Ponekad je dovoljna samo jedna riječ da stvari poprime sasvim drugačiju perspektivu. Sve ono što čuje, naš mozak uzima kao istinu. I zato, naučite kako odabirom drugačijih riječi reći isto, a postizati više
Koliko su riječi zaista moćne, vrlo često uopće nismo svjesni. Nije bitno jesmo li ih izgovorili ili je to unutarnji monolog, u svakom slučaju imaju vrlo jak utjecaj na nas i na ljude oko nas. Kada izgovaramo nešto u afektu, obično biramo one riječi za koje znamo da će najteže pogoditi sugovornika ne razmišljajući pritom o njihovoj snazi i posljedicama. Iako smo i mi (a možda i sugovornik) svjesni da to zaista ne mislimo, one svejedno ostavljaju itekakav trag na odnosu. Što je više takvih tragova, to je veća šansa da će u nekom trenutku biti nemoguće odnos vratiti na staro odnosno popraviti ga. Jednako je u svim odnosima, bili oni poslovni, partnerski, bračni, roditeljski, prijateljski…
Jednako tako možemo i sami sebi napraviti štetu i srušiti vlastito samopouzdanje te stvoriti krivu sliku sami o sebi. Sve što si izgovorimo, primjerice: ‘Ja to ne mogu!’, ‘To nije za mene!’, ‘Nikada nemam sreće!’, ‘Uvijek sam ja kriva!’ i slično, naš mozak čuje i uzima kao istinu. Što se tada događa? Naše riječi oblikuju i naše misli koje tada postaju jednako tako negativne. Naš fokus tada nisu dobre stvari koje nam se dogode jer njih ne primjećujemo ili ih gledamo kao iznimku, već se fokusiramo upravo na ono loše, odnosno sve vidimo kao loše u odnosu na nas same. Tražimo dokaz za te negativne misli u svakoj situaciji te se stvara začarani krug. Iz njega teško izlazimo ukoliko ga nismo svjesni. Vrlo je važno zaustaviti se na trenutak i dobro pogledati što je dobro u situaciji u kojoj jesmo. Vjerujte, uvijek postoji dobra stvar u svemu što vam se čini loše.
Kako bih vam to dokazala, zamolit ću vas da se prisjetite jednog svog lošeg dana. Sigurno se možete sjetiti jednog od onih dana kada baš ništa nije kako treba i ništa vam ne polazi za rukom.
Kad ‘moram’ postane ‘želim’
Pokušajmo ga analizirati. Vjerojatno već kada ste se probudili i otvorili oči niste baš bili puni energije i rekli ste sami sebi: ‘Joj, kako mi se danas ne da ustati iz kreveta, ali moram.’ Naravno, riječ ‘moram’ automatski u nama budi posebno teški i zahtjevni. Cijeli svijet urotio se protiv vas i takav dan na kraju u najboljem slučaju završi teškom glavoboljom. Poznato? Iako nam se tada to ne čini tako, ali takvi dani su najčešće kreirani samo u našoj glavi i potaknuli smo ih možda baš nekim riječima okidačima. To je samo vaša slika svijeta oko vas i unutarnji monolog koji tada vodite uvelike ima utjecaj na tu sliku. Svaku od ovih situacija možete gledati negativno, a možete sve okrenuti na pozitivno ili bar neutralno. Kolega vas vjerojatno nije uopće niti primijetio. Šef vjerojatno ima takav izraz lica zbog puno većih problema na poslu od vašeg kašnjenja od 5 minuta. Klijenti su zahtjevni i inače, samo danas nemate energije za njih… Nije sve onako kako vam se čini. Puno češće je ustvari daleko od vaše crne pretpostavke.
Negativne riječi okreću naš fokus na negativno, a naše tijelo stavljaju u stanje koje nas troši. Razmislite, kako se osjećate nakon takvog dana? Iscrpljeno? Svakako. Sjetite se samo koliko vam energije pruža dan u kojem ste dobre volje i poletni. Što god radili, kao da se dodatno punite energijom. Tada nema negativnih riječi, zar ne?
Unutarnji monolog
Dakle, riječima utječemo na misli, a mislima na svoje tijelo. Zatvoren je to krug, ali vrlo moćan i zanimljiv i kada to osvijestimo postajemo daleko moćniji. Ako na poslu imate neki težak zadatak koji morate obaviti i već pri samoj pomisli na to vaš unutarnji monolog ide u smjeru da je to teško, nemoguće ili da to nikada neće završiti, što će se dogoditi? Vjerojatno ćete pokušati stvar odgoditi ili izbjeći, što onda problem čini još većim. Osjećat ćete se nemoćno, nesposobno, a takve emocije troše znatnu količinu energije. Na kraju dana biti ćete iscrpljeni, nezadovoljni, a zadatak će vas i dalje čekati. Idućeg dana taj zadatak postaje još teži, a riječi još negativnije. Ako bismo taj zadatak pak opisali riječima ‘izazovan’, ‘pokušat ću’ ili ‘mogu ja to’ – kakav on postaje? Kako otpor i to što morate postaje još teže. Zamislite da umjesto ‘moram’ kažete ‘želim’. Pokušajte sada reći istu onu rečenicu: ‘Joj, kako mi se danas ne da ustati iz kreveta, ali želim.’ Igra riječi u tom trenutku ipak će nam dati mali poticaj. Ili kada ustanete i krenete se spremati, sve je nekako teško pa si kažete: ‘Danas mi je sve baš teško.’ I onda nekako sve i krene baš tako – teško. Na putu do posla baš taj dan bude grozna gužva i svi budu jako nervozni. Pa kada napokon stignete na posao, ni kolege, a posebno šef ne budu baš bajni. Zamislite da kolega prođe pokraj vas i ne pozdravi vas. Što je vaša prva pomisao? Vjerojatno mislite da se ljuti na vas ili da je baš bezobrazan. A što ako šef prođe pokraj vas mrzovoljnog izraza lica? Pomislit ćete da ste nešto krivo napravili ili da je ljut što ste zakasnili 5 minuta. A onda će vas to još više razljutiti jer ste inače uvijek točni, a on se sad ljuti zbog tih 5 minuta.
Svatko tko vas pogleda kao da ima nešto protiv vas, a bilo kakvu izjavu koja se čak niti ne odnosi nas vas doživljavate kao napad na sebe ili kao kritiku vašem poslu. Klijenti su taj dan ga vidite i što osjećate? Otpor ili izazov da se okušate u nečemu i dokažete da to možete?
Iako vam se ponekad ne čini tako, svatko u sebi ima resurse da savlada sve probleme koji mu se nađu na putu. Pritom ne mislim da će rješenje uvijek biti baš onakvo kakvim smo ga zamislili, ali percepcija tog rješenja je naš izbor. Hoćemo li ga gledati kao negativno i potrošiti svoj zadnji atom snage na dokazivanje da smo nemoćni ili ćemo ga gledati kao pozitivno pa si otvoriti nove vidike i mogućnosti te nove izazove koji će nas samo jačati i dati nam novu energiju? Uz sve to, otkrit ćemo neke svoje nove snage i vještine za koje možda nismo ni znali ili ih nismo bili svjesni. Obično smo puno jači nego što mislimo.
Osobna priča
I za kraj, želim podijeliti s vama jednu kratku priču iz svog života koje se često sjetim kada dođu oni loši dani. Odgajateljica u vrtiću mog sina je žena s 38 godina staža u vrtiću, a svaki dan dočekuje i djecu i roditelje s prekrasnim toplim osmijehom i jednako ih tako ispraća iz vrtića. Zanimalo me kako joj to uspijeva i odakle joj tolika energija. Vrlo jednostavno mi je to objasnila: ‘To je stvar izbora. Ja sam odlučila i odabrala biti sretna. Svaki dan kada se probudim kažem sama sebi: ‘Danas je krasan dan, ja sam jako sretna!’ S tom misli ustajem iz kreveta. Ta misao mi odmah izvuče osmijeh. Zamislite, kada se ja osmjehnem i svi oko mene razvuku osmijeh. Odmah nam je lakše komunicirati, raditi i živjeti.’ I zaista, ako ste ikada posegnuli za nekom literaturom koja govori o komunikaciji, sigurno ste naišli upravo na temu zrcaljenja odnosno rapora. Ljudi se nesvjesno prilagođavaju okolini na način da zrcalno oponašaju druge. Dokazano je da će se 98% ljudi osmjehnuti vama ukoliko se vi njima obratite s osmijehom. Zato nemojte čekati da vam netko ili nešto donese sreću, stvorite je sami jer su svi resursi već u vama. Aktivirajte ih pravim riječima!
Komentari