Poremećaj rada štitnjače može imati negativan utjecaj na plodnost, trudnoću i na pravilan razvoj djeteta. Kontrolu hormona štitnjače potrebno je učiniti prije nego što žena planira začeti, a u slučaju razvoja postporođajne depresije i nakon porođaja
Štitna žlijezda ili štitnjača jest mala žlijezda leptirasta oblika koja se nalazi u prednjem dijelu vrata. Štitnjača stvara dva hormona: trijodtironin (T3) i, u znatnijoj količini, tiroksin (T4). Za regulaciju stvaranja i lučenja hormona štitnjače odgovoran je hormon hipofize – tireotropin (TSH). Ta malena žlijezda ima golemu ulogu u zdravlju svake žene. Receptori za hormone štitnjače nalaze se na svim stanicama ljudskog organizma, pa će zato poremećaji rada te žlijezde utjecati na gotovo sve tjelesne funkcije. Oni djeluju na: metabolizam, disanje, srčanu i živčanu funkciju, razvoj krvnih stanica, tjelesnu temperaturu, mišićnu snagu, kosti, kožu, menstruacijski ciklus, plodnost, tjelesnu težinu i razinu kolesterola.
Mnogobrojni biološki učinci hormona štitne žlijezde lako objašnjavaju mnoge simptome koji se pojavljuju pri poremećaju njihove normalne koncentracije. Iako su poremećaji rada štitnjače među najčešćim bolestima uopće, oni su, nažalost i među bolestima koje se najrjeđe utvrde
Neke žene imaju poremećaj rada štitnjače koji se prvi put javlja u trudnoći ili neposredno nakon porođaja dok je u drugih bolest bila prisutna i prije začeća. Pravodobna dijagnoza iznimno je važna zato što je neliječena bolest velik rizik i za dijete i za majku, a pravilnim liječenjem većina žena može imati urednu trudnoću i roditi zdravo dijete. Poremećaji rada štitnjače u trudnoći uzrokuju stvaranje previše ili premalo hormona štitnjače. Previsoka razina hormona naziva se hipertireoza i uzrokuje ubrzavanje mnogih tjelesnih funkcija za razliku od preniske razine hormona – hipotireoze koja uzrokuje usporavanje većine tjelesnih funkcija.
Hipertireoza u trudnoći
Hipertireoza u trudnoći najčešće nastaje u sklopu Basedowljeve bolesti i javlja se u 1 na 500 trudnoća. Basedowljeva bolest autoimuna je bolest, što znači da imunološke stanice stvaraju protutijela koja djeluju protiv normalnih zdravih tjelesnih stanica i tkiva, u ovom slučaju stanica štitnjače. Iako se hipertireoza može prvi put pojaviti u trudnoći, većina trudnica s otprije poznatom bolešću primjećuje poboljšanje u drugom i trećem tromjesečju zbog fiziološkog imunosupresivnog djelovanja trudnoće. Simptomi hipertireoze u trudnoći dosta su nespecifični – ubrzan rad srca, umor, emotivna nestabilnost i nepodnošenje topline, što su simptomi koje ima i većina zdravih trudnica, neovisno o poremećaju rada štitnjače. Na dijagnozu hipertireoze upućuju fini tremor, neočekivan gubitak na težini i/ili neprimjereno dobivanje kilograma tijekom trudnoće, uporna mučnina i povraćanje. Nekontrolirana hipertireoza u trudnoći može biti uzrok srčanog zatajenja, preeklampsije, pobačaja, prerana porođaja i niske porođajne mase novorođenčeta.
Da bi se postavila dijagnoza, nužno je odrediti hormone u krvi: TSH koji je kod hipertireoze snižen, te hormone štitnjače koji su povišeni. U trudnoći se određuju slobodne razine hormona, tzv. FT4, zbog već spomenute povišene koncentracije proteinskog nosača hormona koji može biti razlog lažno povišenih nalaza. Potrebno je istaknuti da su referentne vrijednosti hormona štitne žlijezde, a posebno TSH-a, u trudnica drugačije nego u ostatku populacije. Toleriraju se niže vrijednosti, a u slučaju metoda potpomognute oplodnje većina će ginekologa tražiti vrijednosti TSH-a niže od 2,5 mIJ/L.
S obzirom na to da su hormoni štitnjače nužni za odgovarajući rast i razvoj fetusa, blaža hipertireoza se neće liječiti nego samo pratiti, često uz normalizaciju nalaza nakon drugog tromjesečja. Nakon trudnoće može se očekivati pogoršanje bolesti koje će zahtijevati terapiju.
Ozbiljniju hipertireozu u trudnoći valja liječiti medikamentno, obično propiltiouracilom, a rjeđe metimazolom, koji sprečavaju stvaranje hormona. Potrebno je davati najniže potrebne doze, obično polovicu doze koja se daje u bolesnica koje nisu trudne, jer ti lijekovi prolaze kroz posteljicu u fetalnu cirkulaciju, smanjuju proizvodnju hormona i mogu uzrokovati hipotireozu u djeteta. Doza lijeka postupno se smanjuje, ovisno o nalazu hormona, a krajem trudnoće vrlo često i potpuno ukida.
Hipotireoza u trudnoći
Hipotireozu u trudnoći obično uzrokuje Hashimoto tireoiditis koji je također autoimuna bolest u kojoj dolazi do uništenja stanica štitnjače i, kao posljedica, smanjena stvaranja hormona. Takav poremećaj nalazimo u 1 na 1000 trudnoća. Manjak hormona štitnjače može nastupiti i zbog neodgovarajuće nadomjesne terapije otprije poznate hipotireoze s obzirom na to da je potrebna doza lijeka u trudnoći veća.
Najčešći simptomi koje bolesnice navode jesu umor, netolerancija hladnoće, debljanje, mišićni grčevi, zatvor, slabija koncentracija i pamćenje. Ozbiljne komplikacije hipotireoze slične su onima u hipertireozi i uključuju srčano zatajenje, pobačaj, preeklampsiju, anemiju, prerani porođaj i nisku porođajnu masu novorođenčeta.
Određivanjem hormona štitnjače i TSH postavit će se prava dijagnoza – povišen TSH i sniženi hormoni štitnjače uputit će na hipotireozu. Za razliku od hipertireoze koju je katkad dovoljno samo pratiti, svaku hipotireozu u trudnoći valja liječiti nadomjesnom terapijom sintetičkim tiroksinom – levotiroksinom. Ovaj lijek nije štetan za fetus, štoviše nužan je za njegov razvoj ako majka boluje od hipotireoze. Terapiju trebaju uzimati i bolesnice sa subkliničkom hipotireozom – stanjem u kojem su uredni hormoni štitnjače uz povišen TSH. Bolesnicama s otprije dijagnosticiranom hipotireozom obično je potrebno povisiti dozu lijeka za vrijeme trudnoće da bi se održala odgovarajuća funkcija žlijezde. Hormone je potrebno kontrolirati svakih 6 do 8 tjedana te, prema potrebi, prilagoditi dozu lijeka.
Postpartalni tireoiditis
Stanje prolazne hipertireoze koje nastupa 1 do 8 mjeseci nakon porođaja dokazano je u 8% rodilja. Povišena razina hormona nastaje zbog upale prilikom čega se otpuštaju uskladišteni hormoni u cirkulaciju i uzrokuju hipertireozu. Laboratorijski se prati hipertireoza koja često nije praćena simptomima bolesti, pa se zato bolest rijetko dijagnosticira u ovoj fazi. Nakon nekoliko mjeseci oko polovica bolesnica prijeđe u prolaznu hipotireozu koja može potrajati do godine dana, nakon čega u većine bolesnica slijedi normalizacija nalaza te terapija nije potrebna. U manjeg broja zaostat će preveliko oštećenje žlijezde koje zahtijeva doživotno uzimanje nadomjesne terapije.
Dijagnoza postpartalnog tireoiditisa često se previđa jer su simptomi slični ‘baby-bluesu’, to jest iscrpljenosti i slabijem raspoloženju koji katkad nastupaju nakon porođaja. Ako umor i tjeskoba ne nestaju nakon nekoliko mjeseci ili žena razvije pravu postporođajnu depresiju prije uvođenja antidepresiva potrebno je svakako odrediti i hormone štitnjače.
Tekst: Davorka Herman Mahečić, dr. med., spec. internist, Zavod za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma, KB Sestre milosrdnice
Foto: Profimedia
Komentari