Kada posao postane jedini razlog zbog kojeg živite, kada postane jedino o čemu razmišljate i jedino što vas čini sretnima, tad je vrijeme za neku vrstu intervencije
‘Svaki petak isto: doma sam nosila hrpu poslovnih papira, tek toliko da malo ‘škicnem’. Dok se većina oko mene veselila vikendu, ja sam jedva čekala ponedjeljak da opet dođem na svoje – na svoj posao. Sigurno će mnogi sada pomisliti kako sam bila usamljena, bez obitelji ili prijatelja, ali istina je bila potpuno drugačija. Suprug i sin bili su pravi tim; odlazili zajedno na planinarenje; bicikliranje uz nasip…, meni je sve to bilo naporno. Kad bi mu se nešto uzbudljivo i važno dogodilo, moj sin je, naravno, to prvo podijelio s tatom. I suprug je već prestao računati na mene. Bila sam jednim dijelom svjesna da to moram zaustaviti ako želim spasiti svoju obitelj, ali… Mislila sam da to tako mora biti; ako se trudim i radim da će to biti prepoznato i nagrađeno. Postala sam ovisna o radnom adrenalinu, a svu energiju usmjeravala sam samo na razvoj karijere. Oh, kako krivo! Ubrzo me je realnost ‘lupila’ po glavi; na moje mjesto stigao je netko ‘podobniji’, a ja sam se osjećala kao da su mi izmaknuli tlo pod nogama. Dok sam se nekada borila za posao, danas se grčevito trudim posložiti kockice obiteljskog života’, kaže 42-godišnja project menadžerica iz Zagreba, žrtva nove ovisnosti među modernim ženama – ovisnosti o poslu – do koje je doveo razvoj modernog društva te želja za stalnim dokazivanjem i stjecanjem.
Neki stručnjaci tvrde kako ovisnice o poslu nisu radoholičarke, jer to je osobina onih koje doista puno rade, ali nisu nužno izgubljene kad zatvore vrata ureda. Radoholičarstvo se također ne odnosi isključivo na zaposlene žene. Majke koje su kućanice mogu također pokazivati radoholičarske osobine. Osjećaju potrebu da organiziraju svaku zabavu i rođendan, svako djetetovo igranje i sportsku aktivnost do savršenstva, da budu na svakoj školskoj funkciji…, što može biti jednako naporno i stresno, pa obitelj trpi iste posljedice kao i kad je riječ o poslovnom radoholizmu.
‘Radoholizam znači da cijenite rad više od bilo koje druge aktivnosti, čak i kada negativno utječe na vaše zdravlje i obitelj, kao i na kvalitetu vašeg rada. S druge strane, postoji mnogo ljudi koji prekovremeno ostaju na poslu, ali se ipak vrate kući svojim bližnjima i uživaju u drugim aktivnostima kad imaju slobodnog vremena. Ti su ljudi pogrešno etiketirani kao radoholičari samo zato što rade nešto više sati tjedno od prosjeka a često iz razloga jer na taj način pokušavaju zadržati svoj posao’, pojašnjava mag. psihologije Lea Maričić.
Za razliku od ovisnika o alkoholu, drogama ili kocki, ovisnike o poslu okolina uvažava kao vrijedne i korisne, ne shvaćajući kako na taj način ohrabruju i hrane tu bolest.
‘Poslodavci vole radoholičare; pohvalama i stimulacijama zapravo potpiruju ovisnost, jer se osoba osjeća važnom i korisnom. Pravi radoholičari nemaju drugih interesa osim svog posla; stopa razvoda među onima koji čitav dan provode na poslu 40% je veća od one među osobama koje imaju normalno radno vrijeme; često imaju zdravstvenih problema te pate od depresije i nesigurnosti; oni negativno utječu i na kolege zbog svojih prevelikih očekivanja. Kao i kod svake druge ovisnosti, ponavljaju destruktivno ponašanje iako znaju da je štetno’, pojašnjava psihologica Maričić.
Strah od gubitka posla, novac ili autoriteta kojeg imaju u radnoj sredini ono je zbog čega ljudi postaju opsjednuti poslom. Štoviše, sebe vrednuju isključivo kroz posao; na taj način razvijaju osjećaj samopoštovanja što, upozorava mag. psihologije, istovremeno može biti osnažujuće ali i opasno.
‘Kada posao postane jedini razlog zbog kojeg živite, kada postane jedino o čemu razmišljate i jedino što vas čini sretnima, tad je vrijeme za neku vrstu intervencije. Preispitajte svoje dugoročne i kratkoročne ciljeve i razmislite radite li u životu ono što ste željeli? Češće se podsjetite na sve ono što ste do sada postigli nego na ono što još morate postići. Svoje potrebe za stalnim radom i postignućem stavite pod kontrolu i osjetite radost raznovrsnosti življenja postizanjem ravnoteže između privatnog i poslovnog’, savjetuje psihologica i napominje kako je važno, kad smo na poslu, maksimalno iskoristiti to vrijeme za posao. Tada, kada dođete doma, nećete trebati satima sjediti i planirati novi radni dan. ‘Jednom kada usvojite vještine samo-organiziranja vremena, učinkovitog rada i prepoznavanje važnosti vremena za sebe, bit ćete produktivniji uz manje napora i manje uloženog vremena’, smatra psihologica Maričić.
Komentari