Smjena generacija, a u skladu s tim i funkcija, može poprilično uzburkati radni kolektiv u kojem se zbog sve duljeg radnog vijeka nerijetko ‘sudaraju’ tri-četiri generacije. Vrijedi li nužno da je sve novo bolje i mora li generacijski jaz biti loš?
Ljudi su najsretniji u 50-ima, tako pokazuju brojna globalna istraživanja. Naime, do dvadesete smo poprilično sretni, a onda se krivulja zadovoljstva počinje lagano spuštati. Ona ima oblik slova U. Pada otprilike do 40. godine života, a potom se polako počinje dizati te vrhunac doseže u 50-ima. Razmislimo li malo bolje, vidjet ćemo da prethodni podaci doista imaju realnu podlogu. Ako sve ide po planu, dotad bismo već trebali realizirati sve svoje ambicije i uživati u plodovima svojeg truda. No život ne bi bio život da nas svako malo ne iznenadi nekom preprekom. Kad mislimo da je sve sjelo na svoje mjesto, eto ‘nevolje’ u obliku – smjene generacija u vašem poslovnom okruženju.
Zbog sve duljeg radnog vijeka u jednoj radnoj sredini ‘sudaraju’ se čak tri-četiri generacije ljudi s različitim načinom rada, ambicijama i očekivanjima. Smjena generacija, a u skladu s tim i funkcija, može poprilično teško pasti i jednima i drugima, no osobito onima koji se moraju suočiti sa smanjenjem svojeg utjecaja i moći. Što ako je vaš šef dvostruko mlađi od vas? Vrijedi li nužno da je sve novo bolje i mora li generacijski jaz biti loš? ‘Generacijski jaz sam po sebi nije loš, nego upravo suprotno – on je odlična prilika kako za pripadnike svake generacije tako i za samu tvrtku. Za svaku tvrtku mlade generacije sa svojim znanjem i energijom donose puno dobrobiti. Međutim, i starije generacije imaju ključnu ulogu za opstojnost tvrtke. One su nositelj velikog iskustva pretočenog u dobru praksu i kulturu tvrtke, jer bi bio veliki gubitak vremena i kompetitivne prednosti da svaka nova generacija počinje posao ispočetka.
Dakle, i mladi i oni zreliji važni su za uspjeh tvrtke i ključ je u njihovu međusobnom približavanju, razumijevanju, prihvaćanju i suradnji u ostvarenju zajedničkih ciljeva. Na taj način svi mogu nešto dobiti: mlađi širu sliku, stariji nova znanja, a tvrtka tržišnu superiornost. Međutim, ako se svaka generacija odluči boriti protiv druge kako bi pokazala svoju nadmoć i tako dominantno kreirala politiku tvrtke, onda su svi na gubitku. Takva strategija može biti uspješna samo kratkoročno’, kaže mr. spec. Tanja Pureta, prof. psihologije, specijalistica industrijske i organizacijske psihologije i direktorica Ramiro centra d.o.o. za poslovno savjetovanje (www.ramiro.hr.).
Balans privatnog i poslovnog
Kada se govori o novoj generaciji u poslovnom svijetu, najčešće se misli na mlade odrasle ljude, koji su na pragu svojeg radnog vijeka. Dok ih zbog sveopće krize koja vlada jedni žale tvrdeći kako je to generacija osuđena na siromaštvo i starost bez mirovine, drugi tvrde kako je upravo u njima snaga naše budućnosti.
Sa smjenom generacija povezana je, dakako, i promjena vrijednosti koju sa sobom donose mladi. Može se čuti kako je starija generacija veću važnost pridavala sigurnosti, stabilnosti i hijerarhijskim strukturama, pa su, u skladu s tim, možda bili manje skloni rizicima, manje proaktivni i više odani istom poslu.
S druge pak strane za današnje mlade koji počinju svoju karijeru iznimno je važno da im se posao uklopi u cjelokupan životni stil, ma kakav on bio. ‘Čini se da nove generacije uistinu imaju veću potrebu dobro izbalansirati privatni i poslovni segment, što je dobro, jer su za kvalitetan život važna oba. U tom smislu razumiju da im smislen i zabavan posao omogućuje da ga obave brže i kvalitetnije te da se u njemu i aktivno ostvaruju. Stoga su te njihove težnje i pozitivne i legitimne. Problem je ako očekuju da im se sve to omogući bez njihova aktivnog sudjelovanja, jer je to nerealno. Zato je važno da osvijeste da su oni sami važna karika dolaska do svega toga. Stoga trebaju razvijati fleksibilnost i vještine razgovora, dogovora i pozitivnog utjecaja na druge zaposlenike i menadžment, kako bi svi kao tvrtka ostvarili pomake u tom željenom smjeru. Također, trebaju raditi i na razvijanju strpljenja, jer se takve promjene ne događaju preko noći – one su stvar procesa. Međutim, taj proces, ako je dobro osmišljen i ako se na njemu stalno radi, sigurno dovodi do željenih rezultata i stoga se svakako isplati’, smatra psihologinja Pureta i napominje kako nam je danas općenito teško prihvatiti činjenicu da su promjene sastavni dio života.
‘Obično ih doživljavamo kao pomak na lošije i u takvom kontekstu se često osjećamo bespomoćno, jer ne možemo zadržati stanje koje smatramo jedinim ispravnim. Također, osjećamo se i suvišno u novonastaloj situaciji, jer mislimo da njezinim prihvaćanjem kao da odustajemo od sebe i svojih vrijednosti. Činjenica da dolaze mladi ljudi je i više nego pozitivna za tvrtku, jer se tako ona obogaćuje novim znanjima i pristupima poslovanju, pa tako može još uspješnije odgovoriti na zahtjeve današnjeg složenog tržišta. Svakoj osobi koja je bila stup tvrtke to mora biti jasno. Drugim riječima, trebamo shvatiti da ne možemo zaustaviti vrijeme i promjene koje ono nosi. Možemo jedino mijenjati sebe ili otići. Međutim, ako odlučimo otići, to je veliki gubitak i za tvrtku i za nas same’, kaže Pureta.
Tekst: Danijela Petrov
Foto: Profimedia
Komentari