par puta tjedno po 20-ak minuta. To radi samo ako vidi da velika većina nije na dobrom putu rješavanja zadatka.
U svim ostalim situacijama učenike se potiče da se sami snađu, istraže mogućnosti, nauče razmišljati i razlikovati bitno od nebitnog, usvoje kompetencije potrebne za budućnost i tržište rada… Sve je to, ukratko rečeno, jedno vježbanje života, što našim učenicima itekako nedostaje u obrazovnom smislu.
Matematika se lako uči!
‘Nema klasičnih knjiga, sve su e-materijali. Primjerice, jedan nastavnik matematike je osmislio mobilnu aplikaciju za 4.razrede osnovne škole u vidu igre: kada učenik prođe sve stupnjeve igrice, svladao je matematiku za 4 razred. Učenici su jako motivirani jer su igrice nešto što je njima blisko i zabavno, a prisutan je i taj natjecateljski karakter koji djeca vole’, kaže Ana Majurić i napominje kako su sport, kuhanje, praktičan rad (drvodjelstvo, šivanje, tkanje) i glazba također područja kojima se posvećuje puno pažnje. Tako se potiče da svako dijete zna svirati barem jedan instrument.
U kojoj mjeri ovakav način učenja može biti koristan na više razina, svjedoči i podatak da je čak 97% učenika koji su sudjelovali u eksperimentalnim programima e-škole izjavilo da im takav način učenja olakšava svladavanje gradiva, a istovremeno im je zabavniji. Ako tome pridodamo jednostavno prikupljanje i zadržavanje materijala na jednom mjestu, ‘eco friendly’ pristup školstvu (bez korištenja papira), olakšanu komunikaciju između učenika i učitelja, besplatne knjige dostupne online, bezbrojne mogućnosti i širok aspekt materijala za sve što poželite, jasno je da ovakav pristup nastavi ima niz prednosti i da će sigurno biti naša budućnost. Pitanje je samo koliko vremena treba proći da se i u Hrvatskoj stvore uvjeti za takvo što. Primjerice, u Finskoj ili Švedskoj državni aparat svakom učeniku osigurava tablet, no to još nije slučaj ni u mnogim puno razvijenijim zemljama od Hrvatske gdje se provode ovi programi, pa kupnju tableta financiraju roditelji. Isto tako, mnoga izdanja (udžbenici, knjige i sl.) još ne postoje u digitalnom obliku, pa je i to jedan od otežavajućih faktora.
Komentari