Čovjek ne može iskočiti iz svoje kože, to je jasno. Ali u jedno budite sigurni – možete i drugačije! Otkrivamo kako uspjeti u osobnom rastu te promijeniti neke obrasce
Postoje dvije vrste ljudi koje tvrde: ‘Takav sam i ne mogu se promijeniti!’. Prvi se loše ponašaju i ne žele za to preuzeti odgovornost. O njima ovdje neće biti riječi jer tu rečenicu takvi ljudi koriste samo kao izgovor. Kod takvih ljudi djeluju samo oštre riječi. Drugi su svjesni da se ponašaju krivo, ali su zaista uvjereni u to da si ne mogu pomoći. Takvi ljudi često dopuštaju da ih se omalovažava ili iskorištava, a zbog takvog svojeg stava nerijetko ne uspijevaju postići rezultate kakvi bi bili primjereni njihovim potencijalima. Zbog toga pate jednako kao i primjerice oni koji brzo izgube živce pa ih drugi zbog ‘teškog’ karaktera zaobilaze. Dobra vijest je, međutim, da sve to može biti drugačije.
Ništa nije trajno zapisano
Uvjerenje da je naše ponašanje trajno zapisano i nepromjenjivo jedna je od najvećih prepreka za sreću u našim životima. Prije se smatralo da se naše moždane strukture, a time i karakter, razvijaju u prvim godinama života i zatim više ili manje ostaju nepromjenjivi. Danas se zna da naš mozak cijeli život zadržava određenu fleksibilnost i mogućnost promjena. Neuroznanstvenici to nazivaju i neuroplasticitetom. Naime, kad doživimo nova iskustva, nešto novo naučimo ili se s nečim ili nekim uhvatimo u koštac, u mozgu se stvaraju novi spletovi živaca koji utječu na naše buduće ponašanje. I naravno, mijenjaju neke automatske oblike ponašanja i navike koje smo stekli kroz život. Taj promjena nije jednostavna i ne dolazi preko noći, ali je moguća i izvediva.
Uvijek imamo mogućnost izbora
Također, velika je prepreka vjerovati da nemate izbora. Na taj način imate osjećaj izloženosti i bespomoćnosti. I u principu ste žrtva samog sebe. To nije dobar temelj za zadovoljstvo, a s druge strane je i velika prepreka da postignete bilo što u životu, razvijate se ili se za nešto borite. Za izlaženje iz ovog začaranog kruga izrazito je važno znati jedno – naša osobnost nije nešto kruto i nepromjenjivo što nam je dano još u kolijevci ili smo usvojili kao obrazac u djetinjstvu. U svakoj dobi i svakom trenutku u životu imamo mogućnost ponovno naučiti i utrenirati ponašanja i sposobnosti koje želimo. To ne znači da možemo potpuno promijeniti sebe. Ako ste osjetljivi i emotivni, nećete odjednom postati hladni i otporni na sve udarce. No možete naučiti opuštenije se postavljati prema drskim opaskama ili teškim situacijama. Ako želite promijeniti stav ‘to je tako, drugačije ne može biti!’ u ‘uvijek treba pokušati nešto promijeniti i boriti se!’, nemojte odmah krenuti s ‘krupnim’ izazovima, već se radije uhvatite u koštac s malim stvarima iz vaše svakodnevice koje također utječu na kvalitetu života. Male pobjede (i promjene) polako će vas dovesti do velikog uspjeha.
KOLIKO NAS JE UNUTRA?
Ne postoji jedna, prava jezgra naše osobnosti. Mi smo puno slojevitiji i kompleksniji no što mislimo i reagiramo svaki puta drugačije, ovisno o okolnostima i situaciji. To se između ostalog događa i zato što svi mi u životu imamo različite uloge. Mi smo kćeri, majke, prijateljice, kolegice – i kao takve se ponašamo različito. I pritom nema one ‘prave’ reakcije. Samo zato što ste privatno živahni i društveni, a na poslu suzdržani, ne znači da na poslu ne pokazujete svoje pravo lice. Čovjek može biti sve to, i društven i suzdržan u različitim situacijama. Imamo zaista velik repertoar ponašanja koja možemo koristiti i to bismo i trebali činiti!
STRAHOVI SU NORMALNI
Nešto promijeniti u životu, isprobati nešto novo – to su koraci koje teško poduzimamo jer su povezani s neizvjesnošću koja izaziva osjećaj straha. Što ako ne uspijem? Što ako u svemu izgubim sebe? Što će reći ljudi? Što će misliti o meni? Bez brige, takvi strahovi su normalni. I dobri jer nam ukazuju na to da se radi o nečemu što zaslužuje našu potpunu pozornost. Na kraju, ne želimo se dovesti u neku lošu situaciju, prisiljavati se na nešto, žrtvovati se. Želimo možda biti samo malo hrabriji, opušteniji, usmjereni prema cilju i to i možemo ako početni strah iskoristimo kao pripremu.
POČNITE POMALO
Što god željeli napraviti, važno je ne preopteretiti se. Ako primjerice želite postati fizički aktivniji, nemojte si zacrtati da ćete svaki dan trčati. To je za početak preveliko opterećenje za neaktivno tijelo, a zatim i nerealno. Jer u tom planu najprije nećete uspjeti, a tada opet imate ‘dokaz’ – ‘takva sam i gotovo’ – ili drugim riječima ‘nisam sportski tip, lijena sam’… Dovoljno je međutim početi sa sitnicama. I za njih se trebate nagraditi ili pohvaliti. Ako ste uspjeli nasmijati se na neki oštar komentar kolegice umjesto da ste se osjetili napadnutima, budite ponosni. Sljedeći korak je dobro joj odgovoriti.
I AUTOGENI TRENING POMAŽE
Autogeni trening je suvremena medicinska i psihoterapijska tehnika relaksacije koja ima cilj oslobađanje od viška psiholoških, emocionalnih i fizioloških tenzija. Sastoji se od vježbi pomoću kojih se praktično uči postizanje kontrole nad psihičkim i fizičkim sposobnostima i emotivnim i fiziološkim reakcijama. Autogeni trening vam svakako može pomoći da bolje upoznate sebe. Za vježbanje autogenog treninga najvažnije je, savjetuju stručnjaci, donijeti odluku koja je rezultat ljubavi prema sebi i potreba da se unaprijedi kvaliteta vlastitog života života. Primjenom se postiže stanje duboke opuštenosti i važni iscjeljujući efekti za psihu, ali i tijelo. Isptraživanja su pokazala kako praktički nema područja na kojem ova metoda blagotvorno ne utječe. Ipak, najviše se preporučuje osobama pod stresom i onima koji naporno rade, ali i onima koji žele riješiti neke zdravstvene smetnje, poput želučanih ili seksualnih.
Uvodna vježba: sjedite na neko udobno mjesto, udahnite i izdahnite, a zatim usmjerite pažnju na svoje grudi i u sporijem ritmu odbrojavajte od 1 do 10, misleći pritom samo na disanje. Otvorite oči i osjetit ćete mir. Ovu vježbicu možete uspješno koristiti uvijek kada ste neraspoloženi ili uznemireni.
POVUCITE CRTU
Često ostajemo u starim obrascima ponašanja jer to drugi očekuju od nas. Drugima je praktično to što smo mi popustljivi i što primjerice radimo njihov posao, sami vodimo čitavo kućanstvo. Želite li sebi i drugima pokazati što se sve skriva u vama, trebali biste se postupno odmaknuti od očekivanja koja okolina ima od vas te početi prakticirati izgovaranje predivne i oslobađajuće riječi ‘NE’.
MALO OBJEKTIVNOSTI
No, u svemu je možda najvažniji zadatak bolje upoznati sebe. Potrebno se povremeno odvojiti od svojih osjećaja i pokušati objektivno i s distance sagledati situaciju. Zamislite da promatrate svoju prijateljicu s istim problemima. Što biste joj svjetovali? U tom trenutku ćete zaključiti da ste vi puno više od toga što o sebi mislite. Da, puno ste kompleksniji i slojevitiji!
NEMA PROMJENE BEZ ZDRAVOG SAMOPOUZDANJA
Jedan od najčešćih problema s kojima se susrećemo u moderno doba je vrlo lak gubitak samopouzdanja ili, što je slučaj kod mnogih, nepostojanje samopouzdanja. Oni koji imaju samopouzdanja vjeruju da su uspješni u svemu što rade, pa čak i onda kad svaki put ne ostvare rezultat. Takav način gledanja na život ono je što razlikuje samopouzdanu osobu od nesigurne i što može u velikoj mjeri pomoći osobnom rastu i promjenama. Osoba s narušenim samopouzdanjem ne zna zdravo izražavati emocije, tako ni osjećaj prihvaćanja same sebe. Najvažnije je raditi na sebi, biti aktivno uključen u život tako da ne štetimo drugima. Postupati civilizirano i ljudski prema drugima, nasmijati se katkad i kad nam nije do smijeha čimbenici su koji nam pomažu da kao osobe ojačamo. Samopouzdanje se na jednostavan način može i ‘istrenirati’: svaki dan stanite pred ogledalo, promatrajte se neko vrijeme i recite sebi ‘volim te!’. To će vam se sada činiti smiješnim i neučinkovitih, no začudili biste se koliko ljudi to nije u stanju učiniti.
Komentari