Ovisno o uspjehu koji će postići u školi, djeca grade samopouzdanje i sliku o sebi. Kako ih najbolje pripremiti za školu, zašto je važno poticati njihovu samostalnost i što zapravo znači biti spreman za školske obveze?
Djeca su vrlo često uzbuđena i sretna zbog polaska u školu, ali nitko od njih nije svjestan što to uistinu znači i koliko im se život iz temelja mijenja. Bezbrižna igra pomalo ustupa mjesto obvezama kojih je svakim danom sve više. Činjenica da djetetov trud netko ocjenjuje i da, s obzirom na postignuti uspjeh, dijete gradi samopouzdanje i sliku o sebi, opterećenje je i za roditelje koji u cijeloj priči imaju svoj dio odgovornosti. Kako najbolje pripremiti djecu za školu i što zapravo znači biti spreman za školske obveze?
“Spremnost za školu nije izdvojena vještina, već kombinacija različitih vještina koje pridonose školskom uspjehu kao što su dobro tjelesno zdravlje, socijalna i emocionalna zrelost, jezične vještine, sposobnost rješavanja problema i kreativnog razmišljanja te općenito poznavanje svijeta u kojem dijete živi. Uvijek je važno podsjetiti na to da se djeca različito razvijaju i da svako dijete ima svoje jače i slabije strane”, kaže dr. sc. Gordana Buljan Flander u svojem priručniku za roditelje ‘Odgajam li dobro svoje dijete?’.
Komunikacija s vršnjacima
Tako činjenica da vaš predškolac savršeno poznaje abecedu i bez problema računa do dvadeset ne mora biti nikakvo jamstvo njegova uspjeha u školi. Spremnost za školu očituje se i u djetetovim socijalnim vještinama pa se može dogoditi da savršena inteligencija bude narušena lošom komunikacijom i interakcijom s vršnjacima, što opet nije dobro za prilagodbu. Većina sedmogodišnjaka ne polazi u školu s odlično razvijenim socijalnim vještinama i emocionalno zrelo, već je to proces za čiju potpunu izgradnju treba još vremena. No neke od tih vještina barem bi se trebale početi razvijati kroz predani odgoj u obitelji i vrtiću.
“Samopouzdana djeca spremnije prihvaćaju nove zadatke i pokušavaju ponovno ako prvi put ne uspiju. Važno je poticati samostalnost djeteta i razviti u njemu želju za učenjem. Za uspjeh u školi važna je i ustrajnost, ali i zrelost do te mjere da dijete zna dijeliti stvari, slagati se s drugima i čekati svoj red”, kaže G. Buljan Flander, napominjući da su svakom djetetu potrebne granice i jasna pravila. Djeca ciji su roditelji puni ljubavi i topline, koji sa svojom djecom o svemu razgovaraju, a jasni su i čvrsti u postavljanju pravila, u prosjeku imaju bolje socijalne vještine, bolje se snalaze u društvu i školi negoli djeca čiji roditelji postavljaju premalo ili previše ograničenja i pravila.
Izvan središta pozornosti
Također je vrlo važno naučiti dijete da je sposobno samo nešto napraviti i donijeti odluku. To, naravno, neće biti neke velike životne odluke. Usvajanje tih vještina počinje već u najranijoj dobi, primjerice, svladavanjem samostalnog odijevanja, ali i poticanjem djeteta da, primjerice, samo riješi neki dječji konflikt bez uplitanja odraslih. Do polaska u školu dijete mora znati komunicirati s ljudima, prihvaćati različitosti, a nužno bi mu bilo rasvijetliti činjenicu da ono više ne može biti u središtu pozornosti, već da mora naučiti dijeliti naklonost autoriteta (učitelja) s drugima. Ako se dijete boji škole (što nije rijetkost), i roditelji se trebaju zapitati postoje li neke njihove osobine i ponašanja koja tomu pridonose jer djeca to osjete. Roditelji često svoj strah od novog prenose na djecu. Podsjetite dijete na situacije s kojima se već suočilo, primjerice, kad je prvi put prespavalo kod bake bez vas, i tako ga ohrabrite za novi početak.
VAŽNO JE ZNATI!
Nemojte upasti u zamku u koju upadaju mnogi roditelji kad nadgledaju dijete dok uči i piše zadaću. Ono mora biti samostalno, a roditeljska je uloga samo na kraju provjeriti učinjeno i pomoći djetetu ako nešto ne zna. Neka dijete samo kontrolira svoje obveze. Svakako odredite osnovna pravila vezana uz školu i nikako ne pretjerujte s izvanškolskim aktivnostima. Pretjerana ambicioznost u pravilu je loša, a prema savjetu psihologa, jedan hobi izvan škole više je nego dovoljan. Vrlo je važno nagraditi svaki djetetov napredak, hvaliti ga kad zasluži, jer je to dobrodošla motivacija. Ne dopustite da škola postane kamen spoticanja u vašem odnosu i uzrok svae. Ako vaše dijete nema sposobnosti kakve ste priželjkivali, razgovarajte s njim, ali ga ne kažnjavajte jer bi školu moglo početi doživljavati
kao nešto loše.
Komentari