Nakon završenog školovanja mnogi mladi ne mogu pronaći posao. Ipak, u tome nisu sami jer postoje ljudi koji ih mogu usmjeriti, a što će biti dalje, najviše ovisi o njima samima
Rad na određeno vrijeme, povremeni i privremeni rad, niska ili nikakva radna prava i zaštita, situacija je koja već dulji niz godina prati mlade na hrvatskom tržištu rada. Na velika vrata ušla je nesigurnost, a nedostatak radnih mjesta još uvijek je mladima potvrda da im je budućnost neizvjesna. ‘Prema podacima Hrvatskog zavoda za statistiku, u drugom kvartalu 2015. godine bilo je 105.000 nezaposlenih mladih (15-29 g.). U odnosu na godinu ranije kada je bilo 113.000 nezaposlenih to je pad od 8000. To naizgled djeluje kao poboljšanje, ali treba uzeti u obzir da se broj zaposlenih u istom razdoblju nije povećao. Dapače, on se smanjio s 262.000 na 257.000, tj. za 5000. To nam govori da treba uvijek šire promatrati podatke kako bimo dobili cjelovitu sliku’, objašnjavaju iz udruge Mreža mladih Hrvatska (MMH) i poručuju kako, iako ima pozitivnih pomaka, to još uvijek nije dovoljno.
Mreža mladih Hrvatska
‘Mreža već dulje vrijeme upozorava javnost i donositelje odluka na problem nezaposlenosti među mladima. Sudjelujemo u Savjetu Ministarstva rada i mirovinskog sustava za praćenje implementacije Garancije za mlade te se trudimo fokusirati intervencije na one koji su najugroženiji na tržištu rada. Također, često javno iznosimo prijedloge rješenja nekih problema te provodimo istraživanja o položaju mladih na tržištu rada’, poručuju mladi iz udruge. Oni navode dva ključna problema: prvi je što ne postoji potporni mehanizam mladima koji bi olakšao prelazak iz obrazovnog sustava na tržište rada. To uključuje i naknadu za nezaposlene koja je namijenjena samo onima koji su bili u radnom odnosu, što, opet, isključuje mlade (iako i nezaposleni mladi imaju iste probleme kao ostatak populacije).
I drugi problem je trenutačna Mjera aktivne politike zapošljavanja – SOR (Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa) – koja se često pokazuje neefektivnom. Nedostaje potporni mehanizam.
‘Država bi trebala svoje intervencije fokusirati ciljano prema mladima kod kojih su problemi jasno detektirani. Znači, ako mladi izlaze iz strukovnih škola bez potrebnih vještina, treba usmjeriti napore na to da se promijeni sustav tako da se osiguraju kvalitetne prakse s jasnim ishodima. Ako mladima nedostaju potporni mehanizmi za vrijeme traženja posla, država im treba osigurati okvir koji će taj problem reducirati. Gledajući izvana koje mjere država koristi, stječemo dojam da je najveći problem mladih pri ulasku na tržište rada nedostatak radnog iskustva. No podaci govore upravo suprotno. Svega oko 40 posto mladih koji su koristili SOR šest mjeseci nakon izlaska iz mjere pronašli su posao, a ti podaci ne uzimaju u obzir to je li osoba našla posao u struci na mjestu za koje se osposobila ili ne. To nam pokazuje da je ta intervencija promašena jer je uglavnom krivo detektirala problem’, kažu iz Mreže mladih, koja je ponajprije nastala iz potrebe zajedničke suradnje među organizacijama mladih te radi djelotvornijeg i efektivnijeg zagovaranja interesa i potreba mladih u RH.
Zagovaranje kvalitetnih mjera
Što se tiče mjera za mlade, Hrvatska je država koja ih ima najviše, no problem je što sve te intervencije i mjere ne ciljaju kvalitetno populaciju kojoj su one i najpotrebnije. ‘Na taj način se stvara efekt mrtvog tereta, gdje mjere koriste upravo oni koji bi se prema svim pokazateljima ionako u vrlo kratkom roku zaposlili. Treba reći i to da HZZ nudi sve više usluga koje su korisne za mlade, ali trenutačna situacija je takva da mladi i ne osjećaju direktne koristi od HZZ-a te imaju puno rezervi prema tom sustavu. To je i jedan od razloga zbog kojeg predlažemo da se mladima koji su tek došli na tržište rada ponudi naknada za vrijeme traženja posla kako bi ih se dodatno motiviralo na korištenje raznoraznih usluga HZZ-a’, kažu djelatnici Mreže mladih koji već dugi niz godina imaju za cilj osvještavanje mladih za aktivno i odgovorno sudjelovanje u društvu, umreživanje i osnaživanje organizacija mladih i pojedinaca te suoblikovanje i zagovaranje kvalitetnih politika za mlade na svim razinama.
‘Na mlade se općenito gleda kao na osobe koje su pune duha i koje bi nužno trebale biti generator svih pozitivnih promjena u društvu. Od njih se puno očekuje, malo im se daje, a najlakše ih se osuđuje. Često se zaboravlja da su oni preslika društva kroz koji se formiraju kao ličnosti. Mladi se nisu zaboravili smijati i uživati u životu, samo su im mogucnosti uvelike sužene. Pored tog suženog prostora, koji im ograničava djelovanje i samoispunjavanje, problem
je i apatija, tj. nedostatak volje da se taj prostor poveća. Zato još više naglašavamo važnost organiziranja mladih, njihovog umrežavanja, kao i zauzimanja za njih’, poručuju za kraj iz MMH-a.
Komentari