Poznat vam je onaj osjećaj kada ‘ne možete disati’, a da vam vaša prijateljica ili partner ne ‘puše za vratom’? Posesivnost je ozbiljna prijetnja ljepoti življenja i treba imati puno mudrosti i taktičnosti kako biste sačuvali odnos i vlastiti obraz
Pet godina prijateljstva samo je odjednom otišlo u vjetar. A bile smo nerazdvojne, uvijek tu jedna za drugu, toliko smo se dobro razumjele da sam sve svoje slobodno vrijeme najradije provodila samo s njom. I toliko sam je voljela da naš ‘prekid’ jako boli…’ Ovo je priča o prijateljstvu koje je toliko vješto prikrivalo posesivnost da je ona izašla na vidjelo tek onda kada je sve puklo. A puklo je na način da je posesivna prijateljica, koja je pod krinkom velikog prijateljstva i ljubavi uvijek činila i bila spremna učiniti sve za ovu drugu, u napadu bijesa izgovorila sve ono što joj je oduvijek smetalo, a godinama je vješto prikrivala. I upravo je svojim višegodišnjim stavljanjem maske postigla da njezina prijateljica sve svoje odnose s drugima svede na minimum i počne vjerovati kako je zapravo ona jedina osoba koja je u njezinu životu toliko vrijedna da bi s njom dijelila gotovo sve.
Sličan primjer odmah bismo mogli precrtati na ljubavni odnos muškarca i žene u kojem jedno drugome s vremenom ‘ne da disati’. Ako nisu zajedno, događaju se ispadi ljubomore, učestalo provjeravanje poruka već je postalo praksa bez prigovora, praćenje pa i zabrane – sve to s vremenom postaju stvari koje jedna osoba u vezi neprekidno provodi, uz uvjeravanje to radi iz ljubavi. Zašto ljudi zapravo pristaju na takve odnose u kojima na neki način bivaju lišeni slobode i postaju ovisni o drugoj osobi? Zašto pritom počnu vjerovati da zapravo ne mogu živjeti bez svog partnera ili partnerice?
Ljubomora i/ili posesivnost
Prije nego nam je odgovorila na ova pitanja, profesorica psihologije i kognitivno bihevioralni terapeut Ivana Mrgan iz Centra za osobni razvoj Apsiha, pojasnila nam je vezu i razliku između ljubomore i posesivnosti. ‘Posesivnost smatramo ponašanjem koje proizlazi iz ljubomore, može ali i ne mora biti vezana uz romantične odnose iako su najčešća istraživanja vezana uz ljubomoru među partnerima. Evolucijske teorije govore kako je to zapravo predstavljalo socijalnu prilagodbu u davnoj prošlosti kada su resursi bili ograničeni i pronalazak partnera znatno otežan. Ljubomora je prema toj teoriji predstavljala mjeru prevencije u mogućoj situaciji gubitka značajnih odnosa’, govori nam profesorica te naglašava kako je ljubomora zapravo stanje raspoloženja koje se javlja kada je odnos koji je osobi važan uništen ili postoji rizik da će biti uništen, a okarakterizirano je osjećajima ljutnje, nezadovoljstva i straha. ‘Ljubomora je složen koncept koji uključuje nekoliko aspekata – procjenu situacije, percepciju i vjerovanja, afektivno stanje i ponašanje. Situacije koje potiču ljubomoru su najčešće one koje predstavljaju rizik od gubitka – ulazak prijatelja u novo društvo, doseljenje zgodnog susjeda ili susjede… Percepcija osobe može biti iskrivljena, kao i njezina vjerovanja, npr. ‘druge osobe predstavljaju opasnost za odnos’, ‘ako mu/joj se netko više svidi, to će značiti kraj našeg odnosa’… U slučaju intenzivne ljubomore sve je više situacija koje osoba vidi kao ‘opasne’ za odnos, premda ne znači da one u realitetu i jesu opasne. Posesivna ponašanja se javljaju kao pokušaj prevencije gubitka osobe – provjeravanje drugih kontakata bliske osobe, kontrola njezinih aktivnosti i druženja, obramben i odbijajući stav u susretu s drugim osobi bliskim osobama i sl. Posesivna ponašanja osoba racionalizira i pokušava prezentirati kao nešto socijalno prihvatljivo i normalno, a u slučaju patološke posesivnosti ima funkciju izolacije, tj. prekid svih ostalih socijalnih veza i odnosa koje bi mogle ugroziti odnos koji posesivna osoba ima s drugom osobom. Ovo ponašanje je često i kao jedan od obrazaca koji koriste zlostavljači pokušavajući održati toksične odnose’, objašnjava prof. Mrgan.
Prijetnja za socijalizaciju
Upravo zato obično prođu i godine do trenutka prekida jednog takvog lošeg odnosa. ‘Naime, ljudi posesivnost tumače kao znak da je drugoj osobi stalo do njih, učestale pozive i ispitivanje o drugim partnerima ili prijateljima kao znak interesa, sarkazam i ironiju partnera/prijatelja vezano uz druge osobe kao simpatičnu čangrizavost, a kontrolirajuća ponašanja poput provjeravanja i svakodnevnih poziva na druženje kao brigu’, govori nam profesorica te pojašnjava da se uistinu nakon nekog vremena događa to da osoba smanji broj druženja i kontakata s drugima. ‘To se događa zbog gubitka realnog uvida u kvalitetu i prirodu odnosa dok ga pažnja i nezdrava privrženost neprimjetno guše poput emocionalnog udava. Kad se osobe malo i osvijeste oko posesivne prirode veze, često su već relativno socijalno izolirane i usmjerene na posesivnu osobu koja se, eto, brine za sve njene potrebe i želje i uspješno prevenira da joj se drugi iole približe. Stvara se nezdrava dinamika u odnosu koja može voditi u ovisna ponašanja i patološku privrženost. Iz takvih odnosa se nakon toga vrlo teško ‘iskopčati’ i ostati neoštećen, stvara se začarani krug iz kojeg osoba teško izlazi’, kaže profesorica Ivana. Premda posesivna osoba taj aspekt svoje ličnosti smatra prihvatljivim i očekivanim, upravo posesivnost može biti znak da se osoba bori s nekom teškoćom ili teškoćama, napominje profesorica. ‘Posesivnost se često povezuje s narušenom slikom o sebi, tjeskobom, sniženim samopouzdanjem i samoefikasnošću, nezdravim obrascima privrženosti koje osoba nosi iz drugih odnosa i sl. Posesivne osobe često i nisu svjesne koliko je problematično njihovo ponašanje, ignoriranje može smo podgrijati njezino možda sniženo samopouzdanje ili strah od odbacivanja’, govori nam te predlaže mjere koje su poželje ukoliko vam je stalo do toga da popravite odnos s tom osobom:
Kako popraviti odnos?
Pokušajte ukazati na problem na asertivan, ali podržavajući način. Ukažite na koji način su posesivna ponašanja opasna za vaš, ali i za druge odnose• Dajte osobi do znanja da ste uz nju i da je prihvaćate i razumijete, ali da je potrebno unijeti određene promjene da bi vaš, ali i drugi njezini odnosi bili zdraviji.• U slučaju da se radi o manjim smetnjama, osoba ima kapaciteta nositi se s ovom povratnom informacijom i uz vašu potporu može korigirati ponašanje i nastaviti raditi na sebi i svojim odnosima s drugima. U praksi se pak zna dogoditi da stvari ipak ne teku tako glatko. ‘U slučaju da osoba to ipak nije u mogućnosti prihvatiti, svakako je korisno potražiti stručnu pomoć kako bi poradila na sebi, ali i svom odnosu s drugima’, poručuje psihologinja Mrgan te napominje kako je, kao i kod svakog poremećaja ili pak problema, za početak važno priznati da on postoji. ‘Važno je priznati da problem postoji, identificirati štetno ponašanje i druge obrasce te korigirati ili barem smanjiti učestalost tih ponašanja. Dodatno, korisno je poraditi na toleranciji na neizvjesnost u odnosima i poštivanju osobnih granica. Potrebno je revidirati postojeća pravila i ideje o odnosima te se suočiti s tjeskobom i strahom. Od pomoći je i promjena fokusa, aktivacija oko drugih sadržaja i aktivnosti’, za kraj nam je kazala psihologinja te napomenula kako je izuzetno važno osvijestiti da u odnosima nema garancije.
Komentari