Sposobnost učinkovitog nošenja s obavezama, koje suvremenog čovjeka (a osobito ženu!) ‘pritišću’ sa svih strana, znak je zrelosti. No da bismo dosegli zrelost kako je stručnjaci definiraju najvažnije je dobro upoznati sebe, sa svim svojim snagama i slabostima
Iako se volimo pohvaliti da smo moderni i osviješteni, činjenica je da u našem društvu još uvijek dominiraju tradicionalne vrijednosti, pa se žena smatra potpuno realiziranom tek kad se – uz eventualnu karijeru koju gradi – uspije dokazati i kao uzorna žena i majka. Jedno istraživanje koje je u nas provedeno prije nekoliko godina potvrdilo je kako većina ispitanika smatra da uspješnu ženu određuju dobar posao i plaća (to smatra 21,9 posto ispitanika), suprug (15,5 posto), status i funkcija u tvrtki (15,2 posto) i djeca (15,1 posto). Iz svega navedenog vidljivo je da su dobar posao i plaća bitne odrednice u percepciji moderne žene, no da se od nje istodobno očekuje da i u privatnom životu bude na visini zadatka.
Učinkovito nošenje s obavezama
A da ne govorimo o fizičkom izgledu, brizi za zdravlje i ‘borbi’ s godinama. Kako to sve uskladiti? Prezaposlenost s jedne strane, a premalo vremena za obitelj i osobne interese s druge pridonose tome da se osoba osjeća neuspješnom u najvažnijim aspektima svojeg života. A nezadovoljstvo samim sobom kočnica je koja nam ne dopušta da dišemo punim plućima i uzmemo najbolje od života. Kako to promijeniti, odnosno kako dosegnuti stupanj zrelosti zahvaljujući kojem ćemo bez problema moći odmahnuti rukom i konačno sebe staviti u prvi plan. “Pod pojmom životne zrelosti podrazumijevamo sposobnost učinkovitog nošenja s većinom svakodnevnih životnih izazova. Ona se sastoji od dobrog poznavanja samog sebe – vlastitih snaga i slabosti, s time da uživamo u snagama te na njima gradimo samopouzdanje. Što se slabosti tiče, važno ih je osvijestiti te sustavno raditi na njihovu prevladavanju, bez dramatiziranja ako ponekad ne uspijemo pri tome”, objašnjava mr. spec. Tanja Pureta, prof. psih., specijalist industrijske i organizacijske psihologije i direktorica Centra Ramiro.
Biti životno zreo znači usmjeravati se na ono na što možemo utjecati, nasuprot stalnom žaljenju nad onime nad čime nemamo utjecaj. Također, napominje prof. Pureta, to znači i znati uživati u životu, posvećujući se ljudima koji su nam stvarno važni te aktivnostima koje nas ispunjavaju smislom. Na kraju, zrelost podrazumijeva i zahvalnost za ono što imamo te pozitivan i aktivan pristup svakom novom danu.
Bijeg od sazrijevanja
“Životna zrelost u pravilu raste s godinama, jer se njihovim protokom neizbježno suočavamo s raznim iskustvima i izazovima, pa ako naučimo ponešto iz njih, nužno postajemo mudriji te tako ujedno i bolji, kako sebi tako i drugima. Međutim, postoje ljudi koji se i u djetinjstvu i ranoj mladosti suoče s teškim životnim situacijama, pa ih one potaknu na brže sazrijevanje. S druge strane, imamo i one koji bježe od sazrijevanja čitav svoj život, jer misle da će im ono donijeti razne odgovornosti koje nisu spremni prihvatiti. To je velika šteta, jer upravo zrelo prihvaćanje života i svega što nam on nosi omogućuje da ga doživimo i proživimo punim plućima”, kaže prof. Pureta te napominje kako razna životna razdoblja svakako podrazumijevaju različite prioritete. Dok je, primjerice, u pubertetu i adolescenciji jedan od prioriteta intenzivno druženje s vršnjacima i kroz njega upoznavanje s raznim aspektima odnosa s drugima, u razdoblju rane mladosti nam postaje važno stručno afirmiranje.
Moramo znati i napustiti svoju ulogu
Zatim dolazi usmjeravanje na izgradnju obitelji i slično. I kao što je u mladosti znak zrelosti aktivno prihvaćanje tih novih uloga, u srednjoj i starijoj dobi zrelost podrazumijeva, napominje Tanja Pureta, sposobnost njihova svjesnog napuštanja (npr. aktivne uloge roditelja ili aktivne radne uloge) u situacijama kada one postaju kontraproduktivne za nas ili za okolinu. Međutim, to nikako ne znači da time prestaje i naš smisao postojanja, jer zrela osoba zna da joj život daje na izbor brojne uloge, u kojima može uživati i biti korisna svojoj okolini do duboke starosti.
“Suvremena postignuća u medicini i znanosti omogućila su produljenje životnog vijeka. Tako imamo tendenciju tzv. sporijeg sazrijevanja mladih generacija, koje izjavljuju da se osjećaju doraslima za odgovoran samostalan život tek u tridesetima. U tom smislu se pomaknula i dob za sklapanje braka, roditeljstvo, daljnje stručno usavršavanje i sl. Kada se tome pridoda i činjenica da je poboljšana i kvaliteta življenja, ljudi se sve dulje osjećaju mladima, a tako i objektivno izgledaju”, objašnjava prof. Pureta. S jedne je strane to dobro, jer možemo dulje vrijeme kvalitetno uživati u životu, no s druge strane nije dobra tendencija odbijanja sazrijevanja s izgovorom da ima dovoljno vremena. Isto tako, nije dobra ni pretjerana fokusiranost na očuvanje kako mladolikog izgleda tako i stila života karakterističnog za mlade, jer usmjeravanjem na formu možemo izgubiti ono što je puno važnije i dragocjenije – smislen i sadržajan život u svakoj njegovoj fazi.
Komentari