Onoga tko voli svoje slobodno vrijeme provesti sam sa sobom, u svome miru, nerijetko se doživljava kao ekscentrika. No, često su baš takve osobe one koje krasi natprosječna inteligencija
Čovjek je društveno biće i da bi se normalno razvijao i fukncionirao mora biti upućen na druge. Isto tako, mora imati i prijatelje s kojima će provoditi dio svoga vremena u druženju jer dobri prijatelji igraju važnu ulogu u našem životu.
No, često na osobe koje večer provedu same na kauču, čitajući knjigu ili gledajući tv ili pak u kino ili šetnju odlaze same gledamo kao na čudake s kojima ‘očito nešto nije u redu’.
Međutim, svi oni koji se vole osamiti s vremena na vrijeme neka ne očajavaju što nemaju potrebu stalno biti s prijateljima i družiti se. To samo, smatraju psiholozi, može značiti da je njihova inteligencija viša od prosječne.
Studija objavljena u časopisu British Journal of Psychology podržava ovu pretpostavku. Autori studije provedene na uzorku od 15000 osoba starih između 18 i 28 godina, britanski evolucijski psiholog Satoshi Kanazawa i njegov kolega iz Singapura Norman Li smatraju kako su inteligentni ljudi sretniji i zadovoljniji kada ne provode vrijeme sa svojim prijateljima. Studija sugerira i da inteligentni ljudi svoje slobodno vrijeme nekada nerado provode u društvu, smatrajući da je to bio gubitak vremena te da se bolje fokusirati na druge, pametnije stvari. Isto tako, studija upućuje da će taj osjećaj nezadovoljstva druženjem s prijateljima biti manji ako su to osobe s kojima dijelimo slične stavove i životne svjetonazore. Ako u tim razgovorima ostvarimo bliskost i razumijevanje, onda nemamo osjećaj da smo potratili vrijeme.
No, što smo inteligentniji, nećemo imati potrebu biti neprestano ni u takvom društvu i nekoj prijateljskoj interakciji, nego ćemo uvijek imati želju dio dana ili vikenda biti sami sa sobom. Znanstvenici ove rezultate objašnjavaju naslijeđem naših predaka i sveukupne memorije koju smo od njih naslijedili i koja se očituje i danas u našem ponašanju. Naime, prije tisuću godina, dok su ljudi živjeli u plemenima i lovili zajedno i borili se za opstanak, što veći broj socijalnih kontakata bio je iznimno važan. Danas to nije bitno za očuvanje vrste. Međutim, još uvijek funkcioniramo kao oni i osjećamo se sretnima u istim situacijama kao i oni.
Pametni ljudi izmiču toj šabloni te se bolje prilagođavaju suvremenom životu jer nemaju potrebu ponašati se kao i svi ostali i nisu ovisni o drugim ljudima. Ali studija pokazuje kako su njihova prijateljstva, iako malobrojna, vrlo kvalitetna i intimna.
Komentari