Nekada se smatralo da je odnos s majkom ključan za cjelokupan djetetov život, a danas se zna da djeca razvijaju jednak osjećaj privrženosti prema oba roditelja koji su za njega emocionalno dostupni. Kako biti brižan roditelj, naučiti dijete jasnim granicama, unutar kojih se mališan osjeća sigurno, te koliko je u svemu tome važna - uloga oca
Vidjeti tatu kako gura kolica ili se igra s djetetom u parku danas nije rijetkost. Očevi su, za razliku od onih prethodnih generacija, puno više uključeni u brigu za svoje mališane. Stručnjaci tvrde kako će zbog tog koraka (nabolje) buduće generacije izrasti u kvalitetnije, sigurnije i emotivno zdravije osobe.
Podjela uloga
Otac je nekada predstavljao hranitelja obitelji te autoritet koji donosi odluke i disciplinira, dok je majka uvijek bila prisutna, njegujuća i podržavajuća te blaža u provođenju discipline. No promjene
u društvu (podjednak financijski doprinos jedne i druge strane) i svijesti donijele su promjene i u obiteljima i nema više stroge podjele uloga kao što je to bilo nekada. “Podjela uloga najvidljivija je u ranim fazama djetetova razvoja. Naime, nakon djetetova dolaska na svijet majka i dijete fizički se odvajaju, no njihova emocionalna i psihološka separacija traje još neko vrijeme. Obično je upravo
majka ta koja prva odgovara na djetetove potrebe – hrani ga, umiruje i tješi – i ta se prva emocionalna veza, tj. privrženost, najčešće stvara s emocionalno i fizički dostupnom majkom. Starije uvjerenje stručnjaka bilo je da je glavna uloga oca u tom ranom razdoblju pružanje sigurnosti i podrške majci. No novija struja navodi dokaze da djeca razvijaju jednak osjećaj privrženosti prema oba roditelja koji su za njega emocionalno dostupni i koji se njime bave. Mala djeca koja su sigurno povezana s oba roditelja bolje su socijalno prilagođena i intelektualno su naprednija”, objašnjava Sanja Ivanušević Grgas, psihologinja i praktičarka terapije igrom u Centru za djecu, mlade i obitelj Modus.
Različitost u odgoju
Tijekom druge i treće godine dijete se u većoj mjeri povezuje s ocem, a tada je očev doprinos važan upravo kroz igru. “Dok majke uče djecu higijeni te ih usmjeravaju na mirniju igru igračkama, očevi su skloniji aktivnim, fizičkim igrama: škakljaju djecu, vrte ih, igraju s njima različite sportove… Taj je oblik interakcije za djecu nezamjenjiv te je uzbudljiv i stimulirajući. Tako djeca razvijaju motoričke sposobnosti i spretnost, ispituju vlastite granice, uče kako se nositi s uzbuđenjem i potiče se njihova nezavisnost i kompetitivnost”, objašnjava psihologinja Sanja Ivanušević Grgas i dodaje kako se upravo kroz različitosti u odgoju (koje daju i majka i otac) gradi zdrava ravnoteža te naglašava da očevi ne bi smjeli biti ‘kopije’ majki.
“Dijete se osjeća prihvaćeno i poštovano kada ima sigurnost i slobodu da izrazi svoje osjećaje i misli bez omalovažavanja ili kažnjavanja, dok osjećaj sigurnosti stječe kroz pouzdanost, dosljednost i emocionalnu i fizičku dostupnost, ali i kroz jasne granice i strukturu unutar kojih se osjeća sigurno. Stoga je dobar i brižan otac onaj koji s djetetom gradi odnos u kojem je stabilno prisutan te poštuje dijete i pruža mu sigurnost, ali i jasne granice, vodstvo i strukturu”, kaže naša sugovornica.
Očevi kao model djeci
Istinski autoritet temelji se na građenju odnosa, a ne na distanci i strogosti. No današnji roditelji često idu u pogrešnom smjeru pa im jedini prioritet postaju trenutačna sreća i djetetove želje. “Problem je u nedostatku vodstva djeteta, što znači da roditelj treba ustrajati u granicama zbog kojih dijete katkad neće biti sretno, no to će mu dugoročno donijeti povjerenje u autoritet roditelja. Dječak uči od svog oca što je primjereno za njegov spol, a dugoročno kako izgleda uloga supruga i oca. S druge strane, iz odnosa oca prema majci, sebi i drugim ženama djevojčice uče kako se muškarci trebaju ponašati prema ženama i tako usvajaju radni model prema kojem procjenjuju buduće mladice u svom životu”, zaključuje psihologinja Sanja Ivanušević Grgas iz Centra Modus.
Komentari