Premda nakon razvoda većinom majke ostvaruju pravo na skrbništvo nad djecom, nije to jedini problem s kojim se suočavaju očevi u Hrvatskoj
Premda su okolnosti raspada brakova različiti, u Hrvatskoj ipak u većini slučajeva skrbništvo nad djecom pripadne majkama. Govore to naime, posljednje statistike. Samo devet posto očeva dobilo je skrbništvo nad djecom, tri posto razvedenih roditelja uspjelo se dogovoriti oko zajedničkog skrbništva, a 88 posto djece živi s mamom i povremeno viđa oca. Tako je unatoč činjenici da sve više očeva žele ravnopravno, a ne samo kao financijska podrška, sudjelovati u odrastanju svoje djece. S druge pak strane, premalo se priča i o nasilju kojeg muškarci trpe od strane svojih bivših supruga i partnerica. Ova nemila okolnost, koja je u Hrvatskoj u porastu te životna stvarnost tisuća muškaraca, u našoj se državi jednostavno ignorira. Tomu u prilog ide i svjedočanstvo našeg sugovornika, koji kaže da šuti i trpi te može biti sretan da je tako dobro prošao. ‘Prema vani – sve izgleda posve u redu. A ako se imalo pobuniš, slijedi ti pravi pakao budući da majka u rukama ima ‘oružje’ – dijete, a otac postaje ‘taoc’ situacije, osobito ako su mala djeca u pitanju’, govori.
Da situacija bude još teža, tu je i svojevrsno birokratsko nasilje kojeg nerijetko provode pojedini Centri za socijalnu skrb, skloni majkama. Majke su, prema njihovom nepisanom pravilu, sposobnije odgajati djecu od očeva pa tako i sudovi svojim odlukama, bez ikakve provjere, potvrđuju takva paušalna mišljenja. U prošloj godini je tako na osnovu analize brojnih slučajeva ustvrđeno kako se u Hrvatskoj provodi diskriminacija nad razvedenim očevima i njihovim temeljnim ljudskim pravima, poput prava na odgoj i viđanje djece.
‘Već godinama upozoravamo kako su deseci tisuća razvedenih očeva svakodnevno u poziciji da trpe nasilje, nepravdu, diskriminaciju, sustavno kršenje svojih ustavnih prava, samovoljom, neprofesionalnošću i pristranošću prema majkama. Na ovu kriminalno – huligansku situaciju u državi rijetko tko je reagirao unatoč našim stalnim apelima’, upozorava Oliver Čanić predsjednik Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo Zagreb te dodaje: ‘Svakodnevno se kroz dijelove sustava socijalne skrbi, gotovo utopljenog u neznanju i neprofesionalnosti njegovih djelatnika krše u prvom redu prava djece koja nemaju mogućnosti imati podjednako oba roditelja, a očevi uživati u ravnopravnom roditeljstvu. U prvom redu zbog Centara za socijalnu skrb koji su u svojim postupanjima pristrani i naklonjeni majkama, očeve i njihove želje o ravnopravnom roditeljstvu niti ne uzimaju u obzir, a djeca kao da ih ne zanimaju.’
I dok situacija u Lijepoj našoj zabrinjava, mnoge su zemlje Europske unije to pitanje riješile poštivanjem Europske konvencije o ostvarivanju dječjih prava (i RH je potpisnica tog sporazuma) pa tako djeca nakon razvoda roditelja ili pak raspada izvanbračne zajednice, uživaju u svome pravu na podjednako vrijeme s oba roditelja.
Komentari