Igra je temelj zdravog emocionalnog, socijalnog i intelektualnog odrastanja. I zato, premda je počela školska godina, ne zaboravite da je vaše dijete puno više od uzornog i odgovornog učenika
‘Gotovo je s igrom kada počne škola!’ rečenica je koju često čujemo jer su pojmovi igra i učenje često suprotstavljeni. Međutim, bez igre nema kvalitetnog učenja, jednako kao što ona čini temelj zdravog emocionalnog, socijalnog i intelektulanog odrastanja. Igra ima presudnu važnost u dječjem razvoju. Naime, mladunčad svih sisavaca se mnogo igra i što se više igraju, spremniji su za odrasli život. Jednako je i kod ljudi. Igra potiče i vodi cjelokupan razvoj djeteta, a istraživanja potvrđuju: što se više igraju, djeca postižu bolji uspjeh u školi i imaju manje emocionalnih problema. Dapače, veća je povezanost školskog uspjeha i razvijenosti igre negoli školskog uspjeha i kvocijenta inteligencije. Mnogo se govori o važnosti ranog djetinjstva za maksimalan razvoj svih potencijala djeteta.
Da bismo djetetu osigurali najbolji mogući početak i u konačnici uspješniji život, upisujemo djecu na tečajeve stranih jezika, sportske programe, glazbene škole… Tako mnoga djeca već početkom osnovne škole, a nerijetko već i u vrtiću imaju potpuno popunjen raspored: ponedjeljkom strani jezik, utorkom ritmika, srijedom zbor… i tako redom do vikenda, kada iscprljena djeca i roditelji pokušavaju doći do daha. No pokazuje se da što više djecu uključujemo u strukturirane i organizirane aktivnosti, otežavamo razvoj njihove sposobnosti samoregulacije koja je najvažnija za kasniji uspjeh.
Dakle, rani poticaji jesu važni, no oni koji su prilagođeni dječjem razvoju, mogućnostima i načinu funkciniranja. I od silnih poticaja, djeci u danu ne preostaje vremena za slobodnu igru, koja je, pokazuje se, mnogo više od pukog odmora. Istraživanja pokazuju da djeca koja imaju više prilika sudjelovati u slobodnoj, aktivnoj igri, onoj koja nije pod nadzorom, vodstvom i strukturom odraslih, postižu bolji školski uspjeh!
Samokontrola važnija od inteligencije
Tijekom slobodne igre dolazi do razvoja i sazrijevanja onih djelova mozga koja čine djecu usredotočenom, sposobnom za veću samoontrolu i samoregulaciju. Djeca koja se više slobodno igraju zrelija su u tim sposobnostima, a one su ključne za postizanje školskog uspjeha i na njega imaju veći utjecaj od inteligencije. Tijekom igre koju sama organiziraju i osmišljavaju djeca, ona uvježbavaju sposobnost organizacije, planiranja, dogovora i rješavanja problema te time postaju sposobnija i samostalnija. Djeca koja se više igraju imaju bolje društvene vještine pa se zbog toga u školi osjećaju ugodnije, sigurnije i samopouzadnije, a to je važan temelj za uspješno učenje.
1 Nakon odmora tijekom kojih se učenici mogu slobodno igrati, oni su pažljiviji i usredotočeniji na satu. Pritom je presudno kako se djeca igraju i provode slobodno vrijeme: ako imaju slobodu sama organizirati igru, vide se pozitivni učinci, no ako odmor planira i vodi učitelj, on gubi na vrijednosti i uspjeh je slabiji.
2 Slobodna igra važna je općenito, a ne samo u školama, Što više djeci organiziramo dan na način da su stalno uključena u vođene aktivnosti, nemaju priliku uvježbavati sposobnosti samoregulacije, planiranja, donošenja odluka i u tim su vještinama lošija, što se očituje i na školskom (ne)uspjehu.
3 Nedostatak igre je ozbiljan problem i povezan je s problemima u ponašanju, emocionalnom razvoju i školskom uspjehu. Dokazano je da mladunčad životinjskih vrsta koja se nema priliku igrati postaje agresivnija, nemirnija i teže se usklađuje sa drugima. Povezano s tim, veći broj slučajeva ADHD-a kod današnjih generacija mogao bi biti povezan s nedostatkom slobodne igre i kretanja. Također, u situacijama kada je djeci s teškoćama održavanja pažnje i hiperaktivnošću dano više vremena za igru, i učitelji i roditelji uočavaju napredak. Stoga, jedna od najvažnijih obrazovnih mogućnosti koju možemo pružiti djeci jest vrijeme za slobodnu igru – onu bez rasporeda, bez kontrole i vođenja, s mogućnošću sanjarenja, samostalnog istraživanja i poduzimanja razvojno primjerenih rizika. Tada dolazi do jačanja socijalnih veza, emocionalnog sazrijevanja, razvoja intelektualnih vještina i fizičkog razvoja i zdravlja.Važno je djeci vratiti djetinjstvo, dati im priliku za slobodnu, nestrukturiranu igru koju neće organizirati i voditi odrasli i omogućiti im prirodno učenje i sazrijevanje.
Komentari