Premda je cijeli život potrebno ulagati u odnos roditelj-dijete, prve godine života i temelji koje djetetu tada usadimo odrede cijeli njegov život. Otkrijte zašto je važno postaviti granice od samog početka, biti dosljedan te kada smo kao roditelji u najvećoj kušnji
Svaki se roditelj barem jednom našao u situaciji da mu ‘iskusniji’ drže predavanja o tome kako odgajati dijete, što je dopušteno, a što ne, kada uvesti kaznu ili koje pravilo kada primijeniti. Još se češće roditelji i sami nadmeću s prijateljima i rodbinom čija je beba prije počela držati glavicu, odviknula se od pelena ili progovorila prve riječi… Vaše je dijete jedinstveno i bilo kakvo uspoređivanje, pa makar i s vlastitom braćom i sestrama, nema smisla. Jer, to malo biće koje ste donijeli na svijet jedino traži da ga bezuvjetno volite, da osluškujete njegove potrebe i pripremite ga za život u kojem će se ono voditi vlastitim pravilima uz čvrste temelje roditeljskog odgoja i discipline.
Majka – centar bebina svijeta
Premda je važno izgraditi blizak odnos sa svakim članom obitelji, tijekom prvih mjeseci života djetetov centar svijeta jedino je majka. Prvo refleksno, a potom i svjesno, dijete svojim gugutanjem i plačem poziva majku da zadovolji njegove potrebe. Ponekad će vam beba dati znak da je gladna ili mokra, no najčešće će, osobito tijekom prvih šest mjeseci života, trebati samo vaš dodir. Jer, vanjski je svijet malenom biću zastrašujući. Uzimajući ga na prsa, majka mu pruža sigurnost kakvu je imalo u njezinu trbuhu. Dijete je snažno vezano za majku, ono osjeća njezinu uznemirenost, pa je i samo razdražljivije, ali osjeća i njezinu toplinu, preko nje uči voljeti i ‘slušati’ tuđe potrebe. Gledajte ga u oči, njišite ga, pjevajte mu uspavanke, pružite su svu nježnost ovoga svijeta. Ako majka ne reagira na takav način, prema etiološkoj teoriji dječjeg razvoja, djeca neće naučiti voljeti ili će razviti anksiozne oblike ponašanja. U dobi od šest mjeseci do tri godine dijete je i dalje najviše vezano za majku, boji se odvajanja od nje (separacijska kriza), no postaju mu sve važnije i reakcije drugih bliskih ljudi, ponajprije oca te baka i djedova. Tada je iznimno važna dosljednost svih ‘sudionika’ odgojnog procesa, jer dijete će stalno iznova testirati granice do kojih može ići. Odrasli, najviše roditelji, imaju dužnost naučiti dijete razlikovati prihvatljivo od neprihvatljivog ponašanja, tj. uvesti u njihov svijet novi pojam – disciplinu.
Svako je biće individua za sebe
Često možemo čuti da su prve tri godine života presudno važne za odgoj djeteta. U tom se razdoblju u djetetovu životu dogodi niz promjena – od bespomoćnog bića ono postaje osoba s oblikovanim karakterom, razvijenom voljom i samosviješću. Ono što smo ga dotad naučili postaje temelj svih njegovih kasnijih odnosa. Možda vam se čini da je vaš dvogodišnjak premalen da shvati neke stvari, no upravo suprotno – on točno zna što s kime može i gdje je tko postavio granice tolerancije. Dijete od samog početka, bez obzira na njegovu dob, treba disciplinu, roditelje koji će biti dosljedni i, više od svega, roditelje koji će ga razumjeti i voljeti. Odgovarajući na plač novorođenčeta, učite ga da ste tu za njega, da može računati na vas i da vam može vjerovati. Kasnije će ono trebati vašu podršku u prvim krizama, poput privikavanja na vrtić, u ‘sukobima’ s vršnjacima, kad dobije prvu jedinicu u školi, kad se prvi put zaljubi… Pokušajte biti idealan uzor, jer djeca od roditelja uče o ljubavi, samokontroli, toleranciji, upornosti, ona uče promatrajući ono što vi radite. Sve to ima presudan utjecaj na njegov život i odnose s ljudima. No, iako ih jednako odgajate, vaša djeca, koliko ih imali, nikada neće postati karakterno isti ljudi, jer to svojim rođenjem nisu. Svako je biće individua za sebe. A to ne treba zanemariti ni u jednoj fazi odgoja.
Disciplina nije kažnjavanje
“Discipliniranje obuhvaća sustav učenja koji se temelji na dobrom međusobnom odnosu, pohvalama i uputama djetetu kako da kontrolira svoje ponašanje, dok je kažnjavanje negativno, neugodna posljedica nečega što je dijete napravilo ili je propustilo napraviti. Kažnjavanje bi trebalo biti samo mali dio discipliniranja”, kaže psihologinja Gordana Buljan Flander. Dodaje da “postavljanje konzistentnih granica već u ranoj dobi pomaže uspostavljanju važnih pravila za budućnost”. Pokušajte izbjeći borbu za moć te se usmjerite na aspekte koji su vam zaista važni. Primjerice, ponudite djetetu da bira među više mogućnosti kad god je to moguće. Davanjem izbora možete postaviti granice, ali i omogućiti djetetu samostalnost (“Želiš li sam pokupiti igračke ili želiš da ti pomognem?”) “Granice moraju biti jasne, konkretne i definirane, ali i uzimati u obzir potrebe i roditelja i djeteta. Postavljanjem granica izbjegavamo nastanak problema jer ih postavljamo prije nego što se odnos s djetetom zakomplicira. Postavite ih kao obećanje, a ne kao prijetnje (‘”Odvest ću te u lunapark ako pospremiš sobu”, a ne “Ako ne pospremiš sobu, nećeš ići u lunapark”). Ako niste spremni biti dosljedni, tj. izdržati i ne nagraditi dijete kad ne obavi zadatak, nemojte ni postavljati granice, jer će ono misliti da je u redu što nije bilo poslušno.
Uskraćivanje ‘privilegija’
Granice se ne zasnivaju na djetetovu strahu od emocionalne reakcije roditelja (ljutnji, neodobravanju), nego na poštovanju. One ne smiju biti prijetnja djetetovoj emocionalnoj sigurnosti, a najdjelotvornije su ako se postave u atmosferi ljubavi, prihvaćanja i međusobnog poštovanja, kažu psiholozi. Vjerojatno ćete se bezbroj puta naći u situaciji kad u ključnom trenutku nećete moći smisliti logičnu posljedicu za neprihvatljivo ponašanje. Činit će vam se da je takvih situacija sve više oko 2. godine djetetova života. Ne spominje se u psihologiji uzalud pojam ‘nemogući dvogodišnjaci’. Sustav nagrađivanja i kažnjavanja u toj dobi, kad dijete već shvaća posljedice, može biti učinkovit, ali kazna nikad ne znači fizičko ili psihičko zlostavljanje, nego isključivo uskraćivanje određenih privilegija. Primjerice, na sat vremena spremite mu najdražu igračku, ali mu objasnite zašto ste to učinili. Nikad nemojte prijetiti nečim što nećete učiniti i ne uskraćujte djetetu ono što mu je zaista nužno.
Komentari