Previše očekujemo od godišnjeg odmora, pa se - baš kao za inat - nerijetko u svakodnevicu vraćamo razočarani i poremećenih međuljudskih odnosa. Kako da vam se to ovog puta ne dogodi?
Nažalost, nerijetko se događa da godišnji odmori ne proteknu u znaku potpunog odmora i opuštanja, obnove naših odnosa, zdravlja i vitalnosti, već se naprotiv tijekom godišnjeg odmora bilježi čak veća sklonost nesrećama i nezgodama, naglim obolijevanjima, u porastu su obiteljske svađe i razmirice, a u periodu neposredno nakon završetka godišnjih odmora (u rujnu i listopadu) statistike bilježe najvišu stopu zahtjeva za razvod braka. Kako to objasniti? Znanstvena istraživanja pružaju neka objašnjenja. Dok god traje situacija povećanih zahtjeva kao što je primjerice radna situacija, hormoni stresa koji se u organizmu luče vrše svoju prirodnu ulogu pripreme osobe na borbu ili bijeg, čime je naše funkcioniranje u ravnoteži s onim što situacija od nas zahtijeva. Naglim mijenjanjem uvjeta funkcioniranja, čime se od nas praktički preko noći očekuje opuštanje, organizam se ne može dovoljno brzo adaptirati na nove zahtjeve, već je zbunjen kontradiktornim porukama koje dobiva od nas.
Vrijeme velikih prilagodbi
Način na koji interpretiramo situaciju u kojoj se nalazimo šalje putem uhodanih neurohormonskih veza poruku u sve naše tjelesne sustave. A mi bismo se željeli opustiti, iako nesvjesni dio nas još ne otpušta stres proizašao iz djelovanja prethodnih stresnih situacija. Osim toga, ni okolnosti našeg odmora najčešće nisu idealne. Nakon napora pakiranja i putovanja, koje je uvod u naš odmor, slijedi prilagodba na uvjete koji nas očekuju. U slučaju odmora u obiteljskoj vikendici, nerijetko su tu suočavanja s odnosima s članovima šire obitelji koji nisu idealni, ali ih možemo bolje izbjeći kad nismo na odmoru, a oni pak vode u dalje suočavanje s odnosima u okviru najuže obitelji. A ništa nije idealno! I u najboljim odnosima postoje poneke praznine, nedorečenosti, neispunjena očekivanja… Zatim, tu su i vanjski uvjeti funkcioniranja u smislu promijenjene fizičke okoline koja tjera na prilagodbu. Možemo zapasti u uvjete manjega komfora, vrućina, buke, insekata, prometnih gužvi, neljubaznih ljudi te otežanog snalaženja uz potrebu za aktiviranjem dodatnih osobnih resursa u obliku naročite domišljatosti ili spretnosti kako bismo isto riješili. A mi ‘samo’ očekujemo i želimo odmor i predah od problema! Svi se ti potencijalno stresni momenti meusobno umnažaju i čine nam odmor ponekad čak i nesnosnim.
Onda se pak javlja mehanizam prijenosa nezadovoljstva na naše najbliže, pri čemu smo skloni njih okrivljavati što se bolje ne osjećamo i vidimo u njihovim nesavršenostima čak i uzrok naših problema. U tome ćemo možda dobiti i podršku od ponekog člana obitelji koji je u latentnom sukobu (iz nekih vlastitih nerazriješenih konflikata) s članom naše najbliže zajednice, i evo već dobrog razloga za pokvareni odmor i rasplamsavanje konflikata. Sve to nagriza naš mir, naše odnose, i što je najgore, naše fizičko i psihičko zdravlje. Što mi sami možemo učiniti? Kao prvo, treba napustiti iluziju da postoji idealan odmor, idealna osoba s kojom ćemo provesti odmor, kao što idealni nismo ni mi sami. Veće probleme i konflikte iz raznih sfera našeg života trebamo po mogućnosti riješiti prije početka odmora ili staviti na čekanje njihovu obradu kako nam ne bi ‘nagrizali’ odmor. Odmor treba koncipirati u skladu s našim sklonostima i psihofizičkim mogućnostima, pri čemu se ne treba precjenjivati. Nastojmo ići onamo gdje ne očekujemo prevelik broj ‘stresora’. Poželjno je ponijeti dobru knjigu i sve ono što ne zauzima previše prostora, a čini nam ugodu; oboružati se unutrašnjim mirom; ostati u kontaktu s bliskim ljudima koji nisu s nama; ne zaboraviti da odmor ne traje vječno (što može ponekad biti čak i utješno), ali ga je zato pametno dobro iskoristiti, a ne istrošiti ga na besmislena nezadovoljstva i razmirice.
Ono što ne možemo promijeniti, prihvatimo ili elegantno zaobilazimo. Ono pak što nas odmara, objeručke prihvatimo. Kasnije bi nam moglo biti žao zbog propuštenih prilika. Preporučuju se i prokušane psihološke tehnike opuštanja, vizualiziranje situacija koje nas umiruju, vizualiziranje pozitivnih ishoda, skladnih odnosa s bližnjima. To nas dovodi u stanje većeg unutrašnjeg mira i dobra je priprema ako želimo tijekom odmora poraditi na poboljšanju odnosa. Možete također vježbati tehniku zaustavljanja negativnih misli i njihove zamjene ugodnim, pozitivnim, opuštajućim vizualizacijama.
Komentari